Nema domova za starce... To bi, da parafraziramo naslov filma braće Coen, mogao biti naslov vijesti tamo negdje 2027. obistine li se strahovi vlasnika obiteljskih domova koje je uznemirio nacrt novog Zakona o socijalnoj skrbi, kojim je predviđeno ukidanje oko 400 domova za starije u obliku kakve ih danas poznajemo. A poznajemo ih kao preuređene obiteljske kuće u kojima se pruža usluga skrbi za najmanje pet, a najviše 20 korisnika.
Uvjet je da vlasnik stanuje u tom objektu zajedno s njima. U novinama i TV reportažama znaju se tu i tamo pronaći priče o tome kako je neka baka proslavila stoti rođendan i otkrila recept za dug život. Nažalost, bilo je i mučnih crnokronaških priča o stradalima u požaru, koje bi, nakon što bi dim nestao, razotkrile koliko je zapravo štićenika bilo stisnuto u tijesnim sobama i prizidanim objektima u dvorištima. Tada bi se čule priče o sudbinama ljudi koji su završili u jeftinijim privatnim domovima jer za one javne nisu imali novca. Ili vremena za čekanje na dugim listama.
Njihova djeca zauzeta poslom smjestila bi ih vjerujući da su na sigurnom u “zamjenskoj obitelji”. A čitali smo i o domovima u kojima su stari ljudi bili vezani za krevete, i gladni. Zato je razumljiva nakana države da se uvede red. Prijedlog je da se obiteljski domovi u roku od pet godina prenamijene u ustanove, što znači i strože uvjete, od tehničkih do dodatnog zapošljavanja, a oni koji to neće moći ispuniti imat će priliku nastaviti raditi, ali kao udomiteljska obitelj ne više s 20, nego s najviše četiri osobe koje im odredi Centar za socijalnu skrb.
Sabina Angelina Latin, predsjednica udruge Starka, kaže nam da su za obiteljske domove obje te solucije – neprihvatljive. Ona prva, transformacija u javnu ustanovu, nosi za većinu njih najmanje dva milijuna kuna troška za adaptaciju i dodatna zapošljavanja, a od udomiteljstva s najviše četiri korisnika pak ne bi mogli preživjeti. Rješenje je, kaže, u čistki i uvođenju reda u postojećim domovima i zatvaranju onih ilegalnih koji stalno niču.
Sve ostalo, smatra, vodi u još veće probleme, jer slobodnih mjesta u domovima već sad nema dovoljno, a stupi li na snagu ovakav zakon, kapaciteti će se, računa, smanjiti najmanje 60 posto. Ovo nije bitka za spas obiteljskih domova, nego bitka za spas hrvatske sirotinje, kaže Latin. Je li moguć nekakav kompromis?
