"Riječ je o jednoj primitivnoj bandi koja je koristeći nevjerojatno lošu zakonodavnu proceduru u Republici Hrvatskoj na divljački način ukrala jednu političku stranku i eutanazirala je", kazao je Igor Peternel u subotu kada su održani unutarstranački izbori u Domovinskom pokretu. Peternel, koji je bio kandidat za dopredsjednika stranke, istaknuo je: "Ja s tim ljudima više ne želim imati nikakve veze". Danas u studiju Večernji TV-a komentira burne izbore te svoje sljedeće poteze.
Vidjeli smo tijekom vikenda zaista buran raskol jedne stranke. Nakon što ste prespavali i započeli prvi radni dan, koji su planovi, što dalje?
Ja nisam od onih koji će misliti drugačije nakon dan, dva, kad se stišaju strasti. Mislim jednako kao što sam mislio kad sam ulazio u tu prostoriju i kad sam iz nje izašao. Znao da će tu doći do pokušaja krađe, ali nisam samo znao hoće li oni u tome uspjeti. Uspjeli su i to je u redu. Ovdje imate jednu skupinu ljudi koja je naknadno ušla u stranku iz HDZ-a. Dakle, iz HDZ a su ušli u ovu stranku i sad su je jednostavno brutalno osvojili. Očigledno se s time ne slaže članstvo. Zato su u članstvu onemogućili da komentira. Dakle, događaju se masovna ispisivanja. Mislim da u Zagrebu više praktički nema ni članova Domovinskog pokreta. Nezabilježen je, mislim, u kratkoj demokratskoj povijesti Hrvatske ovakav skandal, gdje je praktički jedna stranka ostala bez članstva u roku od 24 sata. I to pokazuje da bismo svi skupa trebali zapravo prestati sada razmišljati o Domovinskom pokretu kao takvom i zapitati se kakav je to efekt. Što to znači? Kako je moguće da jedna parlamentarna stranka ostane bez članstva u roku od 24 sata?
Je li se to zaista dogodilo?
Ja vam to ne mogu dokazati.
Penava, naime, tvrdi da mu se javljaju mnogi kojima je žao što ste ih vi zaveli...
Ja vam mogu reći za Zagreb, gdje sam bio predsjednik podružnice i gdje imam određeni uvid. Praktički su svi odstupili i željni su pristupiti novoj platformi koja bi se napravila. Mislim da su Penavi ostali vjerni predsjednici tri od sedamnaest ogranaka gradskih četvrti. Od ta tri u jednom je njegova tajnica, ali i tu je članstvo nezadovoljno.
Vratimo se još malo na subotu. Teške riječi su padale i tijekom kampanje, ali i toga dana. Kad ste izlazili, upotrijebili ste termin "smeća" i "primitivci". Jeste li rekli da su smeća?
Jesam, rekao sam im. Ne možete s ljudima koji rade ovo što rade razgovarati o Carnotovom kružnom procesu ili o Newtonovim zakonima.
Znači, nije vam žao?
Ni najmanje mi nije žao. Vi morate upotrijebiti one riječi koje su adekvatne da opišu situaciju u datom trenutku. Ja sam svašta u životu vidio. I predviđao sam svakakve scenarije za tu subotu. Ali ni u mom maštovitom mozgu nije moglo uopće se predvidjeti situacija da bi netko 2024. između dva ili više kandidata ponudio javno glasovanje. U prostoriji u koju ste doveli praktički ucijenjene ljude. Jer svi ti ljudi koji su tamo bili imaju neke poveznice. Ili im brat radi u vukovarskom gradskom poduzeću, ili ima veze s HERA-om, ili će se javljati na natječaje. Uostalom, i da nema, ti ljudi se ne žele zamjerati predstavnicima izvršne vlasti, bilo vukovarske, tri ministra... Stavljate te ljude u nemoguću situaciju. Zato su ljudi i izmislili tajno glasanje, da bi se moglo glasovati prema savjesti.
