Nakon deset mjeseci od kada je utvrđeno da se ide s prodajom, pulsko brodogradilište nastalo nakon stečaja Uljanika, tvrtka Uljanik Brodogradnja 1856, nije prodana. Niti drugi pokušaj nije urodio plodom. Kao i u prvom krugu nadmetanja pokrenutog u siječnju, ni na prošli tjedan završenom prijavljivanju za dražbu nije zaprimljena niti jedna ponuda. Za sve u Puli, u kojoj su bili uvjereni da će dobiti novog vlasnika i da će od novca kojeg će on platiti za većinski udjel biti namirena radnička potraživanja iz stečajnog postupka, to je neugodna situacija. Neugodna je i za državu, jer se s visokim stupnjem sigurnosti računalo da će se pojaviti dosad najozbiljniji kandidat, češki poduzetnik Jaroslav Strnad i njegova tvrtka CE Industries. Strnad je svoju obvezujuću ponudu još u studenome, dok se čekalo objavu natječaja, dostavio Lorisu Raku, stečajnom upravitelju Uljanik Brodogradilišta, tvrtke u čijem je posjedu većinski udjel Uljanik Brodogradnje 1856. Tada njegova ponuda nije prihvaćena, iz proceduralnih razloga, jer se prodaju imovine iz stečajne mase te vrijednosti provodi putem javnog nadmetanja, a država kao najveći vjerovnik nije željela riskirati prozivanja da se zaobilazi propisane standarde.
I Turci se povukli
No, cijena koja je istaknuta u oba dosadašnja pokušaja prodaje za Strnada je bila visoka, iznad onoga što je u startu ponudio. U prvom krugu nadmetanja, za 54,77-postotni udjel istaknuta je početna cijena od 27,64 milijuna eura. U dražbu se, pak, krenulo s minimalnom cijenom od 20,73 milijuna eura, što je 75% procijenjene vrijednosti udjela. Strnadova ponuda iz studenoga obuhvaćala je plaćanje za udjel 20,57 milijuna eura, te jamstvo za ulaganja od najmanje 10 milijuna eura. Kako se u prvom krugu uključila u ovaj proces kao potencijalni kandidat turska brodarska tvrtka IMZA Marine Denizcilik Anonim Sirketi, ušlo se u dražbu s cijenom koja je nešto viša nego je bila Strnadova ponuda iz studenoga. No, u dražbi su se oba kandidata povukla iz igre. Strnad je, kako se neslužbeno doznaje, uoči isteka roka za predaju jamstva za sudjelovanje na dražbi uputio državi dopis da neće sudjelovati, a potencijalni interes naznačio je u slučaju ako se provede nova procjena vrijednosti pulske tvrtke. Nije tajna da prihodi koje škver ostvaruje ne pokrivaju obveze, minusi koji se generiraju na mjesečnoj razini procjenjuju se na više od pola milijuna eura.
Državi s druge strane ovaj slučaj postaje problem, jer je u oživljavanje proizvodnje na pulskim navozima osigurala kreditno zaduženje nove tvrtke kod HBOR-a u iznosu od 4,3 milijuna eura, a za čije je podmirenje preostalo još malo vremena, točnije do 30. lipnja. To znači da će se uskoro početi razgovarati i o produljenju rokova za vraćanje kredita i da očuvanje brodogradilišta u Puli ponovno dolazi na dnevni red Vlade. Država je jamac i za dvije gradnje na kojima je angažirano 300 zaposlenika u Uljanik Brodogradnji 1856, te još toliko kod kooperanata. Riječ je o gradnji “stočara” (novogradnja 526), te plutajućem doku sa šest pontona koji se gradi za izraelskog naručitelja.
Strnad drži bolje karte
Što su opcije za Uljanik Brodogradnju 1856? Nema puno izbora, niti vremena, dakle nova dražba s nižom cijenom najizgledniji je scenarij. O tome će biti jasnije na Skupštini vjerovnika Uljanik Brodogradilišta, no ono što je sigurno jest da novo odugovlačenje s odlukom o prodaji neće donijeti korist i optimizam za nastavak započetog Uljanikovog dizanja iz pepela. Iz dosadašnje prakse pokazalo se da previše vaganja oko ponude Čeha iz studenoga, zbog obveze države da vlasnički udjel prodaje na tržištu, nije bila najbolja solucija. Cijenu koju je nudio više sasvim sigurno neće postići, a time niti zadovoljiti očekivana namirenja vjerovnika, prvenstveno radnika starog Uljanika, čijom je visinom Strnadova ponuda i bila utvrđena. Ili će morati učiniti neke ustupke kako bi pridobila novog vlasnika za Uljanik i skinula sa sebe brigu za očuvanje proizvodnje u tom škveru. U ovom trenutku Strnad u slučaju Uljanika drži bolje karte.
