Deset do petnaest posto, toliki je udjel žena u vrhovima hrvatske politike. Ona je još uvijek pretežito muško zanimanje i jedno od rijetkih gdje su žene u značajnoj manjini. U prve dvije hrvatske Vlade, onoj Mesićevoj i Manolićevoj, nije bilo nijedne žene, u Gregurićevoj se pojavila prva, u Valentićevoj su tri bile ministrice, a Matešina i dalje drži neoboreni rekord s čak 4 ministrice.
Taj je rekord sada izjednačila Vlada Andreja Plenkovića, u kojoj je Martina Dalić i potpredsjednica, a ministrice su Gabrijela Žalac, Nina Obuljen Koržinek i Nada Murganić. Jedna je žena, Jadranka Kosor bila i hrvatska premijerka, no pola mandata, kada je, bez izbora zamijenila otpalog Sanadera u Banskim dvorima.
Prije nešto manje od dvije godine Hrvatska je, međutim, dobila i prvu izabranu predsjednicu, Kolindu Grabar-Kitarović, što jest iznenadilo mnoge, pogotovu one koji su krivo računali da desni, konzervativni birači nikako neće izabrati ženu na tu funkciju.
Ta se teza i predrasuda pokazala krivom. Lošiji stav od hrvatskog društva prema ravnopravnosti žena, međutim, očito imaju još političke elite, gdje se u vrhu i dalje koncentriraju uglavnom muškarci. U Hrvatskom Saboru broj zastupnica čak i stagnira, no na Pantovčaku, u Uredu predsjednice, dogodila se ključna promjena.
Kada je, gotovo prije dvije godine izabrana za predsjednicu, Grabar-Kitarović je za većinu dužnosnika Ureda postavila muškarce. Ta se “tradicija”, pak, ubrzo izmijenila. Sastav njezina ureda je dosta fluktuirao, neki od njezinih savjetnika otišli su u politiku, vlade ili nastavili karijere u biznisu.
Na njihova mjesta došle su, potom uglavnom žene. U Uredu predsjednice sada su većinom žene, od 12 dužnosnika, uključujući predsjednicu, 7 su žene, pet je muškaraca. Tako da je, s tih gotovo 60% žena u vrhu političke hijerarhije, Ured predsjednice prava je “ženska” oaza u nekom od vrhova hrvatske politike i institucija.
Žene drže i hijerarhijski najviše dužnosti. Muški zauzimaju savjetnička mjesta za unutarnju politiku (Mate Radeljić), za gospodarstvo (Marko Jurčić), vanjske i europske poslove (Dario Mihelin) i koordinacije inicijative Jadran – Baltik – Crno more (Vito Turšić), te funkciju glasnogovornika (Luka Đurić).
Grabar-Kitarović, pak kaže za Večernji list da je jedina kvalifikacija za visoku funkciju i napredovanje stručnost i zalaganje, a ne muški ili ženski spol. Ona je svjesna situacije da u RH još uvijek postoje tzv. stakleni stropovi, što je popularna metafora koja govori o sprječavanju napredovanja, posebno žena, pogotovo što se ide više u hijerarhiji.
No, kaže da je ponosna što toga u njezinu Uredu nema i nada se da će to biti primjer ostalima u svim segmentima društva i gospodarstva. – Samo muškarci i žene zajedno mogu ostvariti potpuni uspjeh jer, ako se ne uključuju žene, to je kao da čovjek koristi pola mozga, pola kreativnosti i pola snage, što onda može rezultirati samo polovičnim rezultatom. Kad se u sinergiji muškarca i žena koristi cijelo srce, mozak i sva snaga, onda se može postići najviše, kaže.
“Sve predsjedničine žene” imaju jake životopise, obrazovane su i imaju iskustva najviše u diplomaciji, državnoj upravi, gospodarstvu, vojsci, a neke od njih radile su i za prethodnike predsjednice na Pantovčaku. Anamarija Kirinić, predstojnica Ureda, komunikacijska je menadžerica, a sada završava i doktorski studij na Fakultetu za elektrotehniku, računalstvo i informatiku u Mariboru.