Dobro, ali oni su ideju javnog glasanja dobili nakon što je Mario Radić rekao da sumnja u način prebrojavanja glasova, ako bi bilo tajno. Jedna stvar vodila je drugoj. Penavin prigovor vama bio je da ste znali da ćete izgubiti pa ste izmišljali sve žive i nežive razloge.
Ne. Ja tvrdim i potpuno sam u to siguran, naravno vi ćete reći da nemam za to dokaza i nemam, ja tvrdim da sigurno na tajnom glasanju ne bi. I Penava to zna. Sad ću vam reći i zašto. Nije bio čak niti siguran da ukoliko se glasa o našem amandmanu da se prijeđe na tajno glasanje, da taj amandman neće proći. On je znao da na tajnom glasanju vjerojatno nema većinu i bojao se toga. To što se u subotu dogodilo, to nije normalno. Da se to dogodilo u nekakvoj seoskoj zadruzi berača gljiva, onda možemo još zažmiriti, iako je i to problem. To se dogodilo u parlamentarnoj stranci koja sudjeluje u vlasti, u prostoriji su sjedila tri ministra. Nije to zezancija, ljudi moji.
Što će se dalje događati u Saboru? Što planirate vi koji odlazite iz Domovinskog pokreta?
Što će biti sa saborskom većinom, to nije moja briga. Ja sam pokazao da stojim iza onoga u što vjerujem da je pravedno. Ne može mi nitko reći da sam ja oportunist. Vrlo dobro se znalo da će ova ekipa pokušati na sve moguće načine ostaviti stranku u svom posjedu. Ja sam imao sve moguće blagodati u Saboru, mogao sam ostati s njima, nitko mi ništa ne bi radio, još bi bili zadovoljni jer ne bi dobili na suprotnoj strani nekoga tko će uvijek sve reći medijima. I mogao sam zadržati svoj komfor. Ja sam rekao - nema šanse.
Jeste li već napisali pismo ostavke na mjesto predsjednika kluba zastupnika?
Nisam formalizirao, ali samim time što sam javno izjavio da nisam više član, mislim da je to jasno.
Kako to osnivanje nove stranke može izgledati? I ne bojite li se da je svatko, tko se odvajao od neke stranke i išao u "čistu" ili "autohtonu" verziju te stranke, zapravo izmrvio podršku i toj stranci i sebi samome. Ima li tu budućnosti za vas?
Odlično ste to pitali. Ako ste primijetili, Penava u svakom intervjuu ne priča o svojoj budućnosti, ne priča kako je ponosan što je predsjednik strane. Priča kako ćemo mi postati politički marginalci. Zašto? Zato što gospodin Penava vrlo dobro zna da je samim ulaskom u ovakvu vladu izdao volju birača i da je ta stranka politički gotova. Ona politički više ne postoji. Nema niti jednog jedinog razloga da bi netko sklon HDZ-u ne glasao za HDZ nego za gospodina Penavu. Niti ima razloga da bi netko tko želi neku alternativnu politiku, koja se do svibnja tumačila u DP-u, ikad više glasao za gospodina Penavu. Jer zna da tu politiku više ne provodi samim time što sjedi u Vladi koja podržava, ne znam, Višnju Ljubičić za pravobraniteljicu. Koja proganja dečke koji su pjevali u Imotskom, a ne proganja ekipu koja je pjevala u Splitu. To je svima jasno.
Ako ću postati politički marginalac, to me ne smeta. Znam da sam probao nešto promijeniti i ponuditi. Ako građani to žele, super. Ako ne žele, opet super. Zašto mislim da se to neće dogoditi? Jer nije gospodin Penava osnivao stranku, pa sam mu se ja pridružio, nego smo mi osnivali stranku. Mi koji smo otišli, i vidjeli da je gospodin Penava ukrao tu stranku i da je vodi u krivom smjeru. Mi ćemo samo osnovati ponovno ono što smo već osnovali.
