U studiju Večernjeg lista gostovala je Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja.
Ravnateljica zagrebačke Upravne škole govorila je o tome koje su škole među djecom najpopularnije, što ne žele upisivati, imamo li novih deficitarnih zanimanja te kako je izgledao proces upisa u vremenima epidemije koronavirusa.
Emisiju vodila: Lana Kovačević
Iza nas su najduži upisi u srednje škole. Samo učenici u gradu Zagrebu na rezultate su čekali mjesec dana. Što su nam ti dugački upisi donijeli?
Žalosti me to što su se upisi oduljili. Više puta predlagali smo i izlazili s inicijativama da se skrate, ali bezuspješno. No ove je godine uglavnom sve dobro prošlo. Prvi put smo imali potpuni upis, sve je išlo e-mailom, od upisa do predaje dokumentacije. Zabilježili smo i mnoge upite roditelja i učenika. To nam sugerira kako u osnovnim školama nisu imali dovoljno izvora informacija o procesu upisivanja u srednje škole. Također, ove godine zbog epidemiološke situacije nismo imali dane otvorenih vrata. Manje probleme zabilježili smo u dokumentaciji koja je bila pogrešno ili nepotpuno popunjena, ali sve smo riješili i na vrijeme o svemu obavijestili roditelje i učenike.
Koliko će onda hrvatska na jesen imati novih srednjoškolaca, a koliko će mjesta u srednjim školama ostati prazno?
Nemam podatke o nepopunjenim mjestima, ali sasvim sam sigurna da će u nekim strukovnim školama ostati mjesta na jesen.
Ovogodišnja statistika pokazala je da je najveća navala među učenicima na gimnazije, dok su drugi izbor ekonomske škole. Što nam pokazuju takvi podaci?
To je već stvar tradicije u Hrvatskoj. Radi se o tome da učenici vjerojatno žele odgoditi izlazak na tržište rada, a tu su i aspiracije njihovih roditelja da nastave s visokoškolskim obrazovanjem. U društvu općenito postoji velika neizvjesnost oko poslova pa se osjećaju sigurnije kad već planiraju ići na fakultet, a gimnazija je za to svakako najbolji temelj.
Šibensko-kninska županija jedina je u Hrvatskoj gdje su učenici pokazali više interesa za ekonomsku školu nego za gimnaziju...
Da, ekonomske škole također su jako dobar temelj za fakultet. Radi se o onim učenicima koji možda nisu imali dovoljno bodova za gimnaziju ili pak o onima koji su već odlučili da će ići na studij ekonomije pa se odmah žele baviti brojkama i matematikom.
Hrvatski obrazovni sustav ni ove godine nije ponudio nove srednjoškolske programe. Imamo samo dobru prasku iz Siska gdje je otvoren smjer za računalne igrice i programiranje, ali zašto toga nema više? Zašto je toliki problem djeci ponuditi nešto kreativnije i zanimljivije, a što bi im ujedno bilo i korisnije?
Zbog toga što je naš sustav velik i trom i potrebne su godine administracije i rada kako bi se otvorili i pokrenuli novi smjerovi. Primjer koji spominjete iz Siska pokrenut je preko projekta i zbog toga je išao puno brže i efikasnije.
Kako onda pokrenuti sustav?
Iskreno se nadam da će se sve u doglednoj budućnosti ubrzati. Treba krenuti od radnih skupina za kurikulum pa sve do sektorskih vijeća i samog ministarstva koje će provoditi nekakve reforme.
Na listi top 14 najtraženijih smjerova među učenicima ove su godine i kuhari. Dugo ih nije bilo na listama, što se sada promijenilo?
Učenici i njihovi roditelji procijenili su da kuhara uvijek treba na tržištu, da imaju posla čak i kad je tu koronakriza. Osim toga, percepcija o tom zanimanju postaje sve više idilična. Učenici to smatraju dobro plaćenim i kreativnim poslom.
Popularne su ove godine i škole koje obrazuju medicinske sestre...
