Ne prođe nijedan dan, a da šestogodišnji Ivan ne upita majku Katicu kada će se iz zatvora vratiti njegov tata Boris Piličić. Mališan teško može razumjeti da sva djeca imaju oca, a da on odrasta bez svojega Borisa, piše magazin Oluja.
Sudbina se okrutno poigrala s malim Ivanom i njegovom majkom Katicom koji žive u njemačkom gradu Russelsheimu i svakog se dana nadaju da će pravda ipak pobijediti, a njihov Boris, bivši branitelj HVO-a u Bosni, rodom iz Vrbanjaca pokraj Kotor Varoši, kojega su u Republici Srpskoj osudili, kako poznanici i svjedoci kažu, nevina za ratni zločin iz 1992. godine, ipak ubrzo biti slobodan čovjek.
Posljednja nada
– Već petu godinu naš Boris robija nedužan. Lažno su ga optužili u Republici Srpskoj za ratni zločin i nanošenje tjelesnih ozljeda dvojici starijih ljudi srpske nacionalnosti u muslimanskom selu Večići, gdje je Boris i sam bio zarobljenik Muslimana, a dvoje pretučenih staraca srpske nacionalnosti nedugo zatim navodno je preminulo. Možete zamisliti koliko je bio montiran taj cijeli proces da su ga osudili u Banjoj Luci na samo Silvestrovo 2009. godine i da je sutkinja navečer sama, bez sudskog vijeća, otvorila sud kako bi mu pročitala presudu na sam doček Nove godine. Čovjeku koji živi i demokraciji ovdje u Njemačkoj nemoguće je razumjeti tu lakrdiju od pravosuđa. Potom su našeg Borisa smjestili u najokrutniji zatvor u Foči. Tamo je proveo sve torture, počevši od lažnih optužbi pa do svakog psihičkog zlostavljanja i prijetnji. Zbog svega toga nedavno je pretrpio teški srčani udar i sad je premješten u hrvatski zatvor u Glini. Iz dana u dan u tako teškom zdravstvenom stanju bori se za goli život. Ne vjerujem da će sve to izdržati. Posljednja nada nam je dr. Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske koji će, vjerujemo, imati razumijevanja za Borislavov slučaj i pomilovati ga – kaže nam ogorčeno Katica.
Supruga je upoznala 2006. godine u Njemačkoj, gdje je Boris radio u Mannheimu, a ona već duže vrijeme živjela u Russelsheimu. I tako se dogodila ljubav na prvi pogled. Svijet je nedugo zatim ugledao i njihov sin Ivan. Odlučili su otputovati u Orašje Katičinim roditeljima, a veliko iznenađenje i Borisovo uhićenje dočekalo ih je na povratku, na slovenskoj granici.
"To je za nas bilo veliki šok"
– Ni slutili nismo da će putovanje tako završiti. To je za nas bilo veliki šok, kada nas je zaustavila slovenska policija i rekla da je Boris uhićen jer se nalazi na Interpolovoj tjeralici i kako ga Republika Srpska traži zbog ratnog zločina. Poznavajući dobro svojega supruga, njegovu obitelj, prijatelje i poznanike, svi su složni i ne vjeruju da bi Boris ikada tako nešto počinio, jer svi ga poznaju kao dobrog čovjeka. Pa naposljetku svatko pametan može zaključiti da netko tko je u ratu na bilo koji način počinio neki zločin ne bih putovao u Bosnu i riskirao da budu uhićen. A Boris je godinama putovao sasvim normalno jer se nije osjećao za bilo što krivim. Slovenci su ga tada u pritvoru u Mariboru zadržali tri mjeseca, a onda izručili Okružnom sudu u Banjoj Luci, gdje ga je istražni sudac saslušao nekoliko puta, a tužitelj nije uvažio nijedan iskaz svjedoka koji su svjedočili u njegovu korist. Među njima je bio i katolički svećenik Adolf Višaticki kojeg je, kada je počeo davati svoj iskaz, grubo prekinula sutkinja Vesna Ćosović Stanković, koja mu je doslovce kazala:
– Ma, molim vas, gospodine Višaticki, mi ovdje ne sudimo Srbima već Borislavu Piličiću. I tako je mojega supruga sud u Banjoj Luci pod pritiskom politike Milorada Dodika osudio na još dvije godine više, pa je dobio 12 godina robije. Prije njega za isti slučaj nanošenja ozljeda tim dvjema starijim osobama, koji su poslije preminule, optuženi su i dvojica Muslimana, a paradoks je da je njihova presuda mojemu mužu jednostavno kao prepisana, iako su Borislav i njegovi svjedoci jasno kazali kako je on u tom periodu, u vrijeme kada se dogodilo premlaćivanje dvoje starijih ljudi srpske nacionalnosti, i sam bio zarobljenik Muslimana, kada se s hrvatskom skupinom HVO-a pokušao prebaciti do konvoja spasa u Travniku. Nakon takve odluke banjalučkog suda žalili smo se njihovu Vrhovnom sudu koji je Borislavu smanjio kaznu na deset godina zatvora. Poslije smo pokušali i s još nekoliko žalbi na tu presudu, ali sve su žalbe odbijene – bespomoćno će Katica.
Doživio teški srčani udar i jedva preživio
Boris je nakon brojnih molbi premješten u Hrvatsku, u glinski zatvor. Nedavno, u svojoj 45. godini, doživio je težak srčani udar i jedva je preživio. Ugradili su mu premosnice i sada bi trebao krenuti na oporavak u neku rehabilitacijsku kliniku, ali mu ne dopuštaju. Svaki dan pokušavam se obratiti na razne adrese, a odgovor ne dobivam niotkud. Posljednja nada nam je predsjednik RH Ivo Josipović, kojemu je Boris uputio molbu za pomilovanje. Vjeruju da će bar predsjednik, koji je po struci pravnik, imati razumijevanja za nepravdu koja je nanesena Borisu, koji je bio hrvatski branitelj – kaže nam Katica, koja vjeruje da će pravda na kraju ipak pobijediti.
>>Sjećanje na Banovinu ‘91. - Kako smo iz ponosa i inata podigli hrvatski barjak
>>Mile Dedaković Jastreb: U Novigradu sam se preporodio
Pridružujem se molbi da se provjere svi navodi optužnice te da se omoguči što brži izlazak napačenog čovjeka iz zatvora. Neznam gdje su te udruge za zaštitu svega i svačega pa nemogu i same poduzeti nešto za oslobođenje. Siguran sam da je u Hrvatskoj osuđen Srbin za takove navode i pod takovim okolnostima već bi se našli ljudi i sredstva a da nekažem i novine bi se raspisale o slučaju. Ovako hvala Večernjaku na prostoru za obavjest Hrvatskom narodu "kako žive i uživaju branitelji" . Pozdrav dobrim ljudima