Kako bi se to zvalo?
Ne znam još kako će se zvati, mislim da će biti moderniji naziv. Dakle, osnovat ćemo ono za što političkog prostora postoji. Prostora suverenizmu, antisorošizmu, politikama koje ne vide rodnu ideologiju u svom sadržaju. To su takozvane desne teme koje svugdje imaju svoj prostor. I ako se bude išlo na ponovno okrupljivanje, na jednu širu platformu, to je osuđeno na uspjeh. Gospodin Radić je pokazao da ima prostora, kad je inicirao osnutak prvog Domovinskoga pokreta, pa onda možemo reći i ovog kolokvijalno drugog. Pokazao je da medijske potpore može biti za takve teme. I ako se to napravi kvalitetno, ako se to napravi s kvalitetnim inkubatorom novih kadrova, ja ne vidim uopće načina kako to ne bi uspjelo.
A ako se i Domovinski pokret s Penavom na čelu zadrži u istim tim okvirima i vodi istu takvu politiku, želi isti taj prostor zadržati, ima li prostora za dvije takve stranke? Da ne spominjemo i Most…
- Kada bi Domovinski pokret sve to radio, onda bi vaše pitanje bilo na mjestu, ja bih se mogao složiti da sam onda skeptičan prema novoj političkoj opciji. Ali Domovinski pokret je pokazao već na samom startu, ulaskom u tu vlast, da se neće suprotstavljati niti jednoj ključnoj stvari. Ne postoji ključnija stvar od ulaska gospodina Pupovca iz kvote vladajuće većine. Dakle, gospodin Penava je meni rekao otvoreno: možeš komunicirati da koalicijski sporazum više ne postoji ukoliko Pupovac bude izglasan glasovima HDZ-a i SDP-a za predsjednika odbora.
To vam je direktno rekao?
- Direktno. Ja sam preozbiljan da bih ja kao predsjednik Kluba zastupnika došao s tako teškom izjavom pred medije, a da to nije rečeno na vrhu, od samog vrha stranke.
I poslije? Što vam je rekao poslije?
- I poslije toga je on promijenio priču i rekao: ponekad se mora malo i odstupiti, dogovorili smo, ne znam, počeo je spominjati Šoškočanina… Ja vas pitam kako uopće Šoškočanina možete spominjati. Kakav vam je to partner i kakva je to Vlada ako vi trampite Pupovca za Šoškočanina? Dakle, zašto je uopće potrebno sa svojim partnerom 2024. pregovarati o tome da nešto takvo kao što je spomenik Šoškočaninu ne bi trebalo postojati. Ili da bi se trebalo otvoriti muzej komunističkih žrtava. Kako je moguće da uopće oko toga moraš pregovarati za dozvolu.
Domovinski pokret je jednostavno kapitulirao. Ako ti kao stranka Domovinski pokret dozvoliš da tvoj partner ključne ideološke teme izglasava sa SDP-om, a ti se praviš da to nije bitno, nego drugi dan opet smo si dobri, onda ja postavljam pitanje zašto si ti koalicijski partner? Domovinski pokret se pretvorio u pudlicu. I mi, koji smo sada otišli, to ne želimo. To je ključ, to je nukleus svih sukoba i mislim da zato postoji potreba za jednom takvom strankom. Hoće li ona uspjeti? Ja tvrdim da će uspjeti.
Koliko brzo planirate ići u osnivanje nove stranke?
Ako hoćete ići u novu stranku, vi morate imati pogodne teme, morate imati pogodan politički prostor i morate inicijalno imati ljude i novac. Mi sve to imamo.
