Gospodo, odjebite”, odjeknulo je, baš na pravoslavni Badnjak, u samome srcu Zagreba. Cičoj zimi usprkos, okupila se ondje malobrojna ali šarolika družina, sve viđenija lica. Među njima i Božji čovjek Aleksandar, nepriznati episkop nepriznate crkve, pa bivši ministar branitelja Mijo Crnoja, bivši predsjednik zagrebačke Hvidre Ivan Pandža, šačica simpatizera, desetak kibicera, ponešto novinara i policajaca. Mikrofona se laća još jedan bivši, netom najureni TV voditelj Marko Jurič. Tijekom performansa, koliko se moglo razabrati, govornik zagovara priznanje Hrvatske pravoslavne crkve koja je došla i otišla skupa s Antom Pavelićem, pa još rekao i da “postajemo sila”, požalio se da je sit opravdavanja je li ustaša ili nije, zaključno s “gospodo, odjebite” drito u bradu lažnog episkopa, nekog Bugarina kojeg su prigodno dovukli zbog obreda, premda bi egzorcizam bio primjereniji.
I sve to tik do crkve Svetog Preobraženja Gospodnjeg gdje su se dan prije okupili vjernici i uglednici, među njima i izaslanik premijera Vučića, stanoviti Vladimir Božović, koji je pozvan, kapacitiran i kompetentan stati u obranu hrvatskih Srba “svim raspoloživim sredstvima” otprilike kao i Marko Jurič. Javnost ga je upoznala kada je upozorio šetače na “koljače s Cvjetnog trga”, a voditeljsku karijeru nedavno je završio nakon poziva na “društveni eksperiment” s poklikom “Za dom spremni”. Čelni je čovjek Projekta Velebit koji se svojim programskim načelima zalaže za to da se iz Ustava RH izbace svi pripadnici nacionalnih manjina, ponajprije Srbi, Židovi i Romi, kao i “skandalozna odredba” prema kojoj je Hrvatska nastala “nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske”. Sramote u hrvatskoj prijestolnici dograbili su se svi mediji u regiji, posebice u Srbiji i Banjoj Luci, gdje jedva dočekaju Hrvate optužiti za ustašluk, genocid u genetskom kodu, kao i službeni Zagreb za šutnju, ovo posljednje s punim pravom, jer obračun sa Srbima pod krinkom skrbi o Srbima u osvit njihova najvećeg vjerskog blagdana opasna je devijacija.
Koju su odšutjele i sve braniteljske udruge, koje se ničim nisu ogradile od predstavnika svoje populacije na skupu, pa ako ne zbog svojih suboraca, lojalnih Srba u odorama Hrvatske vojske, a onda u ime domoljublja o kojem bi valjda prvo njih trebalo pitati, ne Marka Juriča. Odšutjela je i Katolička crkva, premda je Projekt Velebit registriran u njihovoj kući, na Kaptolu 25, a jedan od opskurnijih recentnih događaja i hrvatski su mediji popratili kratko i mlako. Uistinu, treba li odšutjeti? Ili pak čuti što bi o tome imao reći Martin Niemölle, protestantski pastor koji je proveo sedam godina u koncentracijskim logorima: “Kada su nacisti došli po komuniste, ja sam šutio jer nisam bio komunist. Šutio sam kada su došli po sindikaliste jer nisam bio sindikalist. Kada su zatvorili socijaldemokrate, ja sam šutio jer nisam bio ni socijaldemokrat. Kada su došli po mene, više nije bilo nikog da se pobuni.” Stoga, sve dok pravna država ne poruči Juriču isto ono što je Jurič poručio javnosti, o opasnim marginalcima ipak treba govoriti.
>>Zloporaba pravoslavnog Božića: U pravu je episkop Gerasim koji želi da političari stanu
>>Hrvatski pravoslavci traže priznanje, SPC ih negira
184-000 ljudi moje selo broji a hrvatska godinama tih četnika se boji- egorscizam pop je da moli a ne da regije druge države svojata svi vi olako zaboravljate -moto - di je jedan srbin to je srbija- neka oni iduu ča od kud su došli ili neka rade i poštivaju ove države ovičaje i državno uređenje-