Nakon što je Večernji list prvi objavio i otkrio skandalozno ponašanje redatelja Dalibora Matanića, novinarka Milena Zajović koja je taj slučaj otkrila javnosti, progovorila je o pozadini te priče i pritiscima koji su u danima prije objave teksta pristizali u redakciju Večernjeg lista, ali i o tome što mi kao društvo u ovakvim slučajevima trebamo napraviti kako bismo zaštitili žrtve te spriječili da ponašanje poput Matanićeva i dalje prolazi nekažnjeno.
– Apsolutno je nemoguće da nitko iz krugova Dalibora Matanića nije znao baš ništa – kazala je Zajović, a detalje razgovora s Milenom Zajović u TV studiju Večernjeg lista pogledajte u videu ispod.
– Već se pojavljuju dokazi, na društvenim mrežama i slično, da su neki ljudi zaista znali. U razgovoru sa mnom, a radeći ovu temu razgovarala sam s 30-ak osoba, ljudi su se dijelili na dvije kategorije. Jedni su zvučali iskreno šokirano, a drugi su govorili da se to odavno zna i imenovali još bar deset, dvadeset žena kojima se to dogodilo – rekla je Zajović dodavši da joj se nakon objave ovog teksta javio još veći broj žrtava.
Policija je o cijelom slučaju upravo pokrenula i istragu po službenoj dužnosti, što se, kaže novinarka Večernjeg lista, u Hrvatskoj nažalost rijetko događa. – Razumijem zašto se te žene nisu usudile ići na policiju. Prvo, policijska istraga na neki je način i retraumatizacija žrtve, neke su bojale ili sramile ići na policiju, a neke, zbog toga što je Matanić proračunato koristio poruke koje se same brišu nakon što se pročitaju, nisu imale tu vrstu fizičkog dokaza koji su mogle podastrijeti te su se bojale da im se neće vjerovati. Danas sam razgovarala s policijom, oni pokreću izvide, a s obzirom na to da smo objavili tu priču, zanimalo ih je možemo li podijeliti detalje. Temeljna novinarska etika dakako nalaže dakako da ne možemo, ali ono što možemo napraviti jest ohrabriti žrtve da se, ako žele, jave policiji i stave na raspolaganje informacije koje imaju jer je to jedini način da istraga ode dalje – rekla je.
Među žrtvama koje su je kontaktirale, nastavila je, sada prevladava golemo olakšanje. Napokon se ne osjećaju same, međusobno razgovaraju, povjeravaju se i stvara se zajedništvo, iako među njima nisu samo osobe iz filmske branše, već i brojne druge žene. Pritisak na Večernji list, rekla je Zajović, vršile su osobe zadužene za PR Dalibora Matanića. Trajalo je to danima pa i tjednima, a pozivi su stizali i kolegama iz drugih medija.
– Te osobe radile su svoj posao najžešće što su mogle, što djelomično mogu razumjeti, ali s druge strane to teško razumijem. Također, ne meni direktno, ali našim nadređenima, glavnom uredniku i članovima uprave, javljale su se i druge strane, agencije koje su angažirale Matanića i koje se sada boje za svoju reputaciju. Zanimljivo je da neki kojima nikako nije bilo u interesu da to izađe u javnost sada okreću ploču i staju uz žrtve. No, koji god motivi bili, žrtve javno podržati u ovom je trenutku jedino ispravno – ustvrdila je. Ono što je pritom iznimno važno jest činjenica da Matanić, za razliku od drugih, primjerice profesora Ozrena Prohića s Akademije dramskih umjetnosti, već snosi posljedice svog ponašanja. Otkazana mu je suradnja s političkom strankom za koju je trebao snimati kampanju, suradnja na velikom projektu “Greater Adria” i niz drugih angažmana. – Mediji su bili žestoki u osudi i imenovanju profesora, a način na koji se pristupalo slučaju Dalibora Matanića, s mnogo više odgode, u rukavicama, preispitujući same žrtve, bio je nešto drukčiji.
VEZANI ČLANCI:
Je li to zato jer je Matanić osoba koja se predstavljala kao feminist, o kojoj ovisi više poslova, možda osoba bliža ljudima koji se kreću u novinarskim krugovima, teško je reći. Dalibor Matanić na kraju krajeva čovjek je iz mojih krugova. Ja njega i njegovu obitelj poznajem već 20 godina. On je još prošle godine, kada nisam znala za cijelu stvar, bio na festivalu u Motovunu koji organiziram već 20 godina. Mnogo je teže govoriti protiv nekoga “svoga”, nekoga tko ti je estetski i ideološki blizak, ali upravo je to test naše odgovornosti prema društvu i ako tu padnemo, onda cijela priča nema smisla. A iako se Dalibor Matanić javno ispričao tek nakon što je bio svjestan da će tekst biti objavljen i znajući kada će biti objavljen, činjenica je da se – ispričao.
– Njegova isprika ima jako puno “ali”. Isprike se pišu na drukčiji način. Međutim, to jest jedan korak, na stranu što mi mislili o motivima njegove isprike i je li ona iskrena, ali to izgovoreno u javnosti do sada nismo imali priliku čuti – smatra Milena Zajović koja o Matanićevu apelu da se zaštiti njegova obitelj kaže kako je sasvim sigurno da je obitelj Dalibora Matanića među žrtvama Dalibora Matanića.
– Ja sam toga bila itekako svjesna pripremajući tekst i mnogo sam razmišljala o njima. I dalje jako razmišljam o njima i posljedicama koje oni sad trpe zbog, među ostalim, činjenice da se njegovo ponašanje prelilo u javnu sferu. No to je ono što smo rekli u prvom tekstu. Mi nismo za to krivi, mi smo samo odabrali ne biti sudionici u zataškavanju nečega što je puno šire. Sada apeliram na sve kolege i širu javnost da ne pritišću žrtve za objavu bilo kakvih detalja koje nisu spremne objaviti. Istina je izašla na vidjelo, čovjek ju je javno priznao. Sve daljnje inzistiranje na imenima i detaljima ulazi u sferu pornografije i treba zanimati jedino policiju i Državno odvjetništvo. Moramo se kao društvo o odmaknuti od takvog mentaliteta jer i dalje dovodimo u sumnju žrtve i dovodimo u pitanje njihov kredibilitet. Čak i kada bi žrtve u javnosti objavile sve detalje, sigurno bi se našao netko ili mnogo njih koji bi propitivali njihove motive i analizirali detalje njihove traume. Ono što mi kao društvo trebamo napraviti jest zamisliti što bismo činili da su te žrtve članovi naših obitelji i kako odgojiti svoje sinove i svoje kćeri, kako mijenjati sustav da ovakvo ponašanje više ne bude normalno i prihvaćeno – zaključila je.
FOTOGALERIJA Stručnjakinja za komunikaciju o Matanićevoj objavi: 'Ovo po mojemu mišljenju nije autentična isprika'
Umjetnik je 2019. snimio promo spot za akciju Rijeka -prijestolnica europske kulture. Uradak bje provokativan te se jednima svidio, a drugima pak i nije. Ovim potonjim režiser je samouvjereno odgovorio: “Umirem od smijeha na to koliko su neki ljudi neukii i primitivni. To su tipične hrvatske seljačine...." I eto, nakon par godina ,taj naprednik,,neprimitivac i hrvatska neseljačina, našao se u vrlo nezgodnoj aferi. Rekao bi Gundulić: " Tko bi gori, eto je doli"