Usluge od općeg interesa obuhvaćaju raznovrsne usluge, kao što su primjerice usluge u energetskom i telekomunikacijskom sektoru, transportnom, poštanskom, audiovizualnom sektoru, ali i usluge u vodoopskrbi te usluge gospodarenja otpadom (što je primjer usluga od općeg gospodarskog interesa). Nadalje, pod ovaj pojam spadaju i usluge u području obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi (kao primjer usluga od općeg negospodarskog interesa). Specifičnost usluga od općeg interesa sastoji se u tomu što predstavljaju vrstu usluga kod kojih su intervencije države uobičajene u cilju osiguravanja kontinuiteta njihove ponude, kvalitete i povoljne cijene, kako bi bile dostupne svima. Činjenica da je pružanje ovakvih usluga u javnom interesu, govori u prilog potrebitosti osiguranja njihova kontinuiranog pružanja u svakodnevnom životu korisnika.
EU naglašava važnost usluga od općeg interesa podižući ih na razinu zajedničkih vrijednosti Unije. Nadalje, EU naglašava važnost ove vrste usluga za postizanje teritorijalne i socijalne kohezije u EU. Ono što je bitno jest da EU traži od država članica da vode računa o tome da se takve usluge pružaju na temelju gospodarskih i financijskih uvjeta, koji omogućavaju ispunjavanje njihovih zadataka. Dostupnost usluga od općeg interesa po pristupačnoj cijeni, na cijelom teritoriju, svim korisnicima, predstavlja ono što bi se trebalo podrazumijevati u pogledu pružanja ove vrste usluga. Kako je intervencija države u sektore koje obuhvaćaju predmetne usluge dosta česta te katkad i protivna slobodnom i učinkovitom natjecanju između poduzetnika – ponuđača na tržištu, liberalizacijom i otvaranjem sektora koji su uobičajeno smatrani sektorima državnih monopola, dolazi do dinamičnijeg natjecanja između poduzetnika koji ove usluge pružaju.
Integracija hrvatskog tržišta u jedinstveno tržište EU trebala bi doprinijeti daljnjem postupku liberalizacije i otvaranja tržišta u predmetnim sektorima. Otvaranjem hrvatskog tržišta u sektorima, posebice usluga od općeg gospodarskog interesa (kao što su sektor energetike, transporta, telekomunikacije, poštanskih usluga i slično) dolazi do mogućnosti većeg izbora za korisnike ovih usluga. Time dosadašnji pružatelji ove vrste usluga u Hrvatskoj postaju izloženi pritisku novih poduzetnika koji ulaze na hrvatsko tržište, stvarajući konkurentski pritisak. Omogućuje se podizanje kvalitete ovih usluga, ali i raznolikija ponuda za hrvatske korisnike. Ipak, same cijene usluga ne moraju biti znatno niže, iako već raznolikija ponuda i veći broj ponuđača dovode do toga da hrvatski korisnik ovih usluga ima mogućnost odabrati ono što mu najviše i odgovara.
Imajući na umu relevantnost usluga od općeg interesa za njihove korisnike, svakako treba naglasiti da regulatorna uloga države te intervencije s njezine strane trebaju biti pod strogim nadzorom, u cilju izbjegavanja tržišno povlaštenog položaja, monopola i slično. Upravo države članice EU moraju voditi računa o zaštiti javnog interesa, ali i vrlo striktnom i opreznom tumačenju izuzimanja pružanja ovih usluga (ponajprije usluga od općeg gospodarskog interesa) od pravila sloboda koje vladaju na tržištu, i pravila učinkovitog tržišnog natjecanja. U tom smislu, nastupa i Hrvatska, pri čemu hrvatski korisnici trebaju imati značajnije mjesto pri oblikovanju poslovanja ponuđača na tržištu. Nadalje, intervencije države u cilju zaštite javnog interesa svakako moraju biti dovoljno izbalansirane kako bi interesi hrvatskih korisnika usluga od općeg interesa bili što bolje zaštićeni.
