Prvi rafali ispaljeni su na mete od aluminija i čelika. Teška artiljerija izvučena je na položaje nakon razilaženja oko strateški važnog sporazuma s Iranom, koja u sljedećem koraku donosi najsnažnije ekonomske sankcije koje je Amerika ikad poduzela, ovaj put usmjerene i protiv europskih saveznika koji se iz iranskog sporazuma nisu povukli. Ali priča koja možda može poslužiti kao scenarij za neki budući film 'Kako je počeo trgovinski rat na mom planetu' dobila je ovoga tjedna i treći potencijalno eksplozivan element: Sjedinjene Američke Države, naime, razmišljaju o uvođenju pristojbe (25 posto) na uvoz automobila iz ostatka svijeta. Sama najava razmišljanja o takvoj mjeri izazvala je panične reakcije diljem svijeta jer bi, ostvari li se, mogla izazvati dosad neviđene poremećaje u globalnoj trgovini. Bio bi to početak trgovinskog rata kakav dosad svijet nije vidio. Tipično za duh ove epohe, vijest je stigla kroz poruku na Twitteru.
Ugrožena nacionalna sigurnost
- Uskoro će biti velikih vijesti za naše sjajne američke radnike u autoindustriji. Nakon mnogih desetljeća u kojima ste gubili radna mjesta zbog drugih zemalja, dovoljno ste čekali!', objavio je predsjednik SAD-a Donald Trump na toj društvenoj mreži u srijedu ujutro. Do kraja dana njegov ministar trgovine Wilbur Ross već je imao zadatak da pokrene istragu o tome je li uvoz automobila, kamiona i autodijelova u skladu s člankom 232. trgovinskog zakona iz 1962. – člankom koji kaže da je moguće uvesti pristojbe na uvoz robe ako je ugrožena nacionalna sigurnost. To je članak koji je Trump već iskoristio kao dvojbenu pravnu podlogu za uvođenje pristojbi na aluminij i čelik. Dvojbenu, jer EU i drugi u svijetu tvrde da je prijetnja nacionalnoj sigurnosti izmišljena, i spremaju tužbe pred Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO) da to dokažu.
– Korištenje članka 232. protiv uvoza čelika i aluminija već je bilo nategnuto, protiv pravila WTO-a i protiv slova zakona. Korištenje tog istog protiv uvoza automobila bilo bi potpuno apsurdno – komentirao je za Financial Times meksički ekonomist Luis de la Calle, trgovinski stručnjak koji je sudjelovao u pregovorima o sjevernoameričkom trgovinskom sporazumu o slobodnoj trgovini, poznatijem kao Nafta. Amerika je lani uvezla 8,27 milijuna automobila i kamiona, u vrijednosti 191,7 milijardi američkih dolara. Od toga iz Kanade u vrijednosti 43 milijarde dolara, iz Japana u vrijednosti 39 milijardi, iz Meksika u vrijednosti 30, iz Njemačke u vrijednosti 21, iz Južne Koreje u vrijednosti 16 milijardi dolara… Američka carina na europske automobile iznosi 2,5 posto, a europska carina na američke 10 posto i Trump već dugo govori da to nije fer i da to treba ispraviti.
Pištolj uperen u glavu
No Europljani kažu da treba gledati i podatak da američka carina na europska pick-up i slična laka teretna vozila iznosi 25 posto. Američke udruge trgovaca automobilima poručuju da im nije jasan Trumpov potez jer bi dodatne pristojbe na uvozne automobile pogodile američke potrošače tako što bi im suzile izbor i poskupile vozila koja kupuju. No Trump igra svoju igru. Prvo je uveo privremene pristojbe na aluminij i čelik. To je bilo otvaranje igre. Zatim je rekao da će odabrani partneri, među njima i sve države članice Europske unije, biti izuzeti od tih pristojbi. Ali samo privremeno, do 1. svibnja, što je potom produljio do 1. lipnja. EU lobira da se to izuzeće učini trajnim, a ne da se privremeno produljuje od prvog do prvog u mjesecu. No i ta neizvjesnost i privremenost dio je Trumpove igre: on pokušava iskamčiti nešto od EU. Ako želi izbjeći trgovinski rat s Amerikom, rekao je Trump njemačkoj kancelarki Angeli Merkel kad ju je nedavno primio u Washingtonu, Njemačka bi trebala prestati kupovati toliko ruskog plina (obustaviti gradnju Sjevernog toka 2) i početi kupovati više američkog ukapljenog plina kroz LNG terminale. Ili, ako želi izbjeći trgovinski rat s Amerikom, treba otvoriti europsko tržište za lakšu prodaju američkih automobila i drugih proizvoda.
