Iako je ljetne večeri ugodnije provoditi uz more s čašicom osvježavajućeg pića, mnogi su žrtvovali taj užitak i nedjelje u srpnju provodili uz male ekrane jer nisu htjeli propustiti hvaljenu i nagrađivanu seriju “Montevideo, Bog te video” koja se prikazuje na programu RTL-a. Romantična nogometna priča čija se radnja odvija 1930. godine redateljski je prvijenac glumca Dragana Bjelogrlića, ispričan kroz seriju od tri sezone u kojoj se upoznajemo s nastajanjem prvog nogometnog tima Kraljevine Jugoslavije.
Ima samopouzdanja
Bjelogrlić je okupio izvrsnu glumačku ekipu iz cijele regije, a jedna od glavnih ženskih uloga pripala je i našoj glumici Bojani Gregorić Vejzović koja nam je u intervjuu ispričala kako je dobila ulogu hrvatske barunice Helene.
– Sve je bio splet okolnosti, kako to često zna biti u glumačkom poslu. Bjelogrlić je Goranu Navojcu rekao da treba hrvatsku glumicu za ulogu samoborske barunice Helene i Goran je predložio mene. Bjela je pogledao neke moje TV uloge i pozvana sam na suradnju koja me uistinu razveselila jer poznavajući uspjeh prvog filma i prvog dijela serije, znala sam da ću biti dio nečega što će biti dobro i rado gledano – objašnjava Bojana.
Bjelogrlić je bio i u potrazi za glumicom koja bi igrala lik Helenine mame i tu mu je u pomoć opet priskočio kolega Navojec.
– Nekoliko dana nakon što sam dogovorila suradnju, Goran me nazvao i rekao: Znaš, pita me Bjela tko bi ti mogao igrati mamu pa sam mu rekao da bi bilo najbolje da to bude tvoja mama. Kada je Navojec objasnio da je moja mama Božidarka Frait, Bjelogrlić je odgovorio: Ma nemoj me zezati! Tako da je na kraju Bjelogrlić bio više nego zadovoljan castingom koji je Navojec odradio – kroz smijeh se prisjeća Bojana.
Tako je Navojec zapravo kumovao prvoj zajedničkoj suradnji mame i kćeri pred filmskim kamerama, a o tome je li zbog mamine prisutnosti na setu imala tremu, Bojana kaže:
– Bilo mi je divno raditi s majkom, drago mi je da se i to konačno ostvarilo. Jesam li imala tremu? Pa ne baš, prije sam imala muskulfiber od trčanja za njom (smijeh). Naime, bila sam i njezina sekretarica i potrčko, a zajedničkih kadrova i nije bilo puno, hahaha. Ne, nisam imala tremu jer dosta imam “utakmica” iza sebe, tijekom godina morate steći i neko samopouzdanje, ali od “starih vukova” svašta možete naučiti i to je neprocjenjivo iskustvo.
Sa snimanja serije nosi samo lijepe uspomene i za uvjete snimanja, kolege i tehnički dio ekipe glumica ima samo komplimente; kaže da nije ni vrijeme da samo kukamo i dočarava to ovako:
– Glumci snimaju u raznim uvjetima, mnoge produkcije nažalost nemaju novca da osiguraju uvjete koji bi bili optimalni pa snimate na -20 vani i to 12 sati, koliko je radno vrijeme, i nemate gdje zagrijati ekipu. Prošla sam to s beskrajno strpljivim Brankom Schmitom u Beču i svejedno mi je bilo fantastično jer sam radila s ljudima koje beskrajno cijenim i to je sve u ovom poslu nekako normalno. Kada vidite sugrađane koji kopaju po smeću, divno je da uopće imamo nešto novca za kulturu. Često imam priliku slušati kuknjave glumaca o sindikatu, pravima... i da, ima tu puno istine, ceh bi se morao nekako zaštititi, ali...- zaustavlja se Bojana i daje usporedbu. Prisjetila se zgodne priče o vlaku u kojem su snimane scena za “Montevideo, Bog te video” koji ima bolji tretman i povlašteniji status od samih glumaca.
– Umrli smo od smijeha kada nam je Bijela ispričao da vlak u kojem smo snimali, koji je Titov vlak, prekrasno uređen u mahagoniju i sa svilenim presvlakama na sjedalima, uglavnom, čak i taj vlak ima svog menadžera, satnicu kada ga se može koristiti, cijenu, čovjeka koji je cijelo vrijeme bio na setu i gledao ophodimo li se u redu prema objektu... hahahahaha. U tom momentu pomislili smo da je stvarno vrijeme da djelatnici kulture dobiju tretman barem kao zastor u tom vlaku - smije se glumica.
Žongliranje između posla i obitelji
U prošloj kazališnoj sezoni Bojana je igrala u predstavama “Push up 1-3”,“Plantov ili Drama bez naslova”, “Leda”,”Četvrta sestra”, “San ljetne noći” i sada se sa sinom Raulom i kćeri Zoe zasluženo odmara u njihovoj ljetnoj oazi na Pelješcu gdje im je svaki dan poseban.
– Sunčan dan, kupanje s klincima, prijatelji, roštilj, dobro vino i ništa drugo nam ne treba kad smo na odmoru – priča glumica.
Upitana kako uspijeva žonglirati između poslovnih i obiteljskih obveza i koliko je uspješna u tome, Bojana odgovara: – Kada želite biti podjednako djelotvorni, da ne kažem uspješni, i kao domaćica i kao umjetnica, dobra organizacija je pola uspjeha(smijeh). Ima više i manje kaotičnih dana. Onih kada sve ide glatko i onih kada bih od gužve najradije skočila kroz prozor, ali to je sve dio života zaposlenih roditelja, zar ne? Na kraju upravo ti neki kaotični dani budu puni zgoda i nezgoda koje se kasnije prepričavaju uz smijeh. Strast prema putovanjima dijeli sa suprugom Enesom Vejzovićem i kad god im se pruži prilika, otisnu se do neke zanimljive i udaljene destinacije.
– Putovanja i upoznavanje novih kultura je obogaćivanje koje nam puni baterije, a ima dosta destinacija koje bismo voljeli vidjeti, od Barcelone do Istanbula. Mislim da smo Enes i ja jedni od rijetkih koji još nisu vidjeli Atenu, pa se nadam da ćemo uskoro i tamo otići – priželjkuje Bojana. Osim što je od mame nasljedila glumački talent, ona joj je bila i modni guru. – Moja majka je uvijek imala osebujan stil i naučila me da je zabavno poigravati se s krpicama, no ponekad mi je gnjavaža kad treba odabrati kombinacije za neku premijeru. U panici sam od predstave, samo mi je na pameti da dam na sceni sve od sebe i kad se zastor spusti, najvažnije je kako smo odigrali predstavu. Međutim, češće me pitaju kako sam odabrala haljinu. Ne znam ponekad da se tome smijem ili da plačem – kroz smijeh će Bojana.
>> Želim snimiti dobar film da mi u \'in memoriam\' ne emitiraju sapunicu
baš super jako si pažljivija ja zgodna i simpatična si mi i jako super