Vidjeli smo prvi nacrt nagodbe vjerovnika Agrokora. Još uvijek bez konkretnih brojki, ali sasvim dovoljno da se na temelju predložene strukture i modela prelaska sa starog, bankrotiranog stanja na novu i perspektivnu korporativnu i vlasničku strukturu iznese ocjena kako je izvanredna uprava uspješno odradila sve zadaće koje je dobila kroz Zakon o postupku izvanredne uprave. Istovremeno, operativne kompanije sve bolje i uspješnije posluju, svi zaposlenici su na broju, dugovi dobavljačima drastično su smanjeni i očekivati je da u zakonom zadanim rokovima stalno Vjerovničko vijeće prihvati nagodbu velikim postotkom vrijednosti tražbina, ali i broja ruku pojedinačnih vjerovnika.
Podsjetimo se nekih važnijih izvedenih zaključaka. Prvo, spomenuti nacrt nagodbe u velikoj mjeri počiva na preferencijama onih koji će na kraju jedini imati pravo glasa – sadašnjih vjerovnika, a budućih i dioničara i vjerovnika, ovisno o konkretnim omjerima otpisa starog duga i njegova pretvaranja u vlasnički kapital. Ovo pak znači da je u prethodnim konzultacijama s onima bez kojih nagodbe nema usuglašen osnovni okvir nagodbe. To je jedini ispravan put. Teoretiziranje ili parcijalno-interesno motivirano zamagljivanje realnosti nema nikakve šanse.
Pogledajte i galeriju skidanja Agrokorovog logotipa s Ciboninog tornja
Drugo, uočljiv je polazni skup ciljeva nagodbe. Iz njega proizlazi i jedini ispravan stav da se cjelokupan stari vlasnički kapital svede na nulu. Sve dosadašnje dionice kako Agrokora tako ovisnih društava (osim, pretpostavljam, nekih u manjem broju solventnih tvrtki u manjinskom vlasništvu) svode se na vrijednost nula. Dosadašnji dioničari ostali su bez kompletnog vlasništva! Nagodbom i posljedičnim sudskim odlukama bit će samo pravno utanačena surova ekonomska realnost da su svi ti dioničari već prije puno godina operirali nepostojećim kapitalom. Drugim riječima, osnovni postulati tržišnog poslovanja stavljaju dionički kapital na posljednje mjesto u redoslijedu prioriteta isplate pri bilo kojem stečajnom postupku. Sve mimo toga bila bi nakaradna i protuzakonita pljačka vjerovnika, ali indirektno i svih nas poreznih obveznika.
Treće, proklamirano efektivno odvajanje bivših (su)vlasnika od novih 5700 vlasnika nove kompanije jamči postizanje najveće moguće vrijednosti za nove vlasnike, koji to postaju silom prilika s obzirom na to da stari Agrokor ne može vratiti znatan dio dugova. To znači da će se voljom novih vlasnika događati svi bitni koraci u budućem restrukturiranju i transformacijama postojećih kompanija. Naglašavam, voljom novih vlasnika, kao jedinih legitimnih subjekata. Ne voljom vlade, politike, dosadašnjih i budućih dobavljača… Tržišna demokracija i ovdje jamči da će ishod ovakvih rješenja biti najveća moguća buduća vrijednost novih kompanija.
A to pak znači i maksimalno moguće čuvanje i rast radnih mjesta, plaća, poreza, doprinosa, dobiti… novostvorene vrijednosti. Famoznog BDP-a. Četvrto, kada pogledate kompleksnost i sofisticiranost predloženog nacrta nagodbe, jasno vam je da je samo ovako postavljena i od Vlade podržana izvanredna uprava mogla producirati sofisticiranim međunarodnim vjerovnicima prihvatljiv nacrt. Ne treba biti previše maštovit pa predvidjeti kakav bi kaos nastao u nekom redovitom stečajnom postupku bez donošenja lex Agrokor. Istovremeno, vrijeme je da se još jednom podsjetimo i na tri najvažnije pozitivne novine koje je donio famozni lex u odnosu na postojeći zakonski okvir za provođenje (pred)stečajeva.
Lex je, prije svega, via facti omogućio asimetričan tretman (malih) dobavljača. Da nije bilo toga, danas bi se desetine tisuća bankrotiranih prosvjednika okupljalo pred Vladom i Saborom. Potom, lex je omogućio presudno važno novo financiranje Agrokora, bez kojeg danas ne bi bilo mnogo preživjelih kompanija iz sustava. Sasvim sigurno bi bilo dodatnih nekoliko desetaka tisuća ljudi bez posla. Konačno, lex je uvođenjem institucije izvanrednog povjerenika omogućio angažiranje najboljih domaćih i stranih profesionalaca za vođenje tako kompleksnog sustava i istovremeno izradu nacrta nagodbe koju će prihvatiti (strani) vjerovnici, i time izbjeći rizike da sve to u nekom lošem scenariju platimo svi mi. Kriza Agrokora je riješena. Čak i makroekonomski pokazatelji govore da je cijela priča imala pozitivan utjecaj na rast tekućeg BDP-a. Uzmite koju god značajniju hrvatsku kompaniju, dobavljača Agrokora i upitajte – kako vam je završila ova godina u odnosu na ono što ste planirali u vezi s Agrokorom krajem prošle godine ne znajući tada za ovaj scenarij? Odgovor će u velikoj većini biti – mnogo bolje od onoga što smo se nadali! Drugim riječima, zbog uspješne izvanredne uprave i Vlade koja ih je jedina cijelo vrijeme podržavala, ostvarenje BDP-a bolje je od plana. I zaposlenost. I proračun. Industrijska proizvodnja. Izvoz roba i usluga…
Još kad bi ovaj gdin bio objektivni analitičar, a ne gospodar lutaka.