Tri godine i tri mjeseca nakon što je zagrebački Županijski sud donio odbijajuću presudu zbog zastare u slučaju Georga Đure Gavrilovića, koji se teretio za zloporabu položaja i ratno profiterstvo, jučer je o žalbama na tu presudu raspravljao Vrhovni sud.
Gavrilović se teretio da je 1992. tvornicu Gavrilović kupio novcem koji je bio namijenjen kupnji oružja za obranu Hrvatske, a za to djelo je još 2002. zastupila zastara. Stoga ga je USKOK teretio i za ratno profiterstvo kojim je u tom, ali u sličnim slučajevima premošćena zastara.
No odluka Ustavnog suda u slučaju Ive Sanadera i Hypa 2015. sve je zakomplicirala. Naime, 2011. je donesen Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije čija je intencija bila da privatizacijski zločini ne prođu nekažnjeni. Sanader je bio prvi, a ostao je i jedini, koji je osuđen za ratno profiterstvo, jer je Ustavni sud njegovu prvu presudu za aferu Hypo srušio, smatrajući da se spomenuti zakon iz 2011. može odnositi samo na djela ratnog profiterstva koja su počinjena nakon što je zakon stupio na snagu.
A upravo način na koji se tumači primjena spomenutog zakona bila je okosnica USKOK-ove žalbe koju je prezentirala Marijana Kutnjak Ćaleta, viša sudska savjetnica na Vrhovnom sudu.
- Smisao promjene Ustava iz lipnja 2010. bio je u retroaktivnoj primjeni nezastarijevanja kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije. A s obzirom na to da je riječ o teškim kaznenim djelima za koja je opravdano uskratiti primjenu instituta zastare. Osobito kada se ima na umu vrijeme i okolnosti počinjenja tih djela, a i njima prouzročene posljedice. Potvrdu takvom razmišljanju nalazi i u ovom predmetu, budući da je krunski svjedok tek 22 godine od inkriminiranog događaja iznio svoja saznanja. Županijski sud u Zagrebu je odluku da nema ratnog profiterstva temeljio isključivo na stavu Ustavnog suda u slučaju Hypo. To je postalo nešto što se može tumačiti kao ekscesivni sudski aktivizam kojim se sudovi postavlja iznad ustava. Primarni izvor prava je Ustav, a zatim primijenjeni zakon, kojeg Ustavni sud nije proglasio neustavnim. Tražimo da se ova presuda ukine - prezentirala je Marijana Kutnjak Ćaleta USKOK-ovu žalbu.
S navodima USKOK-a se nije složila Gavrilovića obrana, pa je njegov odvjetnik Šime Matak za početak naveo da se s potpunom izvjesnošću može zaključiti da je u tom spisu relativna zastara nastupila 2002.
- Nije poduzeta niti jedna procesna radnja koja bi tu zastaru prekinula. Stoga smatramo da je prvostupanjska odluka u cijelosti ispravna i zakonita. Predlažemo da ovaj sud odbije žalbu USKOK-a i potvrdi prvostupanjsku odluku - naveo je Matak.
Pitanje zastare se provlačilo još od istrage, no prigovorima obrane usprkos da je i prije početka suđenja nastupila zastara, suđenje se održalo. Tijekom njega provedeno je vještačenje te je saslušano 10-ak svjedoka.
- Kao zainteresirani kupac javio sam se na natječaj kojim se oglašavala prodaja tvrtke Gavrilović. Petrinja je bila okupirana pa su drugi interesantni otpali. Prije objave javnog natječaja pripremio sam novac jer sam očekivao povrat imovine. Novac sam pripremio jer je tvrtku trebalo dokapitalizirati - kratko se svojevremeno branio Gavrilović.
Sve to za što se teretio je priča koja podosta govori o načinu nastanka i funkcioniranja Hrvatske. Gavrilovića se teretilo da je tvornicu Gavrilović kupio novcem koji je bio namijenjen kupovini oružja za Hrvatsku. Događalo se to od studenog 1991. do listopada 1992., a da dođe do novca, pomogao mu je Jozo Martinović, tadašnji ministar financija, koji je u međuvremenu preminuo. Prema optužnici, Gavrilović je za kupovinu tvornice trebao dati 3,3 milijuna ondašnjih njemačkih maraka.
On taj novac, tvrdio je USKOK, nije imao, pa se obratio za pomoć Martinoviću, nakon što je doznao da je Ivica Papeš u Hrvatsku vratio dva milijuna DEM. Riječ je o novcu kojim je kupljeno oružje, a kako oružje nije isporučeno, Martinović je angažirao Papeša da preko svojih njemačkih veza, uključujući i one za koje se sumnjalo da su povezane s organiziranim kriminalom, vrati novac, što je on i učinio. No vraćeni novac, tvrdio je USKOK, po nalogu Martinovića nakon toga je proslijeđen Gavriloviću. To se događalo 1991. i 1992. pa je USKOK smatrao nije riječ samo o zloporabi položaja već i o ratnom profiterstvu. Županijski sud u Zagrebu im nije dao za pravo, a što će odlučiti Vrhovni sud tek će se vidjeti.
Gavrilović je inače svojevremeno pokrenuo arbitražu protiv Hrvatske u kojoj je zahtijevao 198,5 milijuna eura, a na koncu je sud u Washingtonu presudio 2018. da mu Hrvatska mora platiti oko 14 milijuna eura.
>> VIDEO Prometni stručnjak analizirao snimku prometne nesreće iz Zagreba koju svi dijele po društvenim mrežama i otkrio tko je ustvari kriv
Normalno je kako kriminalna EU hvali Plenkija kako je dobar suradnik i provoditelj. Stoji čvrsto na koljenima i samo čeka da Van Derova kaže hop. Gledajući od 91 do danas i taj slabi pokušaj slamanja kriminala i kriminalne organizacije jasno je da se mreža samo širi jer pravosuđe ne radi svoj posao.