Da živimo u ludim vremenima u kojima stvarnost postaje i ono što je do jučer bilo nezamislivo, pokazuje i najnovija splitska drama u režiji gradonačelnika Ivice Puljka i njegova zamjenika Bojana Ivoševića. Taj dvojac navodno demokratskih političara naredio je da se s Pjace ukloni štandarac, tj. postolje s jarbolom na kojem se vije gradska zastava, kako bi se na tome mjestu u doglednoj budućnosti postavio novi štandarac. I radnici su zapovijed proveli. Na prvi pogled nikakva sporna odluka. Gradska vlast i postoji zato da se, među ostalim, brine o uređenju trgova, ulica, parkova. No nevolja je u tome što par Puljak-Ivošević nije maknuo obično kameno postolje nego – umjetničko djelo. Rad Kuzme Kovačića. Taj slavni hrvatski kipar, koji je tužio splitsku gradsku vlast zato što je mimo njegove volje na štandarac naknadno uklesala datum oslobođenja Splita od fašizma te na sudu izvojevao pobjedu (Trgovački sud u prvostupanjskoj je presudi naložio gradskoj vlasti da u roku od 15 dana ukloni datum s postolja), mogao je samo nemoćno gledati kako strojevi ruše njegovo djelo. Ne ulazeći u motive kiparova spora s gradskom vlašću, on kao autor ima pravo zahtijevati da se njegov umjetnički rad ni na koji način ne mijenja bez njegove suglasnosti, te Puljak-Ivoševićeva naknadna intervencija nije ništa drugo nego političko nasilje par excellence. A uklanjanje štandarca s Pjace vrhunac je nasilja koje ima sva obilježja kulturocida.
Nevjerojatno je da danas, 35 godina od rušenja Berlinskoga zida, svjedočimo postupcima kakve su provodili partijski komiteti u komunističkim režimima. Kao da smo se vratili u 1947. godinu kad je s ondašnjega Trga Republike u Zagrebu uklonjen spomenik banu Josipu Jelačiću. Razlika je samo u tome što je taj spomenik uklonjen pod okriljem noći, a Kovačićev štandarac usred bijela dana. Uz likovanje bahate splitske vlasti. Kako se kotač povijesti u Splitu okreće čas na jednu, čas na drugu stranu, ne bi nas iznenadilo da neka nova splitska vlast – koja će kad-tad smijeniti Puljka, vrsnog poznavatelja pjesama koje veličaju Antu Pavelića, a danas gorljivoga antifašista – ukloni budući Puljkov štandarac i vrati ovaj srušeni Kovačićev. Fetivi Splićani rekli bi: Ludilo, brale!
Splićani za to ste glasali pa sad uživajte blagodati prosperiteta veleumne garniture. Jedino što se u utrci za najboljeg gradonačelnika vodi mrtva utrka između Splita i Zagreba. Glavni moto je u rikverc i po gasu.