[lijepa naša politika]

Velesila poražena u vlastitom dvorištu

05.09.2005.
u 15:39

U prljavoj vodi koja je preplavila New Orleans naočigled cijelog svijeta utopio se mit o svemoćnoj Americi, a njezina bešćutnost, nastala kao posljedica robovanja profitu koji je ugušio svaki socijalni osjećaj, ogoljena je do srži.

U staroj, tradicionalnoj Europi potpuno je nezamisliva situacija u kojoj bi država ostavila na milost i nemilost prirodnoj stihiji i naoružanim bandama svoje vlastite građane ma koliko bijedni ili crni bili. Nezamisliva je situacija u kojoj bi neka država starog kontinenta, ma koliko joj bile skromne financijske mogućnosti, u stoljeću nesaglediva tehnološkog napretka dopustila da joj vlastiti ljudi umiru od gladi ili dizenterije. Za europski je mentalni kod nezamislivo da pogođenim područjima, a ima ih i u Europi, zavladaju pljačkaši, da se razara i ono što je priroda poštedjela.

Američka je tragedija pokazala da je solidarnost onaj detalj koji “staru” Europu, čiji socijalni sustavi godinama izazivaju ironičnu reakciju američke administracije okrenute ponajpriej interesima krupnog kapitala, razlikuje od “mlade” svjetske velesile, koja je samoinicijativno preuzela ulogu globalnog policajca i pojavljuje se, s pozivom ili bez njega, praktično u svim kriznim situcijama.

Na kraju je potpuno neočekivano moralno skrahirala u vlastitom dvorištu, a pitanje je kako će se nakon svega trenutačna američka vlast oporaviti od činjenice da je novac namijenjen održavanju brana oko New Orleansa lani preusmjerila za potrebe rata u Iraku. Katastrofa koju proživljavaju američki građani suočeni s neočekivanom impotencijom vlastitog državnog aparata, koji bi im trebao pomoći da prežive i obraniti ih od naoružanih bandi koje pljačkaju, ubijaju i siluju, pokazuje koliko je europski pristup kakvom-takvom očuvanju sustava socijalne skrbi u kojem se čovjeka ne ostavlja na cjedilu bolji, humaniji i svrsishodniji.

U Hrvatskoj se, primjerice, nije moglo dogoditi da prognanici koji su se slijevali iz okupiranih područja, a poslije i izbjeglice koje su u konvojima stizale iz Bosne i Hercegovine, ostanu nezbrinuti, da im se ne osiguraju nužni smještaj, hrana i lijekovi, ili da ih se nagura u kampove nalik na koncentracijske logore. Kad je bilo najteže, cijelo se društvo solidariziralo s onima koji su u tom trenutku bili najviše pogođeni, a država se pokazala dorasla rješavanju problema s kojima se nikad dotad nije morala nositi.

U jednom se trenutku hrvatska država, čiji je godišnji proračun i danas kad se ne mora naoružavati kap u moru novca kojim raspolaže neka američka multinacionalna kompanija, brinula za milijun prognanika i izbjeglica. Za zemlju od četiri milijuna stanovnika to je nesporno bio golem napor, ali nikome nije padalo na pamet da ih ostavi i da zatvori oči nad njihovom tragedijom.

Sad se vidi da je, koliko god bila skupa socijalna država, elementarna sigurnost koju ona podrazumijeva vrijedna svake cijene. Unatoč zahtjevima tržišnog gospodarstva koje potencira smanjivanje socijalnih izdataka, kresanje prava i eliminaciju solidarnosti, većina europskih država, a među njima naravno i Hrvatska, ipak jamči da će senzibilitet za ljude u nevolji ostati sačuvan. Kako u ljudima, tako i u državnom aparatu, što je u vrijeme katastrofa kao što su američke poplave ili ne tako davni rat koji je proživjela Hrvatska, još važnije. Iako je Amerika vojna sila, sveprisutna država koja ureduje gdje god je odvede interes ili potreba da demonstrira svoju snagu, stara Europa je još kontinent po mjeri čovjeka.

U toj staroj Europi još je normalno i prihvatljivo da se, primjerice, Nijemac bori za očuvanje postojećih radnih prava koja, među ostalim, podrazumijevaju 37,5 satni radni tjedan i zajamčenu trinaestu plaću za Božić. Skandinavcima je normalno da plaćaju visoke poreze kako bi cijelo društvo živjelo u blagostanju. Hrvatima je normalno da, unatoč nedostatku novca, imaju zajamčenu zdravstvenu zaštitu i osnovno obrazovanje...

To su standardi koje je Europa uspjela sačuvati i u kapitalizmu, a koje Amerika nikad nije uspjela dosegnuti. No, to je Europa, i u njoj Hrvatska. Amerika je sasvim drugi civilizacijski krug. Nadajmo se da mu se Europa nikad neće priključiti.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije