Samo su dva čovjeka u Brodski Drenovac dovela medije, smjestila ovo pitomo slavonsko selo nedaleko od Pleternice u epicentar zanimanja javnosti. Prvi je dr. Andrija Štampar, upravo ovdje davne 1888. rođeni velikan hrvatske i svjetske medicine, veliki humanist kojem su se mještani odužili spomen pločom u središtu sela, a lokalne vlasti najavljuju i uređenje njegove rodne kuće u muzej. I drugi poznati mještanin ovoga sela također je doktor, doduše, ekonomskih znanosti, riječ je o Draganu Kovačeviću, posrnulom šefu državne tvrtke Janaf uhićenom u akciji USKOK-a pod optužbom za primanje gotovo dva milijuna kuna mita.
Na spomen njegova imena mještani sela danas odmahuju rukom, a rijetki se odvaže stati pred kamere. Kako i ne bi. Selo je to poštenih i vrijednih, mahom starijih ljudi koji za život zarađuju teškim radom, dok su se njihovi mladi razbježali kao rakova djeca u potrazi za bolji životom u Njemačku, Irsku, Austriju, Dansku.
Od nekoć 1200 žitelja, njih 500-njak koji su ostali na rodnoj grudi bave se teškim fizičkim poslovima u polju i stočarstvom, ali društvena zajednica kompaktna je i dobro organizirana pa ih se u trenucima odmora može vidjeti u vatrogasnom društvu, nogometnom klubu, ribolovnom društvu, udruzi koja okuplja žene ili pak u jednom od dva kafića u selu.
U jednom od njih, caffe baru “Pink”, za šankom se okupilo malo, ali odabrano društvo. Na spomen Dragana Kovačevića obuzima ih nelagoda, no nešto kasnije vlasnici kafića Alojz i Josip Lučić, otac i sin, odlučili su s novinarima prozboriti koju.
- Ne želim se miješati u tuđe živote, ali gdje ima dima ima i vatre. Moć je varljiva. Želim vjerovati da Dragan nije kadra napraviti sve to što mu se stavlja na teret, ali ako je istina ono što se govori da je krao, onda neka za to odgovara - kaže Josip Lučić.
Njegov otac Alojz pak domeće kako mladi odlaze iz Hrvatske, osobito iz njihova kraja, upravo zbog takvih mučnih slučajeva za koje nitko kasnije ne odgovara, zbog nepravde: samo iz njihove šire obitelji sedam je članova odselilo u Dansku. Potom kaže da strahuje za staroga Franju Kovačevića, Draganova oca, kojega se u selu poštuje.
- Vrijedan je to čovjek, nisam nikada ništa loše o njemu čuo. Ima nekoliko radnika na ispomoći i svi pričaju da ih uredno plaća, da nema “repova” - kaže Alojz Lučić, sućutno dodajući za Draganova oca kako je “čovjek vjerojatno van sebe”.
Odlučili smo se u to uvjeriti iz prve ruke. Obiteljska kuća Kovačevićevih nalazi se na kraju pet i pol kilometara dugog sela, koje zbog takvog položaja znaju nazivati i “slavonskim Mućem”, aludirajući na najduže hrvatsko selo u Dalmatinskoj Zagori.
Rodnu kuću posrnulog šefa Janafa nije teško pronaći. Već s ceste vidljiv je drveni natpis “OPG Kovačević”, postavljen ispred dvokatnice i velikog dvorišta u kojem su se godinama, na pokladnom jahanju i drugim feštama, okupljali moćnici iz grada i županije, uz dobar zalogaj i zvuk tamburice. Danas se nad kućom nadvila tišina.
Prvi susjedi nisu bili raspoloženi za razgovor, no komešanje i dolazak vozila sa zagrebačkim tablicama ubrzo je primijetio domaćin Franjo Kovačević. Izišao je iz kuće i najprije rekao da ne želi ništa reći, no riječ po riječ, u konačnici je ispričao sve što mu leži na duši.
- Malo je reći da sam šokiran. Najteže mi je noću jer više ne mogu spavati - duboki je uzdahnuo pa nam povjerio kako njegova supruga Ana, Draganova majka, ne zna ništa o nevoljama koje su ih snašle. Premda imaju i stariju kći Maricu koja živi u Zagrebu, starica je iznimno bliska sa sinom, a s obzirom na to da boluje od artritisa i da je vezana uz invalidska kolica, više ne gledaju vijesti zajedno.
- Ja tu i tamo pogledam dnevnik, ali unuci mi kažu da bolje da ne gledam. Svašta se govori, ali ja bih dao ruke u vatru da moj sin nije kriv, znam ga u dušu. Odgojen je u vjeri i kako treba. Još nedavno je izabran za menadžera godine, pa tko je tu lud - pita se otac, pa se osvrće na napise o obiteljskim vezama s ministrom Josipom Aladrovićem i prijateljstvima s Alojzom Tomaševićem i Franjom Lucićem. Od toga ne bježi, štoviše, tim se ljudima diči.
- Ako premijer Plenković ne može riješiti hrvatsko pitanje, ja mogu, od mojih bližnjih napravit ću vladu - kaže Franjo Kovačević, pa potom priča kako korijeni njegove obitelji u ovome selu sežu čak pet stoljeća unazad. S ponosom ističe kako u štali ima 70 grla goveda, među njima i krave čije podrijetlo seže u 18. stoljeće, još od pradjeda. Nadao se Franjo kako će mu sin nakon školovanja ostati na imanju pa nastaviti obiteljsku tradiciju, no to se nije dogodilo, pa 79-godišnji otac sam, uz pomoć nekolicine radnika, vodi brigu o poljoprivrednom gospodarstvu.
- Dragan je ipak otišao na studij u Zagreb, a ja sam mu kupio prvi auto. Vozio je Ford Escort u vrijeme dok su njegovi profesori vozili stojadine - priča otac, dodajući da njegov sin nikada nije zaboravio rodni kraj pa je često financijski pomagao i udruge i klubove.
- Očito je Dragan bio u krivoj stranci, trebao je odabrati HDZ i onda mu nitko ne bi pakirao. Ali znate što, bitno da je on meni živ - kazao je otac Franjo, prije nego će sjesti na traktor i otići niz cestu.
Na kraju je još dobacio da ga je Dragan posljednji put posjetio nekoliko dana prije uhićenja, u društvu sina, jednog od svoje troje djece. Dragan je često obilazio rodni kraj, no kada će ponovno, otac ne može ni pretpostaviti. No svjestan je da taj dan neće svanuti brzo i zato strahuje koga će Dragan u rodnoj kući uopće i zateći.
VIDEO: Glavni osumnjičeni u aferi Janaf sebi je preko veze osigurao mjesto u Aleji zaslužnih građana!
Sad se vidi na koga je sinčić po pameti i poštenju.