To je već standardno. Svake godine golema potražnja za tim školama, ali ono što je tragično i porazno za Hrvatsku jest da uglavnom većina tih mladih ljudi nakon srednje škole odlazi iz Hrvatske.
Koliko državu stoji obrazovanje jedne medicinske sestre? Ispada da država školuje kadrove koji zatim bježe van...
Nemam službene podatke, ali svakako je riječ o jednom od najskupljih programa. Prvo, riječ je o školi koja, za razliku od ostalih strukovnih usmjerenja, traje pet godina, dakle ne četiri. Drugo, polaznici škole imaju jako mnogo praske po bolnicama što iziskuje nove troškove i resurse.
U Brodsko-posavskoj županiji pokazan je jak interes za zidare. Znači li to da su roditelji i djeca napokon počeli pratiti kretanja na tržištu rada?
Svakako. Tu su svoj obol dale i škole koje su promovirale to uistinu atraktivno zanimanje.
Što mislite o uvođenju obvezne profesionalne orijentacije za sve učenike osmih razreda? Ministarstvo i sve škole svake godine dobivaju podatke o zanimanjima i tržištu rada, ali kako to da se ništa ne mijenja?
To je jako dobra stvar, s time da bi se trebalo krenuti možda čak i od petog razreda. Već od tada treba pratiti interese i želje učenika i polagano ga usmjeravati u smjeru u kojem se pokaže najbolji.
Kad je riječ o strukovnim trogodišnjim školama, riječ je uglavnom o poslovima koje budući kadrovi vjerojatno neće raditi cijeli život. No, u Europi se mnogo lakše prekvalificirati ili dokvalificirati. U nas je to još uvijek komplicirano. Zašto?
Istina. Ne znam zašto je to tako, mislim da se to treba promijeniti. Potrebno nam je svakako više fleksibilnosti. Evo, primjerice, kad netko u Švedskoj završi fiziku i zatim odluči završiti tečaj švedskog jezika, on može predavati švedski. U Hrvatskoj je to još uvijek nezamislivo.
Ove godine u Zagrebu nije upisan nijedan tapetar, fasader ni armirač? Što sada napraviti s tim programima?
Nažalost, to je tako ove godine i znači da će u budućnosti Zagrepčani ostati zakinuti za nove generacije majstora. Razlog valja tražiti i u roditeljima koji uvelike utječu na djecu. Oni misle da je riječ o iznimno teškim, ali slabo plaćenim poslovima pa djeca jednostavno ne pokazuju interes za takve programe. Ovo nam je indikator da se kurikulum u tim programima treba mijenjati, osuvremeniti, ali i da se više zanimanja može spojiti u jedno. No, pričekajmo još jesenski rok – možda i bude zainteresiranih.
Hoće li onda profesori iz tih škola postati tehnološki višak?
Treba vidjeti rade li samo u toj školi, predaju li još kakve predmete i slično. Ako se radi o tome da predaju samo jedan ili dva usko specijalizirana predmeta iz tih programa, onda je sasvim logično da će postati višak.
Epidemiolozi kažu da nova školska godina nije upitna. Što vi očekujete na jesen?
Vrlo je neizvjesno. Priželjkujem da djeca budu maksimalno fizički u školi.
Što mislite o dualnom obliku obrazovanja?
To je vrsta obrazovanja u kojem učenici imaju više praske i provode dio tjedna kod poslodavaca. Velik je problem kada nemamo poslodavce koji će primiti učenike na praksu. Mislim da nam je dualno obrazovanje potrebno, barem u jednom segmentu u kojem će olakšati učenicima izlazak na tržište rada.
CIJELI VIDEOINTERVJU MOŽETE POGLEDATI U VIDEU NA POČETKU TEKSTA
Država vrlo lako može riješiti taj problem, školovanje ne smije biti besplatno, to jest neka bude besplatno ali nakon školovanja dužni ste odraditi određen broj godina. Onaj tko voli svoju državu naći će rješenje za sve probleme.