Europski povjerenik Günther Oettinger, najviše rangirani Nijemac u Bruxellesu, pokušao je objasniti da nisu carine, nego je kvaliteta europskih automobila ta koja presudno utječe na odabir kupaca u Europi.
Europska komisija vodi trgovinske pregovore s Amerikancima uime EU i zastupa vrlo jasan stav koji su na prošlotjednom summitu u Sofiji potvrdili lideri svih 28 država članica: nema pregovora dok Trump drži pištolj uperen prema nama.
– Nećemo dopustiti da nas se ucjenjuje. Ne pregovaramo s pištoljem uperenim u našu glavu. Vrlo jasno sam to objasnila svojim američkim kolegama više puta. Tek kad bude sigurno da SAD neće primijeniti kaznene pristojbe na čelik i aluminij iz EU, tek tada ćemo biti spremni raspravljati o onim pitanjima koja su bitna predsjedniku Trumpu – kaže europska povjerenica za trgovinu Cecilia Malmström. Vjerojatno po principu da nasilnika na dječjem igralištu može odvratiti samo prijetnja silom, a nikako strah i moljakanje, EU je spreman uzvratiti uvođenjem kaznenih mjera protiv američkih proizvoda ako Trump odluči uvesti pristojbe na europski čelik i aluminij. Komisija je pripremila listu od 332 američka proizvoda, od motocikala Harley Davidson do burbon viskija i maslaca od kikirikija, koje planira cariniti skuplje na ulasku u EU ako Amerika prva krene tim putem eskalacije. No EU istovremeno, glumeći čvrstu i snažnu poziciju koja je spremna uzvratiti protumjerama, ipak apelira na zdrav razum i na postizanje kompromisa jer SAD i EU su najprirodniji partneri u globalnoj trgovini i definiranju standarda te trgovine. Znakovito je bilo nadmudrivanje dvaju Donalda: nakon što je Trump poručio da su 'trgovinski ratovi dobri i lako ih je dobiti', predsjednik Europskog vijeća Tusk parafrazirao ga je i upozorio da su 'trgovinski ratovi loši i lako ih je izgubiti'.
Gubi li Trump prve bitke u ovome što možda još nije trgovinski rat, ali može biti definirano kao priprema za početak jednog pravog, stvarnog i prilično gadnog?
Poredak slabi, ali se ne urušava
Teško je još sa sigurnošću reći jer dvije su premise koje se međusobno 'tuku' i zaključak još može prevagnuti na jednu ili na drugu stranu. Prva premisa, nedvojbeno točna bez obzira na to koliko se na trenutke činilo da su takva vremena prošla: svi u svijetu zapravo strahuju od američke moći, i svi se njoj prilagođavaju ili ugrađuju u svoje kalkulacije.
Druga premisa: Trump je zaista najneobičniji američki predsjednik, ako ne ikad onda svakako u novijoj povijesti, pod kojim SAD gube globalni utjecaj. Ne treba, dakle, zanemariti snagu SAD-a, pa i snagu da odjednom promijeni sva ustaljena pravila globalne trgovine i prisili suparnike i saveznike (i Kinu i EU, i sve između) na do jučer nezamislive ustupke Washingtonu. Ali ne treba zanemariti ni činjenicu da Trump svojim potezima zapravo slabi Ameriku i da Amerika gubi umjesto da pobjeđuje. Međunarodni poredak slabi jer se SAD povlači: iz Pariškog sporazuma o klimi, iz nuklearnog sporazuma s Iranom, iz trgovinskih sporazuma kao što je pacifički TPP (Obama potpisao, Trump se povukao, 11 preostalih država odlučilo ga nastaviti kao TPP11) ili TTIP (Obama o njemu pregovarao s Europljanima, pregovori ostali nedovršeni, ali pod Trumpom zamrznuti i prepušteni da umru prirodnom smrću). Postojeći globalni poredak, dakle, slabi, ali ipak se ne urušava. Barem ne još. Pariški sporazum ide dalje. Svi ostali potpisnici iranskog sporazuma izražavaju namjeru da ga se pridržavaju: EU je zauzeo poziciju da neće izlaziti iz tog sporazuma sve dok Iran iz njega ne izlazi. A iako Trump ne vjeruje u trgovinske sporazume kakvi su postojali prije njegova dolaska u Bijelu kuću, EU je odlučan da ih se pridržava i da ih širi. Propao je TTIP sa SAD-om, ali postignut je sličan s Kanadom, Singapurom i Vijetnamom, ispregovaran je s Japanom i (prošlog mjeseca) s Meksikom, upravo ovoga tjedna usvojene su smjernice za pregovore s Australijom i Novim Zelandom…
EU konstantno širi krug partnera s kojima trguje po najvišim modernim standardima slobodne trgovine, koji često uključuju i uklanjanje regulatornih barijera razmjeni, a ne samo smanjenje carina i pristojbi. Trump, s druge strane, ne vjeruje u multilateralne sporazume, nego u dealove jedan na jedan. Nisu mu bitni globalni principi i vladavina prava, nego princip 'ja tebi, ti meni': što ste spremni učiniti da bi Americi bilo bolje, kad to vidimo, onda ćemo i mi biti bolji prema vama (ponekad bolji samo u smislu da vas Amerika neće nagaziti).