Radila je početkom 90-ih u ministarstvima znanosti i tehnologije i europskih integracija. Predsjednica i ona su se dobro upoznale kad je radila u ministarskom kabinetu Grabar-Kitarović. Natalija Hmelina, pročelnica kabineta, usavršavala se u diplomaciji i radila u kabinetima nekoliko ministara i u protokolu Sabora.
Maja Čavlović prva je žena na funkciji savjetnice za obranu i nacionalnu sigurnost, kao kadet upućena je na vojni koledž države Virginije, potom se vratila u RH u vojnu policiju, gdje je dobila čin satnice. U tri je navrata upućena u misiju ISAF u Afganistan. Magistrirala, a zatim upisala studij pri Sveučilištu Georgea Washingtona te stažirala u Centru za vojno-političku analizu pri Hudson Institute u Washingtonu, gdje je analizirala vanjsku politiku SAD-a i sigurnosne prilike u Europi i Aziji.
Mirjam Katulić godinama je radila na najsloženijim ekonomsko-financijskim poslovima u gospodarstvu, otišla je u MVP, a postavljena je u zvanje veleposlanice u MVPEI. Radila je i na sukcesiji diplomatsko-konzularne imovine bivše SFRJ.
I Tina Tödtling je karijeru započela u Uredu predsjednika Franje Tuđmana, pa MVP-u i radila u Državnom protokolu. Radila je i na pripremi velikih međunarodnih skupova, poput Croatia summita, Summita predsjednika Srednje Europe, do dolaska Svetog Oca u RH.
Renata Margaretić Urlić zadnja je “prinova”, posebna je savjetnica za društvene djelatnosti i mlade, a dolazi iz svijeta novinarstva, s HTV-a (3. program), gdje je bila urednica u Programu za kulturu, umjetnost i religiju HTV-a.
“Predsjedničine Amazonke” dominiraju u glavnoj zgradi, Vili Zagorje, gdje se nalazi i predsjednica. Zapravo, osim pripadnika osiguranja (a i tu ima žena), te glasnogovornika Luke Đurića, ovdje muškaraca i nema, sve su žene.
Muškarci još dominiraju u tzv. aneksu, drugoj, manjoj zgradi koja se nalazi ispod glavne i u njoj su uredi savjetnika. “Sve predsjedničine žene”, nakon što su vrlo strpljivo pozirale našem fotoreporteru Robertu Aniću (muškarci bi odmah izgubili strpljenje) i bile simpatične u svojoj (hinjenoj) nevoljkosti da se “slikaju”, radile su prije dolaska na Pantovčak u tzv. “muškom svijetu” i pitam ih ima li i kakvih razlika u atmosferi?
Anamarija radi gotovo 25 godina u državnoj upravi i ne može reći da je to bio pretežno muški svijet, tu prilično velik udjel imaju i žene. “Mislim da smo u Uredu stvorili dobar ekipni duh, gdje uopće nije važno tko je muško, a tko žensko, ali je isto tako lijepo vidjeti da predsjednica svoju tezu o ravnopravnosti praktično ostvaruje”, kaže.
Maja se slaže s Anamarijom, da ne postoji ženski i muški svijet, no statistički, u vojsci, gdje je radila, ima znatno manje žena. – Dok sam bila u vojsci, nisam se susretala s tim pitanjima kako je ženama u muškom svijetu, no takva su pitanja uvijek dolazila “izvana”. Jer su mislili da su žene izložene nekim konkretnim problemima u vojsci, no ja se s takvima nisam susretala – kaže.
Mirjam je prije radila u gospodarstvu, pa MVP-u i “ne mogu reći da sam kao žena nailazila baš na neke predrasude i ako je osoba stručna da se uvijek taj rad cijenio gotovo jednako i s tim nikada nisam imala problema. Jedino što sam uvijek primjećivala da, što je viši hijerarhijski nivo, što se približavamo vrhu hijerarhijske ljestvice, to je manje žena”.
