Tragedija u Sjevernoj Makedoniji, gdje je u razornom požaru u noćnom klubu u Kočanima poginulo 59 osoba, neizbježno je ovih dana podsjetila i na stravičan požar u riječkom rodilištu, u kom je poginulo 25 beba starih tek nekoliko sati ili najviše nekoliko dana. „Moju malenu Jadranku samo sam jednom podojila i izgubila je u stravičnoj nesreći. Bila je velika beba, teška 4060 grama, dugačka čak 55 centimetara, prekrasna, zdrava beba. Bila sam joj majka samo jedan dan“, ispričala je neutješna Riječanka, Zlata Petešić, jedna od 25 majki koje su se tog kobnog ožujka iz sušačkog rodilišta kućama vratile bez djece u naručju, praznih ruku i slomljena srca.
Ove se godine, obilježava točno pola stoljeća od te iznimno potresne tragedije koja se desila na Veliki petak, 28. ožujka 1975. godine. Vijest o najvećoj nesreći koja se dogodila u Rijeci u posljednjih 30 godina i koja je s lica Zemlje izbrisala čitav jedan razred rođenih '75. potresla je cijeli svijet, a brzojav sućuti poslao je i tadašnji papa Pavao VI.
Nakon što je dežurna medicinska sestra, koja je svaka tri sata nosila djecu majkama na dojenje, vratila sve bebe u krevetiće, te se povukla na odmor, oko pola tri ujutro, u sobi u kojoj je novorođenčad mirno spavala, planuo je požar. Na odjelu su u vrijeme tragedije bile dvije babice i čistačica, koje su također spavale, a vatru nisu zamijetile niti majke beba koje su bile u odvojenim prostorijama. Usnuli je odjel razbudio tek tresak rolete na prozoru koja je pala nakon što je vatra zapalila traku za podizanje i spuštanje. Srušila se potom i ventilacijska cijev te je buka razbudila babice i čistačicu, nakon čega su alarmirani dežurni liječnici. Na žalost, prema procjenama, od trenutka izbijanja požara, pa do trenutka kada je osoblje bolnice shvatilo da soba u kojoj su bebe gori, prošlo je previše vremena - između pola sata i 45 minuta. Tek u 3 i 15 ujutro upućen je poziv vatrogascima koji su na mjesto tragedije stigli za osam minuta.
Uslijed pregaranja električnih instalacija, u rodilištu je tada već bilo nestalo struje pa u potpunom mraku, kroz dim, nitko od zaposlenika bolnice, pa ni policajci, koji su u međuvremenu stigli, nisu uspjeli ući u sobu strave, u kojoj su se doslovno gušila tek rođena djeca. Spašavanje beba počelo je tek po dolasku vatrogasaca. Na žalost, za dvadeset i troje novorođenčadi tada je već bilo prekasno. Od 28 beba, živo je bilo još samo njih pet, no dvoje djece je zbog teških ozljeda umrlo na tadašnjoj Klinici za dječje bolesti Kantrida. Strašnu nesreću u riječkom rodilištu u konačnici je preživjelo samo troje novorođenčadi – dva dječaka koja su bila lakše ozlijeđena i djevojčica koja je u požaru zadobila teže ozljede ruku i lica. Iako je te stravične noći bila stara samo četiri dana, Marijana, kći Slobodanke Španjol-Mlacović iz Palita na Rabu, dobila je bitku za život. No, njeno je liječenje bilo dugotrajno, velik dio svog djetinjstva provela je na bolničkim odjelima, u Ljubljani i Zagrebu, amputirana joj je lijeva ruka, a ožiljci trajno podsjećaju na preživljenu tragediju.
Kobni kratki spoj zbog štednje
"Dana 28. ožujka 1975., između dva i tri sata ujutro, u rađaonici Klinike za ginekologiju i porodništvo Kliničke bolnice 'Dr Zdravko Kučić', u Rijeci, i to u sobi za novorođenčad, na drugom katu zgrade, došlo je do požara. Prvim ispitivanjima uzroka požara na licu mjesta utvrđeno je da je požar nastao zbog greške na električnim instalacijama u sobi. U trenutku požara u sobi je bilo 28 novorođenčadi. Od toga je, na licu mjesta, smrtno stradalo njih 23, a petero ih je zadobilo ozljede i odmah je prebačeno u dječju bolnicu Kantrida, u Rijeci. Naknadno je jedno dijete umrlo u bolnici", pisalo je u službenom priopćenju koje je sudac istrage tadašnjeg riječkog Okružnog suda, Vladimir Pavić, dao neposredno nakon tragedije.
No, nakon stravične nesreće doznalo se da se, zbog štednje, bolnica noću nije grijala. Budući da su noći u ožujku hladne, u sobi s tek rođenim bebama bila je postavljena grijalica. Prema policijskoj istrazi, upravo je kratki spoj na toj infracrvenoj grijalici i bio uzrok kobnog požara. Da stvar bude još dramatičnija, grijalica se nalazila iznad glave novorođenčeta koje je primalo kisik. Kada je, uslijed kratkog spoja, došlo do taljenja metala, užarene su čestice pale na krevetić u kom je dijete spavalo. Zapalila se posteljina, a potom i spužva madraca te plastične pregrade kreveta. Trenutak kada je vatra otopila plastičnu cijev s kisikom koji je beba primala, bio je trenutak nakon kojeg je vatra podivljala i rasplamsala se velikom brzinom. Bilo je to kobno za bebu koja je primala kisik i upravo je ona i jedina žrtva čiji je život uzela vatra, dok je ostalu novorođenčad ugušio gust dim koji je, zbog sagorijevanja plastike, sadržavao i užareni PVC.
„Osim pogrešaka koje su postojale na električnim instalacijama, neosporno je da u cijelom slučaju, u ovoj tragediji, postoji i odgovornost izvjesnog broja osoba“, rekao je, neposredno nakon tragedije, tadašnji zamjenik Okružnog javnog tužitelja u Rijeci, Milan Zatezalo. U konačnici, taj se broj odgovornih osoba sveo samo na dvoje. Sankcioniran je tadašnji šef ginekologije, no najveći teret odgovornosti pao je na mladu, medicinsku sestru, Jadranku Bolf, koja je te noći bila dežurna. Zaključeno je da je bebe ostavila bez nadzora, jer je zaspala nakon što ih je poslije dojenja vratila u krevetiće, te je stoga optužena za nemar. Zbog štednje na grijanju u riječkom rodilištu te postavljanja grijalice, zbog koje je buknuo kobni požar, nitko nikada nije odgovarao.
