Fra Bonaventura Duda, franjevac-svećenik, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba blago je u Gospodinu preminuo 3. kolovoza 2017. godine, oko 9 sati u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva, priopćilo je danas Tajništvo Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda.
Većinu života živio je i djelovao u Franjevačkom samostanu sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu.
Bio je jednostavna i sveta života.
Smatran je najuglednijim franjevcem na hrvatskom jezičnom području.
Bio je teolog, bibličar, profesor-emeritus Sveučilišta u Zagrebu, prevoditelj, poliglot, pisac i pjesnik, kateheta, pedagog, skladatelj, dopisni član HAZU, zanosni propovjednik Božje riječi
Rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924. godine, krštenjem Roko. Rano djetinjstvo proveo je u selu Krasu na otoku Krku, gdje je s pet i pol godina krenuo u pučku školu. Pohađao ju je do 1933. godine, a nakon toga školovanje nastavlja na Sušaku u građanskoj školi. U to vrijeme ministrirao je kod časnih sestara svetoga Križa i upoznao trsatske franjevce koje je, nakon drugog razreda, zamolio da ga prime u samostan.
Primili su ga i 1935. godine poslali u Varaždin na franjevačku gimnaziju. U novicijat je ušao 1941. godine, a nakon mature 1944. započeo je studij teologije u Zagrebu. Na Katoličkome bogoslovnom fakultetu diplomirao je 1950. godine, a 15. siječnja iste godine na Trsatu proslavio mladu misu.
Od 1946. godine objavio je mnoštvo znanstvenih, stručnih i kulturnih priloga te više od 40 knjiga.
Njegov životni put 1954. godine nastavlja se u Rimu gdje je na Franjevačkom sveučilištu 'Antonianum' postigao doktorat disertacijom o dubrovačkom dominikancu Ivanu Stojkoviću, ekleziologu iz XV. stoljeća. Nakon toga na Papinskom biblijskom institutu položio je biblijski licencijat. U Zagreb se vratio 1957. godine i ujesen postao asistentom na Katoličkome bogoslovnom fakultetu.
Od godine 1964. do 1969. bio je redoviti profesor i pročelnik Katedre Svetoga pisma Novoga zavjeta. Više puta bio je prodekan, a od 1982. do 1986. godine dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Predavao je i na različitim institutima, a uz profesorski i nastavni rad, često je sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima i objavljivao radove u stručnim časopisima i znanstvenim zbornicima. Umirovljen je 1. listopada 1993. godine, a 9. studenoga 2001. godine izabran je za profesora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu.
Bio je glavni urednik Zagrebačke Biblije, kapitalnog prijevoda Svetog Pisma iz 1968. godine, iznimnoga zagrebačkoga i hrvatskoga biblijskog pothvata, zajedno s ostalim vrhunskim zagrebačkim i hrvatskim književnicima i jezikoslovcima, teolozima i prevoditeljima, (tiskane u 400.000 primjeraka) što je utjecalo i na tiskanje desetak svezaka Hrvatskoga lekcionara (1973.-1991.).
Kao autor sadržajnog projekta i kao član uredništva s Jurom Kaštelanom sudjeluje u ostvarenju Zagrebačke Biblije 1968. godine u izdanju Stvarnosti, poslije ju je otkupila Kršćanska sadašnjost.
S našim bratom fra Zorislavom Lajošem (+1972.), provotnim inicijatorom, ujesen 1962. godine sudjeluje u pokretanju Glasa Koncila, koji će postati jedna od temeljnih ustanova naše Crkve u javnosti.
Širitelj je misli Drugoga vatikanskoga sabora s koncilskom ekipom predvođenom blagopokojnim profesorom Tomislavom Jankom Šagi-Bunićem, franjevcem kapucinom. Sudjeluje i opširno referira na dva temeljna pokoncilska teološka simpozija o obnovi teologije u Santo Domingu (1965.) i u Rimu (1966.).
U punom jeku pokoncilske obnove liturgije tadašnja Biskupska konferencija Jugoslavije povjerava fra Bonaventuri Dudi izradu biblijskog djela Hrvatskog lekcionara u deset svezaka. Taj posao izveo je u najužoj suradnji s našim blagopokojnim bratom fra Jerkom Fućakom (+1992.). Za potrebe lekcionara nanovo su preveli Novi zavjet u izdanju Kršćanske sadašnjosti te izvršili lekcionarsku redakciju Psaltira Zagrebačke Biblije. I danas čitamo u bogoslužju tekstove koje su oni priredili.
Obojica su sudjelovala u prijevodu Rimskog misala i Časoslova. Fra Bonaventura je sam preveo osamdesetak novih časoslovnih himana. Poslije su se obojica zauzela i za prijevod Ekumenskoga Novog zavjeta (Zagreb, 1972.) te za ostvarenje tzv. Jeruzalemske Biblije (1994.).
Značajna je njegova prisutnost od jeseni 1960. godine na Svećeničkom tečaju, a potom na Teološko-pastoralnom tjednu koji je ubrzo prerastao u najveći godišnji skup katoličkoga svećenstva u ondašnjoj Jugoslaviji, i sve do danas u Hrvatskoj.
