Živimo u vremenu bez intelektualnog rizika. Oni koji si vole tepati da su intelektualci najobičnije su kukavice, "sve sama kurva, muška i ženska", kojima je od vlastita mišljenja puno važnije što svjetina misli o njima. Umjesto da vode, koračajući ispred svog vremena, da krče puteve istini bez kompromisa i tablica množenja, oni se samo žele svidjeti i zaraditi. Time nisu izdali slobodu, budući da do nje nisu uspjeli, niti su htjeli doći, nego su izdali i samu ideju slobode. Uhljebljeni iza sigurnih i lukrativnih šančeva nemiješanja prepustili su društvo na milost i nemilost stihiji pa stav o nečemu izražavaju tek onda kada to postane bezopasno isplativo. Umjesto da vode svjetinu od koje ne treba ni očekivati da radi išta drugo doli da urla, zavija i da je se koristi i lomi, kvaziintelektualni manekeni dio su te svjetine koja u propast srlja s domoljubnim pjesmama na raskeženim usnama.
Intelektualac bi trebao gledati preko tragične kolone, trebao bi ići ispred nje, trebao bi joj govoriti i ono što joj se u tom trenutku neće svidjeti, ali što će biti poštena i precizna istina, trebao bi je ispljuskati argumentima, a ne laskavo maziti po zapjenjenim obrazima. Vrijeme bez intelektualnog rizika vodi u društvo bez korektiva, a društvo bez korektiva je tek na korak do pada u ruke totalitarnom silniku koji će pod izlikom uvođenja reda zabraniti svako razmišljanje. A to možda i jest situacija koju priželjkuje kvaziintelektualna scena što se u nas pretvorila u ne baš toliko elitnu prostituciju, možda hereditarnoinstinktivno traže voljenog vođu da mu se podaju i da mu se stave bez ikakve zadrške na uslugu. Jer tako je puno lakše, a drugačije i ne znaju.
Ipak, takvo ponašanje dugoročno nas vodi do točke u kojoj smo točno sada. Procjenjivanje kada je nešto pametno reći suprotno je tendenciji istine da postoji uvijek i svuda bez obzira na okolnosti i bez obzira na korisnost. Snaga istine i jest u tome da ona trenutačno ne mora biti korisna, ali je bezvremenska i neporeciva. Ona nije suspenzivna i može se gušiti samo silom, ali to što ćete zabraniti da se javno iskaže ne znači da nje nema, što ćete okretati glavu od nje ne znači da ste mudri, nego da nemate ono što koke nesu, a mnogi se od nas prave da nose, to što ćete se šlepati na matici društvenog trenda znači da brinete o svojoj popularnosti i od društva tražite isključivo honorar. Politički, privredni i moralni rasap netko je morao pripremiti, dati mu definicijski alibi, a tu je nastupila akademska zajednica. Ili da ponovim ono što je Balašević otpjevao još početkom '90-ih: "ispadoše akademci veći zlotvori neg' Nemci".
Precizno razmješteni na strateškim mjestima u sustavu, odlučili su vlastito dupe pretvoriti u nacionalni obraz pa analno fokusirani na potragu za sitnim užicima boje se i pomisliti na najmanji izazov promjene. Briga ih što se oko njih sve raspada. Imaju svoje deminutive kao koordinate standarda unutar kojih se suvereno kreću.
Nedavno sam prošao središtem Zagreba. U nepunih sat vremena presrelo me dvadesetak prosjaka. Pomislio sam, evo gospodarske grane koja raste, a opet, koliko je tu ljudskih sudbina koje su unakažene frivolnom šutnjom 'mudrih'. Nekima sam dao novac, nekima savjet. Krenuo sam od mudrosti o davanju ribe i učenja pecanja pa sam najiskrenije preporučio da se učlane u HDZ. Zašto nisam preporučio SDP? Nisam želio biti okrutan i ljude s problemima gurati u društvo potpunih gubitnika. Mogli bi pomisliti da sam ciničan. Onda mi je palo na pamet i da je vitalna razlika između HDZ- a i SDP-a u tome što se na HDZ-u vrlo plastično može pratiti nemoć hrvatske politike. HDZ put do vlasti redovito krči zaprepašćujućom, agresivnom, ognjištarskom retorikom koja popali svjetinu i probudi joj nadu da na vlast dolaze jarani. Međutim, čim zasjednu na pozicije i podijele plijen, pretvore se u nadnacionalni pamuk pod vitlom stvarnih političkih gospodara.
Grabar-Kitarović nije pravo ni promijenila tapete u uredu, već je izazvala konzerviranog Batarela, bijes onih koji djetinje vjeruju da su je doveli na vlast. A to je samo početak. Jer potpaljeni nikako da shvate kako hrvatska politika ima neovisnosti i autentičnosti točno onoliko koliko, recimo, preporuči Washington. Svjetina se uvijek bučno ponada, nacionalni korifeji je brže-bolje ostave uz ugašen žar na ognjištu i u čudu, čim im posluži, a za nacionalno izdajstvo se onda okrivi forestgampovski SDP koji bi možda i izdao domovinu da zna kako i da nije toliko lijen. U isto vrijeme između politike i svjetine, na maloj egzistencijalnoj kahlici i dalje sjede intelektualci, vrte palcima, gledaju u pod i prave se da, kad se pridignu s 'prijestolja', ne vide i ne osjete smrad svega onoga što ispada iz njih.
>> Prije nego što vas ubiju (u pojam), zapitajte se jeste li uopće živi
>> Predsjednica Kitarović prisegnula je da će vjerno služiti kapitalu
Pa zar nisi procitao imovinsku karticu Josipovica!!! To je socijalizam! Stanovi i Lova te biti borac za sirotinju! Tako je i u Grckoj- Varoufakis je strasno bogat i uziva u skupim Vinima te odjsjeda u Hotelima za 650 € za noc! Balkan ostaje Balkan. A nas drug Tito pusio skupe cigare i lavovima na brijuni bacao meso i vozikao se u kabrioletima iz Amerike a radnicka plata bila tako velika da si si mogao kupiti kilogram mesa za tjednu zaradu. To je uncikovitost komunista i socijalista.