U kreiranju radnih mjesta izvoz roba i usluga jedna je od najvažnijih pokretačkih sila. Ipak, iako je pratećih benefita čitav niz, poput stabilnije nacionalne ekonomije, bržeg oporavka od recesije, smanjenja vanjskog duga te rasta BDP-a, u Hrvatskoj tek 15 posto tvrtki izvozi. Te iste tvrtke zapošljavaju više od polovice ukupnog broja zaposlenih u zemlji, ostvaruju gotovo 70 posto prihoda od prodaje, a u razvoj ulažu gotovo 80 posto nacionalnih sredstava namijenjenih razvoju. Službeni su to podaci vladinog Središnjeg državnog portala gdje stoji i da izvoz smanjuje ovisnost o domaćem tržištu i disperzira rizik, pa izvozna društva imaju veće šanse za dugoročni opstanak.
Većem broju hrvatskih izvoznika na putu kao prepreke ponekad stoje i nedostatak hrabrosti i iskustva, ali i cijena poslovanja na stranim tržištima. Zahvaljujući brojnim trgovinskim sporazumima koje Europska unija razvija s drugim zemljama ta se vrata ipak nešto lakše otvaraju nego proteklih godina, u čemu na nacionalnim razinama pomažu udruženja obrtnika, poslodavaca, različite komore i ministarstva. Globalna ekspanzija razmjene usluge i roba nosi i veliku prednost umrežavanja na stranim tržištima, pa svaka tvrtka koja si u drugim zemljama osigura prostor i kontakte svoju ekspertizu međunarodnog poslovanja može podijeliti sa sljedećim generacijama gospodarstvenika koji žele krenuti istim putem.
Iako još nije dostupna statistika izvoza i uvoza koja bi omogućila detaljnu analizu robne razmjene Hrvatske u prošloj godini, prema objavljenim priopćenjima Državnog zavoda za statistiku i drugim dostupnim izvorima može se govoriti o generalnim trendovima. Pritom, upozoravaju iz Hrvatske gospodarske komore, treba istaknuti da je u prošloj godini, u kojoj je došlo do blagog usporavanja rasta globalnoga gospodarstva, a zabilježeno je i usporavanje globalne robne razmjene, u Hrvatskoj ostvaren znatan porast vrijednosti robnog izvoza. Tako je vrijednost robnog izvoza u prošloj godini dosegnula rekordnih 92,5 milijardi kuna, 6,9% više nego u prošloj godini kada se promatra u eurima i 28,5% više nego u pretkriznoj 2008. godini. U HGK-u ističu da ostvareni rast izvoza u prošloj godini dolazi do izražaja u usporedbi s ostalim članicama EU. Naime, Hrvatska je s ostvarenom stopom rasta od 6,9% bila među trima članicama koje su u prošloj godini najviše povećale vrijednost svog izvoza, odnosno među pet članica koje su najviše povećale vrijednost svog Extra-EU izvoza. A da bi se taj trend mogao nastaviti i u 2017. nagovješćuju podaci Državnog zavoda za statistiku koji pokazuju da je u prva dva mjeseca Hrvatska izvezla robu u vrijednosti 15,4 milijarde kuna, što je 19,1% posto više nego u istom razdoblju lani. Za tako snažan skok izvoza najzaslužnija su dva sektora – proizvodnja farmaceutskih proizvoda i naftni derivati.
To nije preveliko iznenađenje uzme li se u obzir činjenica da je već godinama perjanica domaćeg izvoza INA, koja u hrvatskom BDP-u sudjeluje s oko dva posto. Koliko je to značajan postotak najbolje sugerira činjenica da cjelokupni sektor turizma, sa svim svojim sastavnicama, od hotela i privatnog smještaja, gastronomije, pa preko različitih potkategorija turizma poput kongresnog, lječilišnog i drugih, sudjeluje s 20 posto. Laskavu titulu najveće domaće kompanije INA nosi odavno, no to ne znači i da je imuna na vanjske ekonomske faktore.
Iako već tradicionalno jedan od najprofitabilnijih i najžilavijih, energetski sektor posljednjih godina također opterećuju nepovoljni tržišni uvjeti, kolebanja cijena nafte, preslagivanja te ostale tektonske promjene. Ipak, uz kvalitetnu strategiju i brojna ulaganja, na Ininu primjeru evidentno je da se većina tih poteškoća može premostiti. Na vrhu popisa najvećih hrvatskih izvoznika ova je kompanija uspjela ostati i u godinama kada se bilježio pad izvoza kao posljedica negativnih trendova na globalnom naftnom tržištu. Nestabilno regulatorno i fiskalno okruženje, pri tome misleći prvenstveno na odluke o cijeni plina, trošarinama, oporezivanju rafinerijskih gubitaka na Inu je u razdoblju od 2011. do 2016. negativno utjecalo u iznosu od gotovo 3,8 milijarde kuna. Najveći dio odnosi se na plinsko poslovanje, više od 2,5 milijarde kuna, dok je porez na rafinerijske gubitke Inu opteretio s više od 530 milijuna kuna. Uz sve navedeno, u Hrvatskoj, Sloveniji i BiH tijekom posljednjih šest do sedam godina potražnja za gorivom pala je za oko 0,8 milijuna tona pala.
Imajući na umu iznesene podatke još se dojmljivijom čini brojka od 37 milijardi izvoznog prometa koliko je INA ostvarila u posljednjih pet godina, od 2012. - 2016. Na razini cijele INA Grupe u 2016. je godini ostvaren pozitivan rezultat, uz dobit iz osnovne djelatnosti koja je dosegla 607 milijuna kuna za navedeno razdoblje, i to u usporedbi s gubitkom 1,338 milijuna kuna za 2015. godinu. Ponovno je zabilježeno povećanje izvoza na ključna izvozna tržišta - u Bosni i Hercegovini za 1% i Sloveniji za 27% u odnosu na 2015. godinu. Prilika za izvoz i plasman na nova tržišta dodatno raste i projektom za izgradnju postrojenja za obradu teških ostata u Rafineriji nafte Rijeka. Vrijednost projekta je oko 3 milijarde kuna, a njegovom realizacijom ukupna će proizvodnja postrojenja može porasti na 4,5 milijuna tona (ukupna potreba na hrvatskome tržištu za sve naftne proizvode iznosi oko 3 milijuna tona godišnje). U Ini kao najizglednije ciljno tržište za novoproizvedene količine ističu BiH te južnija tržišta, prvenstveno Albaniju i Crnu Goru. Postoje i mogućnosti plasmana na mediteransko tržište, ali to nije prvi izbor s obzirom na niže marže i veću konkurenciju.
Na kraju, osvrnemo li se na podatke da je hrvatski robni izvoz u 2016. godini iznosio 92,5 milijarde kuna, da je pozitivan trend nastavljen i u 2017., a da su se kao najvažniji partneri pokazale Njemačka, Italija i Slovenija koje i same bilježe rast izvoza, razvidno je da mjesta za povećanje izvoznih aktivnosti ima. Za one koji su spremni i koji su pokazali da znaju kako preživjeti međufaze.