Dodaje da je tako, ne zbog predrasuda, nego više zbog načina života, žene su opterećene drugom vrstom brige i oko obitelji pa vjerojatno i ne mogu toliko biti na raspolaganju da toliko rade. A ovisi i o tome koliko žena ima podrške u svojoj obitelji i okruženju.
Maja kaže da se isto primijeti i u vojsci, da što se ide više u zapovjednom lancu, to je manje žena, a i inače u Oružanim snagama ima oko 5% žena i tek jedna generalica.
Anamarija tu veselo dodaje da “zato mi ovdje u uredu imamo više od 50% žena, pa stršimo”. I vjerojatno je da će još dulje ovako “stršiti” u odnosu na druge institucije. Tina smatra da se protokol veže za instituciju predsjednika ili predsjednice, svejedno, jedino što žena primjećuje više detalja, finesa oko praćenja prioriteta.
– Na početku, ranih 90-ih bili su muškarci i šefovi protokola, sada su to pretežito žene, tri šefa bili su muškarci, a sada, u kontinuitetu, šest je žena vodilo ovaj protokol.
Primjećuju li stranci koji dolaze u posjet predsjednici da su ovdje žene u većini, komentiraju li oni to, pitam ih.
Natalija odgovara potvrdno. – Kada smo bile u Iranu, cijela naša strana delegacije bila je ženska. I dobile smo vrlo pozitivne komentare, jednako je bilo i kada smo išli u posjet Kanadi, pa u Azerbajdžanu, gdje je s naše strane bio samo jedan muškarac.
Sve su to bile vrlo jake “ženske” delegacije. Poštujemo njihova pravila o odijevanju i rukovanju jer tako, smatramo, pokazujemo im poštovanje. Sjećam se da smo kod njihova duhovnog vođe imali zakazan sastanak od 20 minuta, ali je sastanak trajao podosta dulje, tako da je i on iskazao veliko poštovanja našoj predsjednici – kaže Natalija.
Anamarija pak kaže da su ipak očekivale više solidarnosti – ali od žena! Neki dan je bh Ženska grupa predsjednicu uzela u zaštitu pred novinarom seksistom, no od naših ženskih grupa i organizacija, feminističkih, onih koje se bave rodnom jednakosti, nije se čuo ni glas. – To je bila situacija u kojoj smo, recimo, očekivale i njihovu potporu, no izostala je u cijelosti – kaže Anamarija.
Renata, koja je posljednja stigla u ured i bit će službeno potvrđena za nekoliko dana, kaže da ju je vjerojatno privuklo i to što je ovdje toliko žena, “premda dolazim, iz novinarstva, koje je posljednjih 20 do 30 godina feminizirano”. Kada je o poslu riječ, uopće na njih ne gleda u svjetlu muško-ženskih podjela, nema tu razlike u pristupu rada.
“Mislim da samo postoje – vrijedni i manje vrijedni ljudi. Kada vidim životopise kolegica, njihovu stručnost, to je samo inspiracija i još veći izazov, a da i ne spominjem stručnost predsjednice, koja je fascinantna”, kaže Renata.
“Predsjedničine žene” smatraju da su najveće vrline ovakve “ženske” ekipe – brzina reakcije, neposrednost u komunikaciji i apsolutnom timskom radu.
“Predsjedničine žene” govore i o glavnim vrlinama predsjednice, kažu da sasluša mišljenje, s kojim se može, ali i ne mora slagati, realna je i strpljiva, “što joj s nama ponekad i nije lako jer znamo i mi biti naporne i glasne”. Sastanku je bio kraj, predsjednica nameće žestok tempo. Pridružuju se i muški dio ekipe jer, kako kaže njihova šefica – u ovoj se sinergiji postižu najbolji rezultati.