Imali ste prigovore na navodne Penavine planove da možda podrži Zorana Milanovića u utrci za drugi mandat. To je isto bio jedan kamen spoticanja. Vjerujete li zaista da Penava ima tu ideju? I da ima neku bliskost koju je izgradio sa Zoranom Milanovićem, dok je Milanović predsjednik? Često je Milanović dolazio u Vukovar, dijelio je i odličja nekim ljudima s kojima se ranije kao premijer sukobljavao. Vidite li zaista da Penava ima neki dublji, da ne kažem intimniji, ali prijateljski odnos s Milanovićem? Ili ne?
Vi ste prvi novinar koji je postavio ključno pitanje. Ne mogu sad lagati i reći da smo mi u Domovinskom pokretu na tijelima raspravljali o podršci Milanoviću. Dakle, to nismo. Ali da tu upravo postoji to - da gospodin Penava ima privatan dobar odnos sa gospodinom predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem, s kojim se često druži, koji dolazi u Vukovar, kojem on dolazi kao jedini viđeniji političar sad ovo ljeto na prijem, i da je zbog toga tu uvijek nekakav nedostatak odmaka od politike i od nekih priča o podršci Zoranu Milanoviću - to je istina. Dakle, gospodin Penava sasvim sigurno ima privatne simpatije prema gospodinu predsjedniku Republike i to ga priječi u tome da kao predsjednik jedne suverenističke desne stranke otvoreno kaže da Zoran Milanović nije kandidat kojeg ta stranka može podržati. Ali to više nije moj problem.
Da se vratimo još malo u kampanju uoči unutarstranačkih izbora… Zaista su izrečene neke strašne riječi, uvrede. U emisiji gdje ste i vi bili gost, u Bujici, u jednom trenutku se počelo zamjerati Stipi Mlinariću Ćipetu da možda nije dovoljno dobar Hrvat, dovoljno dobar vjernik. To je malo izgledalo degutantno. Domovinski pokret je uvijek ostavljao dojam da je stranka koja mjeri drugim ljudima koliko su veliki Hrvati i onda ih diskreditira na tome, kao u stilu: niste dovoljno veliki Hrvati. Ako dođe do toga da jedan autentični vukovarski branitelj, koji je bio logoraš, biva na televiziji nekim video montažama ocrnjivan kao nedovoljno velik Hrvat i katolik, postoji li onda granica? Mislim, ta stranka kao da je stvorena sa ciljem da mjeri druge ljude po tome koliko su veliki Hrvati.
Prvo, ja sam a priori protiv toga što ste vi rekli, dakle protiv bilo kakvog mjerenja tko je koliko Hrvat, tko je koliko katolik. Apsolutno sam protiv toga. U političkoj smo stranci, reci što misliš i birači će ocjenjivati. I ostali članovi, kolege će ocjenjivati jesmo li i dalje na istoj liniji. To je to. Što se tiče ovog slučaja, ja sam bio gost te emisije i ja sam to drugačije shvatio. Ja sam to shvatio kao ironiju i kao ruganje. Kao ruganje ruganju. Tako sam to shvatio. Vi znate vrlo dobro da je i vaša redakcija sudjelovala u ruganju meni prije četiri godine, što sam zaslužio jer sam se na brzinu, ovako sam se prekrižio. I zaslužio sam ruganje. Ja sam javno u Otvorenom HRT-a rekao: eto, zaslužio sam ruganje i neka mi se rugaju. Ono što je tu problem je da je Ćipe u kampanji, sad u petom mjesecu, meni na telefon rekao: sram ih bilo, kakvi su to gadovi, opet nakon četiri godine ti vade ta križanja, pa kako ih nije sram, ovo, ono. I onda prođe dva mjeseca i njemu okosnica kampanje protiv mene bude to da će on mene naučiti križati.
Znači, on je prvi počeo?
