Hrvatska je početkom 2014. učinila ono što ozbiljne države nikada ne čine: izručila je svoje obavještajce. Unatoč pokušaju njihova spašavanja uz pomoć posebnog zakona, Vlada tadašnjeg premijera Zorana Milanovića učinila je to pod strahovitim pritiskom i prijetnjama moguće europske sankcije Zagrebu, stoga je naposljetku pripustila Josipa Perkovića i Zdravka Mustača njemačkom sudu koji će ih ubrzo osuditi na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine. Pristigle u kaznionicu u Glinu na odsluženje kazne i pomalo zaboravljene špijune, međutim, u žižu javnosti iznenada je katapultirao zahtjev za pomilovanje koje je od predsjednika Milanovića zatražio odvjetnik Anto Nobilo i, još više od toga, pismo potpore s potpisima nekoliko ratnih generala HV-a predvođenih nacionalnom ikonom Antom Gotovinom. Uz kršćansko milosrđe, kao ključni argument za puštanje na slobodu vremešnih i bolesnih obavještajaca, potpisnici pisma navode njihove zasluge doprinos u Domovinskom ratu i uspostavi RH.