Strože mjere za ulazak aluminija i čelika u Ameriku najviše pogađaju Kinu, ali Kina nije odmah uzvratila radikalnom eskalacijom, nego su obje države započele pregovore u kojima Washington očekuje da Kina donese odluku o tome da će kupovati više američkih poljoprivrednih i energetskih proizvoda, a Peking očekuje da u pregovorima ipak nekako nadmudri Amerikance.
- Prema našem potencijalom dealu s Kinom, oni će kupovati od naših sjajnih američkih farmera praktički sve što naši farmeri uspiju proizvesti', napisao je Trump ovoga tjedna na Twitteru. No svjetski mediji koji se trude biti objektivni i pronaći analitičare koji znaju o čemu pričaju nekako grade konsenzus da Trumpovi pregovori s Kinom ne idu tako sjajno i da Amerikanci zapravo gube početne bitke na toj fronti trgovinskog rata.
To je stanje na fronti s velikim suparnikom, da ne kažemo trgovinskim neprijateljem SAD-a, a kako je na fronti sa saveznicima? Ima li već poginulih i ranjenih u razmjeni prijateljske vatre s Europljanima? Još nema, ali prvi koji bi mogli pretrpjeti masovne gubitke ipak razmišljaju da je možda bolje udovoljiti Trumpu i izbjeći eskalaciju sukoba. Jer, ako pogledamo malo dublje i dalje od proklamiranog jedinstvenog stava Unije da neće pregovarati dok je u nju uperen pištolj (nema pregovora dok Trump ne proglasi trajno izuzeće za EU od pristojbi na aluminij i čelik), vidjet ćemo da bi Njemačka radije deeskalirala sukob nego riskirala da 25-postotne američke carine na njemačke automobile ugroze njemački izvoz. A Francuska bi radije ostala čvrsta, bez popuštanja, pogotovo ne popuštanja koje će Trump percipirati kao laku pobjedu, pa kasnije možda doći tražiti još ustupaka od EU. Njemačka je u 2017. izvezla u Ameriku robu u vrijednosti 112 milijardi eura, više nego Francuska i Italija zajedno.
Kud puklo da puklo
Trump je najzainteresiraniji za dvije stvari. Globalno gledajući, da smanji vanjskotrgovinski deficit s Kinom, odnosno da natjera Kinu da kupuje više od Amerike. I, gledajući samo u Europi, da uzme dio kolača Njemačkoj, odnosno njezinoj vrlo snažnoj izvoznoj industriji. Njegovi simpatizeri kod kuće vide Trumpov agresivni stil u trgovinskim odnosima u svijetu kao jedini mogući način da Amerika dođe u poziciju da oporavi svoju industrijsku snagu, koja je slabila s globalizacijom. Peter Navarro, Trumpov savjetnik za trgovinsku politiku, u nedavnoj kolumni za Financial Times žalio se kako je Kina od 2001., kad je primljena u WTO, prekršila sva moguća pravila o poštenoj trgovini i na valu takvog ponašanja povećala svoj BDP s 1,3 bilijuna na 11,2 bilijuna (tisuća milijardi) dolara.
- U međuvremenu, američko gospodarstvo od 2001. je izgubilo više od 60 tisuća tvornica i milijune radnih mjesta u proizvodnji', napisao je. Isti taj Navarro je ranije, u veljači ove godine, optužio Njemačku da iskorištava podcijenjeni euro kao “prešutnu njemačku marku', odnosno da njemački izvoz raste na grbači i ostatka EU i SAD-a.
U početku se činilo da je to samo 'revolveraški' stil novih stanara Bijele kuće koji su 'brzi na okidaču'. No s vremenom sve je više naznaka da će uz takvu politiku Washingtona biti teško izbjeći trgovinski rat globalnih razmjera. Trump – pa kud puklo da puklo – jednostavno ispunjava svoja 'revolveraška' obećanja.
Svi su se trgovinski diplomati, a i premijeri i predsjednici osobno, razletjeli po svijetu u pokušajima da sastancima u četiri oka izbjegnu punu eskalaciju. No trajnije primirje još nije na vidiku.
EU je diktatorska šaka jada. Malo po malo doći će joj kraj. Kada nedemokratski izabrani predstavnici (tipa Juncker) kroje politiku EU-a ta avantura ne može dobro završiti.