Mladić (19) sa Zlarina koji je prošloga tjedna umro u šibenskoj bolnici nakon operacije krajnika preminuo je, pokazala je obdukcija, od edema pluća (vode u plućima), piše Slobodna Dalmacija.
Operacija je dobro prošla, mladić se probudio, dobio je infuziju te je premješten u bolničku sobu. Oko 13.30 sati došli su mu otac i djed, no sestra ih je zamolila da odu pošto je mladić spavao.
Djed ga je prije izlaska uhvatio za ruku, no mladić nije reagirao.
Nedugo nakon toga medicinska sestra je došla u sobu i vidjela da 19-godišnjak ne diše, neslužbeno se doznaje. Odmah su ga krenuli reanimirati, no nije mu bilo spasa.
Inače, mladić je od malena imao problema sa streptokokom pa su se liječnici nadali da će uklanjanjem krajnika ti problemi nestati.
– Moj unuk je liječen od streptokoka, a liječio ga je naš prijatelj pedijatar koji radi i živi u Chicagu, a koji na Zlarinu ima kuću. Unuku je bilo bolje tijekom tog liječenja i problemi u vezi sa streptokokom su bili nestali. Kada je naš prijatelj liječnik ove godine došao iz Chicaga, zamolio nas je da mali izvadi krv kako bi mu vidio nalaze. U krvnom nalazu je pronađena određena količina streptokoka i onda nam je liječnik iz Chicaga preporučio operaciju krajnika – ispričao je mladićev djed.
– Kako mi sada znamo, unuk mi je operiran oko 12 sati. Sin i ja smo ga išli vidjeti oko 13.30. U sobi smo ga vidjeli da prima infuziju u snu. Na savjet sestre otišli smo i namjeravali se vratiti u 14.30. Prije izlaska iz sobe ja sam unuka uhvatio za ruku, odnosno prste, da bih kod njega izazvao reakciju, da mi stisne ruku. Međutim, ruku mi nije stisnuo. Nakon toga otišao sam u svoj stan u Šibeniku, a sin mi je otišao na Zlarin – prepričava djed.
No, oko 14.30 sati započela je drama.
– Počeo sam unuka zvati mobitelom, računajući da je već budan. Više puta se nije javljao, pa smo supruga i ja odlučili otići u bolnicu da vidimo što se događa, kad nam je na vrata oko 16.15 "banuo" sin, sav u suzama, i počeo vikati da je mali mrtav. Brže-bolje sam otišao u bolnicu i unuka zatekao mrtvog, umotanog u plahtu na krevetu. Na ustima sam mu vidio malo krvi. Tražio sam liječnika i glavnu sestru da mi pojasne što se dogodilo te sam ih upitao je li bilo problema tijekom operacije. Oni su mi rekli da ne znaju. Kada sada "zavrtim" film, uvjeren sam da mi je unuk bio mrtav već oko 13.30, kada smo sin i ja bili kod njega u bolničkoj sobi. Nije mi bio odgovorio na stisak ruke, a kako se sjećam, ruka mu tada nije bila pretjerano topla – prepričao je djed.
Obitelj bi u petak trebala dobiti patološki nalaz nakon čega će vidjeti što dalje.