Doprinio je u pokoncilskoj obnovi redovništva. Tek napominjem da su godine 1966. provincijali povjerili redakciju prijedloga za obnovu franjevačkoga zakonodavstva - Propositio pro accomodata renovatione Ordinis.
Neumoran je pastoralni djelatnik, kao propovjednik, pisac, publicist i voditelj duhovnih vježbi. Fra Bonaventura Duda je među prvim svećenicima koji se pojavio na televizijskom ekranu. Čest je i tražen sugovornik mnogih radijskih i televizijskih emisija. Hrvatska televizija snimila je o njemu godine 2009. dokumentarni film 'Manji brat fra Bonaventura Duda'. Sugovornik je i brojnih novinskih intervjua. Mnogi su njegovi članci, objavljeni najprije u novinama i časopisima, kasnije sabrani i izdani u obliku knjiga. Navedimo samo neke: trilogija popularnih komentara nedjeljnih i blagdanskih čitanja za sve tri liturgijske godine 'Sijač je Sin čovječji' (1989.), 'Sjeme je riječ Božja' (1987.) i 'U plemenitu srcu' (1990.), zbornici izabranih tekstova 'Koncilske teme' (1992.) i 'Rukovet domovinskih tema' (1999.), knjižica o redovništvu 'Ima li naše redovništvo budućnost' (1971.), knjiga o sv. Franji 'Moj sveti Franjo' (1990.), obrada hrvatskih božićnih pjesama 'Svijeta razveselitelj', korizmeni molitveni tekstovi 'Isusov križni put i Sedam riječi na križu' (1990.), hrvatske marijanske teme 'Nazaretska poruka Marijina Trsata', dvije knjige razgovora 'Ljudskost Božića' (1995.) i 'Krist i naši svagdani' (1996.), razmišljanja sa svojih šetnji po Mirogoju 'Ja Bogu povjerih svoj štap' (1999.), razmišljanja o početku novoga milenija 'S Isusom u treće tisućljeće' (2000.), razmatranja o duhovnosti 'Pabirci iz kršćanske duhovnosti' (2008.) i dr.
Uz sav svoj rad fra Bonaventura Duda bio je izvrstan voditelj dvaju crkvenih procesa za beatifikaciju slugu Božjih, najprije za našega provincijalnoga ministra fra Vendelina Vošnjaka. Posljednjih godina intenzivno je pripremao materijale za kauzu sluge Božjega fra Alekse Benigara pišući izvješća o njegovoj svetosti. Benigar je za nas osobito zaslužan kao prvi, dosada nenadmašeni, biograf Alojzija Stepinca. Osim toga surađivao je i na procesu bl. Alojzija Stepinca, o. Ante Antića i postavio temelje procesu sestre Marice Stanković.
Znanje fra Bonaventure Dude bilo je enciklopedijsko, a zanimanje za biblijske i teološke teme svestrano. On je bio djelatnik na širokom polju otkrivanja same Crkve i njene poruke u koncilskom i pokoncilskom vremenu. Posve je bio predan poslanju Crkve i nije birao zadatke po svojim sklonostima nego po njihovoj važnosti. Osjetljiv je za 'znakove vremena' i spreman na koncilijantnu suradnju sa svima kojima je na srcu dobro ljudi.
Dobitnik je niza hrvatskih i stranih nagrada i priznanja.
Od Republike Hrvatske odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Godine 2004. fra Bonaventura Duda dobio je u Zagrebu znanstvenu nagradu 'Annales Pilar' Instituta društvenih znanosti 'Ivo Pilar'. Nagradu je primio kao jedan od prvaka hrvatske teološke misli, jedan je od najuglednijih suvremenih crkvenih govornika.
Godine 2008. godine primio je u Osijeku na Evangeličkome teološkom fakultetu Ekumensku povelju za zasluge u biblijskome ekumenizmu o 40. godišnjici izlaska Zagrebačke Biblije, kojoj je s književnikom Jurom Kaštelanom bio glavnim urednikom.
Godine 2010. kardinal Josip Bozanić mu je na proslavi 60. obljetnice svećeništva udijelio odlikovanje pape Benedikta XVI. križ "Pro Ecclesia et Pontifice."
Godine 2010. tadašnji generalni ministar Reda manje braće fra Jose Rodriguez Carballo predao mu je Medalju 800. obljetnice Reda u znak zahvale u ime sve braće Reda.
Godine 2014. za zasluge i postignuća za duhovnost i kulturu dobio je Medalju Grada Zagreba.
Godine 2014. dobio je Nagradu Grada Zagreba za životno djelo.
Godine 2014. dobio je Nagradu Grada Rijeke za životno djelo.
Brata Bonaventuru preporučamo u molitve.
O sprovodu ćemo naknadno obavijestiti.
Neka mu Gospodin bude milostiv i podari život vječni.
Zemlja je opustjela, a Nebo se obogatilo za jedan tako divan i svet život! Dragi Bože budi mu nagrada!