Zagrebačka nadbiskupija objavila je kratki prikaz o crkvenim zvonima, odnosno članak u kojem vlč. mr. sc. Tomislav Hačko govori o njihovoj povijesti, blagoslovu te ulozi zvonjave u nevremenu. Hačko uvodno ističe kako su zvonar ili zvonarica u župnoj crkvi potezali uže, odnosno danas pritiskali tipku, povodom misnog slavlja, slavlja sakramenata te crkvenih i župnih blagdana, ali i nevremena i neposrednih opasnosti za zajednicu, poput požara. Kako bi stanovnici znali s kojim razlogom se čuju zvona, navodi Hačko, svaki od tih događaja bio je obilježen posebnim načinom, zvukom ili dužinom trajanja zvonjenja.
"No, bez obzira na protek vremena, osim što bi zvona svima bila znak upozorenja, još više zvona su bila i još uvijek jesu poziv da se upre pogled prema Nebu, a ruke sklope na molitvu kako bi se od Gospodina, Presvete Bogorodice i svetaca molila zaštita - za ljude, polja, usjeve, blago i imovinu", napisao je.
VEZANI ČLANCI:
Svoje je mjesto zvono pronašlo u samim počecima Crkve, a to je posebno vidljivo u monaškim zajednicama u kojima je služio kao poziv na molitveni čas ili na zajednički rad. Zvona su se proširila europskim kontinentom te posvećivala, a na njima se isticao neki molitveni zaziv.
"Jedan od najstarijih sačuvanih molitvenih zaziva nalazi se na jednom zvonu iz jedanaestoga stoljeća (Canino, Viterbo) i svjedoči nam o temeljnim ulogama zvona u životu zajednice: Hvalim Boga istinitoga, pozivam narod, okupljam kler. Moj glas, glas je života, pozivam vas k svetom, dođite. Oplakujem pokojne, rastjerujem oblake, ukrašavam svečanosti", istaknuo je vlč. mr. sc. Tomislav Hačko.
VEZANI ČLANCI:
On u svome tekstu prenosi i dio molitve iz kojeg se može iščitati koja je svrha zvona: "…da njegovo udaranje [zvona, op.] i zvonjava poziva vjernike k svetoj crkvi i k višnjoj nagradi […] Neka se daleko otjeraju sve neprijateljske zasjede, udaranje tuče, silovita oluja, neka se primire opasni gromovi i jaka desnica tvoja obori zračne vlasti; kad čuju ovo zvono, neka zadršću i pobjegnu od stijega svetoga križa, što je na njemu načinjen“ (usp. Rimski obrednik, str. 548).
"U posljednje vrijeme često se može čitati ili gledati u raznim vijestima ili tiskovinama o nevremenima koja pogađaju ili našu Domovinu ili svijet. Sve su to situacije i vremenâ koja čovjeka straše, no tada će zvuk zvona biti onaj koje će upozoriti na nadolazeće nevrijeme (kako bi čovjek na vrijeme zaštitio sebe, blago, imovinu…), ali i pozvati na molitvu 'da strah od nevremena prijeđe u molitvu zahvalnicu' (usp. Rimski misal, str. 740). Iako je teško pronaći razlog zašto se zvuk zvona prije nevremena 'danas' čuje rjeđe nego li se čuo 'jučer' važno je znati da je zvuk zvona onaj koji svjedoči da je Bogu sve moguće (usp. Lk 1,37) i da od Njega dolazi svako dobro. Tako će zapravo zvuk zvona svoj najjači odjek pronaći u vjeri molitelja…", piše vlč. mr. sc. Tomislav Hačko.
VIDEO U 12.19 sati, dvije godine nakon potresa, oglasila su se zvona crkve svetog Lovre u Petrinji
U svijetu se zvonjenjem oglasilo kraj Prvog i Drugog svjetskog rata.