Bauk TTIP-a kruži Europom, no čini se da će pregovori EU i SAD-a o sporazumu pod nazivom Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo dobiti zeleno svjetlo u Europskom parlamentu, gdje je rezolucija o pregovorima o TTIP-u usvojena na nadležnom Odboru za trgovinu, a ovaj tjedan usvaja se na plenarnoj sjednici u Strasbourgu. Neće to, doduše, biti konačno zeleno svjetlo jer pregovori još traju, ali bit će zeleno svjetlo za prolazno vrijeme. U prolaznom vremenu, dakle, TTIP izgleda živo i zdravo. Još je na nogama.
Najkontroverzniji dio pregovora o TTIP-u je mehanizam rješavanja sporova između privatnih investitora i suverenih država. Mnogi promatrači s obje strane Atlantika u tom mehanizmu, poznatom i pod engleskim akronimom ISDS, vide opasnost da se pred poluprivatnim arbitražnim sudovima, iza zatvorenih vrata, odlučuje o tome je li neka vlada suverene države imala pravo donijeti neki zakon ili nije.
U nacrtu rezolucije koji je usvojen na nadležnom odboru, Europski parlament spreman je prihvatiti činjenicu da se u TTIP-u pregovara i o ISDS-u, ali pod uvjetom da taj mehanizam (ISDS) bude reformiran i poboljšan.
Pregovori o TTIP-u imaju još niz kontroverznih aspekata, no pronađe li se rješenje o ISDS-u kojim će biti zadovoljni i Europljani i Amerikanci, sigurno će se pronaći i rješenje o takvim kontroverzama kao što je pitanje “opasne” hrane koja potječe iz Amerike, a kojoj bi TTIP odškrinuo vrata europskog tržišta. Tu hranu namjerno nazivam opasnom pod navodnicima jer znam da sam u godinu dana života u Americi kušao i takve stvari kao što je sendvič sa slaninom i sirom koji umjesto dvije kriške kruha koristi dvije kriške pohane piletine (vjerojatno mutirane, kemijski tretirane, uzgojene u industrijskom mučilištu životinja), pa ipak nisam na mjestu ostao mrtav.
Prosječan Europljanin istovremeno se i zgraža nad nezdravom američkom hranom i mašta kako će proputovati Amerikom tragovima “rute 66” (gdje će jesti nezdravu američku hranu i nekim čudom ipak ostati živ i zdrav).
Ali hranu na stranu, pregovori o TTIP-u možda su prvi slučaj u kojemu i Hrvatska i njezini građani imaju prilike oblikovati tijek globalizacije tj. biti na kreatorskoj umjesto na promatračkoj strani tog procesa. Bude li ispregovaran i usvojen, TTIP će postaviti nove standarde globalizacije jer spaja tržišta koji zajedno čine gotovo polovinu svjetskog BDP-a. Hrvatska će biti na kreatorskoj strani već i zbog činjenice da će sporazum, prije no što stupi na snagu u čitavoj EU (pa onda i u SAD-u), morati biti usvojen i u Saboru.
A globalizacija je prevažna pojava koja u nacionalnim raspravama u Hrvatskoj nikad nije propisno valorizirana. Iako je globalizacija utjecala na propast hrvatske industrije barem u jednakoj mjeri kao i proces pretvorbe i privatizacije, u Hrvatskoj ćete toliko često čuti plitke rasprave o potonjem, a toliko rijetko duboke rasprave o prethodnom. A društvo koje nije osvijestilo utjecaj globalizacije na ono što smo izgubili teško da može predvidjeti utjecaj daljnjeg tijeka globalizacije na ono što je ostalo. Ako ne percipiramo lekciju iz koje bismo željeli učiti, nećemo imati ni što naučiti.
Manje-više je jasno zbog čega SAD i EU žele sklopiti TTIP. Oko 90 posto globalnog gospodarskog rasta događa se izvan EU i europski proizvođači roba i usluga žele u tome sudjelovati. Amerika, pak, paralelno s TTIP-om radi i na usvajanju Transpacifičkog partnerstva (TPP), sporazuma o slobodnoj trgovini s desetak država Azije i Pacifika. Iako se i on suočava s kritičarima takve politike u svojoj zemlji, američki predsjednik Barack Obama zagovara ova dva sporazuma jer vjeruje da će, ne učini li to Amerika, globalna pravila trgovanja i investiranja nametnuti Kina. A kineski sporazumi o slobodnoj trgovini uglavnom ne spominju zaštitu visokih standarda radnog zakonodavstva, očuvanja okoliša i svih onih tema koje SAD i Europa, kao dijelovi svijeta kojima je do tih tema stalo, žele regulirati u svojim sporazumima.
Velik dio kritika na račun TTIP-a zapravo izvire iz nezadovoljstva globalizacijom. No, globalizacija je već prisutna kao činjenica. Jedino je pitanje prilagođavamo se mi globalizaciji ili globalizaciju prilagođavamo sebi. Jasno je da Amerika pokušava prilagoditi tijek globalizacije sebi. Jasno je da to pokušava i EU. Možda u manjoj mjeri, razmjerno svojoj veličini i snazi, ali ovaj put to ima priliku učiniti i Hrvatska.
>> 'Ne nasjedajte na mitove o TTIP-u, nije riječ o prodoru GMO-a'
TTIP je toliko "povoljan" za gradjane da se svi elementi tajnog ugovora drze u najstrozoj tajnosti. Tajni ugovor ce dobiti "zeleno svijetlo" od koga? Od onih koji ga nisu procitali jer se sve drzi u tajnosti. Interesentno kao ta "demokracija" radi. Glasuj ali ne znas o cemu glasujes? Vrlo zanimljiv koncept.