Trenutačno u Hrvatskoj ne postoji osoba čije bi pojavljivanje u javnosti izazvalo toliku buru interesa kao što je to vlč. Zlatko Sudac. Taj mladi karizmatični svećenik ima na desetke tisuća obožavatelja, ali i brojne protivnike, i u javnosti i u vlastitim, crkvenim redovima. Njegov status u posljednjih godinu dana prilično je nejasan. Nije više u Betaniji na Lošinju, ne služi mise i ne drži duhovne seminare po Hrvatskoj. Povremeno gostuje u katoličkim misijama, a istodobno radi na projektu duhovnog centra Milosrdnog Isusa za koji traži lokaciju u Hrvatskoj, izrađuje vitraje, kipove, dizajnira interijere, završava doktorat...
Dizajn interijera podigao je novu prašinu u javnosti.
Kad govorimo o dizajnu, važno je naglasiti da je upravo njegova funkcionalnost, ekonomičnost izvedbe i primjena ta koja potvrđuje kvalitetu dizajna, a ne da on ostane samo ideja na papiru. U ovom slučaju zahvalan sam dobrim ljudima, mojim prijateljima i suradnicima koji su mi dali povjerenje i omogućili mi da se izrazim u njihovim konkretnim prostorima. Riječ je o vrlo opsežnim studijama koje uključuju arhitekte, stručnjake za rasvjetu, ekomaterijale, uporabu raznih vrsta stakla i serijsku proizvodnju.
Picasso je lagao
Na svom portalu tvrdite kako to radite za budući centar Milosrdnog Isusa.
Točno, radim studije novog koncepta osmišljavanja prostora, uključujući sve elemente interijera, koje bi se koristile isključivo u budućem međunarodnom, interdisciplinarnom, duhovnom centru Milosrdnog Isusa. Htjeti kreativno i duhom obogatiti prostor, unijeti u nj ozračje mira, ljepotu, mistiku i sakralnost bit će vrlo važno kod realizacije budućeg centra Milosrdnog Isusa. Dakle, važan je centar Milosrdnog Isusa, radi njega to radim, a ne zbog nekog vlastitog hira. Također je važno reći da sam molio donatore neka vrijedne materijale doniraju raznim braniteljskim udrugama, na što oni nisu pristali. Izričito su tražili da materijale upotrijebim za svoje studije i slike koje će biti ponuđene na aukciji za taj isti centar. Centru Milosrdnog Isusa i oni se vesele te ga doživljavaju kao posebni blagoslov za ovaj narod, a napose za branitelje i njihove obitelji.
Kažete da to tretirate kao umjetnost.
Poljski i prvi slavenski nobelovac, sjajni katolički pisac Henryk Sienkiewicz jednom je napisao da je zadatak umjetnosti da krijepi duše. Za razliku od njega, u svom članku “Slikarstvo i kubizam” Picasso je ustvrdio da je slikarstvo laž. Ja mislim da je laž to što je Picasso ustvrdio. Umjetnost su najčišći izljevi duše i najsuptilniji osjećaji srca. Zar je laž Mozart, zar je laž Heine, Delacroix ili Rodin? Dok je umjetnost bila umjetnost, ona nije bila laž, bila je umjetnost. Kada umjetnost prestaje biti umjetnost, ona postaje laž. Razumije se, ako netko zalota nekoliko žica kišobrana i to nazove skulpturom, to je uistinu laž. Ako netko škripu kola nazove muzikom ili ako netko izloži noćnu posudu ili vlastiti izmet kao skulpturu, razumije se da je to laž. Laž je i to ako netko pod vidom analize forme i obuhvaćanja predmeta u prostoru kakav on jest, a ne kako ga mi vidimo, razara harmoniju forme. Od Picassa do Pignona čitave su generacije, kao i pojedinci, rušile tradiciju, poredak i sklad u umjetnosti i time pomogle političarima i filozofima oblikovati novog čovjeka, neku vrstu polučovjeka ili neku vrstu Levijatana. Takvog je čovjeka i svijet Isus poznavao kao “totum in maligno positum” te nije za njega molio kako je molio za svoje odabranike.
No, opet niste bili pošteđeni kritika, cinizma, izrugivanja... Čak i od nekih svećenika?
Uglavnom se govori površno, zbog neznanja, predrasuda ili osobnih slaboća. Na takve govore čovjek s vremenom otupi. Ovo bi društvo bilo puno veselije kad bi u njemu bilo više kreativaca i svestranih ljudi, a manje onih kojima je i njihova vlastita koža dosadna. Ja svim svojim bićem i darovanim sposobnostima služim Bogu i ovom narodu. To mogu potvrditi stotine i stotine tisuća ljudi koji su samo u posljednjih nekoliko godina prošli kroz naše duhovne programe. Namjerno kažem “naše” jer nisam sam u ovome. Lijepi broj ljudi, tiho umreženih, već više od osam godina podržava ovaj rad. Mi i te kako znamo da ja još više mogu služiti i biti na raspolaganju ovom narodu i potrebitima kad se realizira centar Milosrdnog Isusa.
Nisam zabranjen
Često spominjete taj centar. O čemu je točno riječ?
Centar Milosrdnog Isusa zamišljen je kao svojevrsna katedrala ljubavi, oaza mira i danonoćne adoracije, duhovnih i znanstvenih istraživanja i suradnje, medijske informiranosti ljudi i edukacije mladih te svih stručnih i pomoćnih sadržaja. Pomoć bi se pružala svim potrebitima koji pokucaju na vrata centra, ali osobita pozornost bit će usmjerena prema braniteljima Domovinskog rata. Ta velika grupa broji oko 500.000 ljudi, a danas su u velikoj mjeri zaboravljeni i marginalizirani zbog čega pate ne samo oni nego i članovi njihovih obitelji. To je ukupno više od milijun i pol ljudi koji pate na različite načine. Osim branitelja u Republici Hrvatskoj, tu je i brojna populacija branitelja iz Bosne i Hercegovine, kao i brojna kategorija obitelji poginulih, zatočenih i nestalih osoba te invalida Domovinskog rata. Osim njima, pomoć i podrška pružat će se svim marginaliziranim skupinama zajednice, siromašnima, napuštenima, starijima i socijalno ugroženima. Svi će oni u centru naći istinski mir, ohrabrenje i nadu u srcu u propovijedima, duhovnim nagovorima, molitvama u duhovnim programima obogaćenim specifičnom stručnom pomoći u drugim područjima, prije svega medicinskom pomoći, psihološkom i psihijatrijskom pomoći, palijativnom skrbi, medicinskom rehabilitacijom, socijalnom skrbi, terapijom koristeći se ljekovitim prirodnim resursima, pravnom pomoći i dr.
Kako ste doživjeli zabranu seminara u ostalim biskupijama?
Nikakav službeni dokument nisam dobio niti mi je usmeno rečeno da bi moj rad ili duhovni programi koje vodim u Republici Hrvatskoj ili inozemstvu bili zabranjeni. Ne, ovdje uopće nije riječ o zabrani kako često neupućeni mediji ili čak dobronamjernici pišu. Ovdje je riječ o temeljitom i ozbiljnom promišljanju moga poslanja i njegove korisnosti za ovaj narod i Katoličku crkvu. Naravno da ima raznih struja koje bi pošto-poto novo vino u stare mješine, ali to je već neka druga analiza. Da je istina ovo što govorim, svjedoče ovogodišnji duhovni programi u Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj i na Kosovu. To što trenutačno razmišljamo kako Betaniju, zbog udaljenosti i ograničenog kapaciteta, zamijeniti nekom drugom lokacijom samo potvrđuje da se mi i te kako organizirano spremamo za novi val duhovnih programa. Dok se mudro ne izvidi mjesto gdje bi se oni realizirali, ja, vjerujte mi, neću biti bez posla.
Neću biti bez posla
Završili smo opsežno interdisciplinarno istraživanje za doktorat, završili elaborat i arhitektonsku studiju centra Milosrdnog Isusa, završili elaborat za televiziju kategorije Read art – (kategorija koja isključuje nasilje i štetne sadržaje) te započeli s portalom. Priveo sam kraju svoj dio posla u realizaciji spomenika posvećenog nevinoj patnji hrvatskih žrtava svih ratova – “Raspelo Tri Otajstva”, napravio četrnaest radova kombinirane tehnike od kojih je polovica namijenjena aukciji, napisao scenarij i tekst za novi film redatelja gospodina Jakova Sedlara, uglazbio novu Misu za mlade i one koji se osjećaju mladima, koja bi se koristila na našim duhovnim programima, te trenutačno radim na novoj knjizi.
Je li točna informacija da su vas sustavno trovali?
Radim s ljudima i iz prve ruke vidim i čujem stvari za koje, vjerujte mi, ne možete vjerovati da su moguće. U kakve sve situacije i spletove okolnosti, zbog ljudske patologije, zlobe, želje za kontrolom, straha ili zla, ljudi mogu upasti i bivaju izloženi.
Narav moga posla je takva da poznajem razne stručnjake i medicinare kojima zahvaljujem na pomoći i poticaju da diskretno, ali korjenito, neke stvari ispitamo do kraja. Poticaj tome svakako je dao i raskorak koji je bio vidljiv u detaljnijoj analizi simptoma i smetnji.
Imate li dokaza za to?
Rezultate koje smo dobili iz europskih centara nepobitno potvrđuju da sam u razdoblju od jednog desetljeća bio po život i zdravlje ozbiljno izlagan i ugrožavan. Dokumentacija je zapečaćena i čuva se u arhivu.
Jeste li zbog toga angažirali svog osobnog odvjetnika Bosiljka Mišetića?
Pravnik Bosiljko Mišetić je angažiran, među ostalim, i zbog toga. On je osobno bio u nekoliko navrata u kontaktu i razgovoru s mojim ordinarijem.
Odgovorno tvrdim da su, ne samo moj biskup Valter Župan nego i drugi bitni ljudi, upoznati sa svim relevantnim činjenicama vezanim uz ovaj predmet.
Cijeli intervju sa Zlatkom Sudcem pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od ponedjeljka, 13. rujna!
13.09.2010. u 18:58h kamocemo104 je napisao/la: Na ispšovijedi me jedan svećenik piati ime oca, majke, prezime-ja sam ga upitao da li hoće još moj matični broj! . . . Pa sto se i u srpskim crkvama prakticira ispovjed? To nisam znao.