Većina obiteljskih domova nije ostvarila zadani cilj, a nakon niza tragičnih slučajeva, poput požara u obiteljskom domu za starije osobe u Andraševcu, pri čemu je dio korisnika smrtno stradao, taj se oblik skrbi u Hrvatskoj ukida. Je li to najbolje rješenje za zemlju koja nezaustavljivo stari, a ima upola manje kapaciteta skrbi za starije osobe od ostalih europskih zemalja?
Osam centara za starije
Obiteljski domovi nisu pružili obiteljski način života, kao ni očekivanu razinu kvalitete usluge kakvu pružaju domovi u sustavu socijalne skrbi. Premalo je pružatelja usluga, posebice stručnjaka koji su potrebni korisničkim skupinama uključenim u obiteljske domove, ili im je neadekvatna infrastruktura u kojoj se pružala usluga, obrazlaže Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike zakonske izmjene prijedlog koji se nalazi u javnom savjetovanju, u sklopu prvog paketa reforme socijalne skrbi.
Obiteljskim je domovima stoga dan rok od pet godina da se preorganiziraju u ustanovu u sustavu socijalne skrbi, odnosno privatni dom, a oni s manjim brojem korisnika, ako to ne mogu, imat će mogućnost bavljenja udomiteljstvom kao tradicionalni ili standardni, odnosno profesionalni udomitelji. Takav zakonski prijedlog nije dovoljno promišljen ako se uzme u obzir da se ukida najjeftinija varijanta dugotrajne skrbi za starije osobe i ako se ta osjetljiva kategorija usmjerava na skupe i većini nedostižne privatne domove ili udomiteljstvo, upozorava Jasna Petrović iz Sindikata umirovljenika. Prema službenim brojkama, oko 7000 starijih osoba smješteno je u 500-tinjak obiteljskih domova, a bar još trećina tog broja u ilegalnim je domovima, smatra Jasna Petrović iz Sindikata umirovljenika. Oni danas ulažu svoje primjedbe na e-savjetovanju.
– Umjesto ukidanja obiteljskih domova, trebalo je prvo pročistiti uvjete za tu vrstu skrbi i vidjeti u kojoj su mjeri ti uvjeti realni ili nisu. Recimo, ako netko ima uvjeta za smještaj više od 20 korisnika, zašto ne? Ako postoje humani uvjeti za tri nepokretna korisnika u sobi s prozorom, zašto ne? – navodi J. Petrović.
Podsjeća da se u Andraševcu tek nakon požara otkrilo da je po šestero nepokretnih osoba živjelo u baraci bez prozora, natiskani kao sardine, a devet inspektora socijalne skrbi nadležno za čitavu Hrvatsku u nadzor je išlo tek po prijavi. Ministarstvo je odbilo prijedlog predstavnika umirovljenika da u nadzoru tih domova sudjeluju volonteri iz udruga. Ubuduće će nadzor obavljati jedinice lokalne samouprave, koje im ujedno i daju odobrenje za rad.
– Zašto se ne ide na inovativnija rješenja, poput naselja prilagođenog umirovljeničkoj populaciji, sa zajedničkom kuhinjom? – pita Petrović. Umjesto gradnje domova za umirovljenike, resorno ministarstvo naglasak stavlja na izvaninstitucionalni smještaj. Do 2026. najavljuju gradnju osam centara za starije koji bi pružali usluge u kući, a iznimno i smještaj. Kapacitet je 800 osoba, a pružali bi usluge dostave obroka, pomoći u kući, organizirane dnevne aktivnosti, pratnju na liječničke preglede, dostavu lijekova, unapređenje digitalnih vještina, rekreativne aktivnosti itd.
– To je u redu za urbane sredine, ali kako će organizirati dnevne obroke na Baniji, u Lici? – pita Petrović. Smatraju i da se status njegovatelja za starije osobe treba odobriti i osobama koje nisu članovi obitelji, jer to mogu biti prijatelji ili susjedi.
Upola manje od EU
Pet godina je realan rok za reorganizaciju i ne znači da će se obiteljski domovi zatvoriti, smatra Štefica Karačić, predsjednica Udruge socijalnih radnika. Nužno je u njih uvesti reda a da se pritom ne smanje resursi. Oni koji ih vode trebaju biti osposobljeni temeljnom obukom i trebaju imati određen broj njegovateljica, a nadzor treba biti standardan kao u velikim decentraliziranim domovima.
Najavljenih osam centara za starije koncept je po uzoru na projekte EU, a takve gerontološke centre Zagreb ima već 15 godina. Oni su, međutim, kap u moru jer 800 korisnika, koliko bi pokrivali, uz jedva 20-ak stacionarnih mjesta po centru, i dalje je daleko ispod potreba. U Hrvatskoj je u pedesetak domova smješteno nešto više od 10.000 korisnika, a smještaj čeka dvostruko više. Stotinjak privatnih domova ima kapacitete za oko 5000 korisnika, čime Hrvatska nudi smještaj za jedva 2,5% svojih starijih građana, upola manje nego EU.
U svim vrstama domova socijalne skrbi u Hrvatskoj više od 28.000 osoba
U Hrvatskoj su tri državna doma, iako se kolokvijalno “državnima” nazivaju i svi županijski, decentralizirani domovi za starije i nemoćne osobe. Registriran je 121 privatni dom, a starije i nemoćne osobe smještene su kod još 516 drugih pružatelja usluga – pravnih i fizičkih osoba, vjerskih zajednica, obrta, udruga i trgovačkih društava. U domovima socijalne skrbi smješteno je 16.613 korisnika, a ukupno kod svih pružatelja smještaja smješteno je 28.527 korisnika, podaci su Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Centrima za socijalnu skrb trenutačno je podneseno 7430 zahtjeva za smještaj, no to nije ujedno i precizan broj osoba koji ga traže jer većina podnosi zahtjev za smještaj u više domova kako bi imali više šanse da dobiju mjesto.
Nevjerojatno s kojom lakocom sudite o necemu sto vam je cista nepoznanica! Generacije koje su gradile sve drzavne domove sad ne mogu dobiti smjestaj, korisnici iz druge drzave dobiju bez cekanja! U nasem divljem kapitalizmu ako si zaposlen i jos imas obitelj nemoguce je brinuti i o roditeljima. Tko ima srecu da dobije dom i da ga moze platiti, dostojno je zbrinut. Kakva ce starost i mirovine njihove djece biti i da li ce ih biti? To smo zeljeli sad imamo!