I onda se sâm krivo slučajno… Naravno da zna, ali slučajno se krivo prekrižio. Voditelj i urednik emisije Bujica je to ironizirao. Nije Bujanec mislio da se Ćipe ne zna prekrižiti, ali je htio pokazati da svatko može pogriješiti: dok si se ti rugao Peternelu, upravo si sam napravio isto što i on. Ja sam to tako shvatio. To odvojite od ove priče sa civilnim društvom. Dakle, to su dvije različite priče. Ja zaista mislim da, ako je netko zaslužan branitelj, to ne znači da je za njega drugačiji zakon.
Možda je i tako, tako ste vi doživjeli, ali mnogi to dožive drukčije, kao da se odjednom od tog nekog čovjeka stvara neprijatelja. I sad se govori o tim Penavinim ljudima kao izdajnicima. "Najgori su Hrvati koji su izdajnici" - to je poruka koja se stvara.
Ja to ne radim.
Hoću reći, taj je dio političkog spektra desnice pomalo brz na okidaču kad treba naći neprijatelja. Ovaj je neprijatelj, ovaj izdajnik, a mi jedini pravi! Vidjet ćemo hoće li se to nastaviti.
Ja to zaista neću raditi, niti ću se time baviti. Neću gospodinu Mlinarić ništa govoriti. Privatno, želim mu uspjeh u životu. Nije mu lako, kao što ni meni nije lako bilo. Teško je doći u poziciju da u Saboru moraš braniti, jer kad moraš braniti onda zapravo nikome nisi zanimljiv. Nije to jednostavan posao, pogotovo kad imaš prijeporne stvari za braniti. A najgore je kad moraš 80 posto vremena braniti stvari koje si četiri godine napadao.
Mislite li da je sada Penavi oslabljena ili ojačana karta? Ili je ovo bilo neutralno? Mislim na kartu u odnosu na Plenkovića. Hoće li on sada biti slabiji Plenkovićev partner u koaliciji ili se još može redefinirati i ustati?
Pa, što vi mislite? Njegova karta je očerupana! Krenuo je pregovarati s Plenkovićem sa 13 zastupnika, pa sa 12, pa je došao na situaciju da sada u klubu ima praktički osam ljudi. Sad ima devet ljudi, ali u najavi ima osam, čim se zakonske mogućnosti ispune. Kad dr. Biloglav aktivira mandat, Frane Tokić odlazi u povijest i dr. Biloglav će biti u našem klubu. Ako vi dolazite premijeru i prvo mu uvjetujete da ne može Pupovac koji želi, a sada ste svaki mjesec siromašniji za jednog do dva zastupnika, naravno da će mu premijer reći: čuj, sad ja počinjem voditi igru.
Mislite li da Plenković ima mogućnost preslagivanja i slaganja neke alternativne vladajuće većine? Jesu li mogući prijevremeni izbori?
Prijevremeni izbori ne vjerujem da su mogući. Nema Plenković razloga da ide u prijevremene izbore.
Ali ako je na 76, to je jako tanko.
Premijer Plenković je na 76, ali on uvijek može SDSS-ovce uvesti u Vladu.
Ali onda opet sipa soli na ranu Penavi i riskira da se ostvari sve ovo što vi govorite o Penavi i Ćipetu?
Ništa on ne riskira. Penava i Ćipe će biti, kao i do sada, vrlo kooperativni partneri. Oni znaju da je alternativa tome potpuni politički krah. Ako ja odem, krahiram politički, ja ću se vratiti na fakultet. Također, to vrijedi za gospodina Čabaja, pogotovo za doktora Biloglava, koji ima svoju ordinaciju. Ako krahiraju Penava i Ćipe, ne znam gdje će se oni vratiti.
G. Peternel, Vaše je pravo da se iščlanite iz stranke. No, isto tako bi bilo moralno da Vaš mandat u Saboru predate stranci koju napuštate. Isto se odnosi i na vaše ostale pajdaše poglavito na Bartulicu i negov mandat u EU. Ako to ne učinite samo učvršćujete moje mišljenje o lopinama koji su se samo iz interes uvukle u naš politički život.