Slavonac u Africi

Virovitički padobranac Angelo Vuletić razvija turizam u Keniji

Angelo Vuletić
Foto: Privatni album
1/12
10.04.2018.
u 20:00

Lako se zaljubiti u zemlju vječnog ljeta s kilometarskim plažama, kaže Angelo

Tko posjeti Keniju i zaželi se prave pustolovine, s opakom dozom adrenalina, put će ga odvesti ravno u ruke jednom – Slavoncu. A on će nas onda pažljivo spustiti na zemlju – sa “samo” 4000 metara visine, prosječnom brzinom od 180 do 220 kilometara na sat.

U zraku kao doma u sobi

A ime vrsnog padobranca Angela Vuletića iz Virovitice našlo se nedavno i u službenoj publikaciji Turističke zajednice Kenije „Why I Love Kenya“. Postao je tako dio turističke ponude te daleke zemlje. A da se turisti s “letećim” Angelom na “leđima” zaista mogu osjećati sigurno, potvrdio je i kenijski ministar turizma Najib Balala, koji se s njim lani s 3500 metara visine prizemljio na plažu.

– Skakao sam s mnogim poznatim kenijskim ličnostima, kao što su ovdašnje super zvijezde Akothee i Viktori Kimani. Oni su u Keniji poput Severine i Jelene Rozge kod nas, zatim s glumcem Nickom Mutuma, voditeljicom dnevnika Mayom Hakayavom, pjevačicom Alishom Popat... Skakali smo i na niz važnih događanja u Nairobiju, pa smo jednom doskočili i s kenijskom zastavom od 60 “kvadrata” i predali ju predsjedniku države – kazuje nam 34-godišnji Angelo.

On je dio Tima Skydive Diani, a nitko osim njih i ne spušta turiste padobranom “kroz oblake”. Padobranstvo je u Keniji i istočnoj Africi, naime, relativno novo.

Iako se mnogima padobranstvo čini visokorizičnim sportom, oprema je danas toliko napredovala, ističe naš sugovornik, da su nesreće rijetke i svode se na ljudski faktor.

– Ako ste samosvjesni i pridržavate se pravila, imate velike šanse provesti padobransku karijeru bez ogrebotine. Nakon nekoliko tisuća skokova, čovjek se u zraku počne osjećati kao u svom dnevnom boravku – dočarava nam on.

Prve samostalne skokove Angelo je napravio 2004. u Osijeku, a letjeti paragliderom učio je u Virovitici. Aktivnu karijeru započeo je 2009. u Padobranskom klubu Croatia, gdje je vrlo brzo “uskočio” i u prvu natjecateljsku postavu. Kao član Hrvatske padobranske reprezentacije, skakao je i na europskim te svjetskim prvenstvima.

– Najviša visina s koje sam skakao iznosila je 6000 metara. No, rijetke su prilike za takve skokove jer zahtijevaju dodatnu opskrbu kisikom. Standardni su skokovi s visine do 4000 metara – kaže Angelo, koji je prije profesionalne karijere zarađivao kruh kao web-programer i dizajner.

Sto ljudi, sto ćudi

Da bi se, primjerice, popeli na 4000 metara, “ovisnike o adrenalinu” zrakoplov vozi 15 do 20 minuta, slobodan pad traje oko 60 sekundi, a slijedi let padobranom tri do deset minuta, ovisno o tipu padobrana.

– I u Keniji vrijedi izreka “sto ljudi, sto ćudi”, svatko pri skoku reagira na svoj način. Jedni vrište, drugi se smiju, treći plaču od veselja. Pojedincima su emocije toliko jake da na trenutke izgube i svijest. Za 99 posto ljudi koje povedem na skok to je ujedno prvo padobransko iskustvo te suočavanje s jednim od najvećih ljudskih strahova, tako da nakon što iskuse slobodan pad i padobranstvo, može se reći da postaju drugačije, na pozitivan način nadograđene ličnosti. S mnogima postanem i prijatelj – otkriva nam.

A neobičan je splet okolnosti kojim je taj Slavonac uopće dospio u Afriku.

– Sve je započelo kada mi je veleposlanstvo SAD-a odbilo dati vizu potrebnu kako bih sudjelovao na svjetskom prvenstvu u Chicagu, kao član hrvatske padobranske reprezentacije. Usprkos naporima našeg Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva sporta te Hrvatskog zrakoplovnog saveza, to mi nije uspjelo. Ogorčen, odlučio sam otputovati na mjesec dana na odmor u neku daleku zemlju poput Indije ili Šri Lanke. Dok sam tražio destinaciju, slučajno sam naletio na Keniju i Skydive Diani. Čim sam stigao tamo, znao sam da je to mjesto s kojeg ću teško otići lakog srca. Oduševile su me kilometarske pješčane plaže, palme, Indijski ocean, srdačni ljudi i beskrajno ljeto koje traje cijele godine... I tako malo pomalo, uskoro će biti dvije godine otkako sam u toj zemlji – priča on.

Dio njega želi ostati tamo cijeloga života, no povremeno se, priznaje, javlja nostalgija za domom u Slavoniji.

– Ja nisam jedan on onih koji je bježao iz Hrvatske trbuhom za kruhom jer mi je u domovini bilo vrlo ugodno. I dalje sam voditelj profesionalnog tima koji izvodi skokove u Hrvatskoj i okolici pod imenom Tandem Experti. Bude li moguće, svakako ću pokušati i nadograđivati taj tim jer i našim ljudima želimo priuštiti vrhunsko iskustvo – zaključuje.

Komentara 3

DI
Direkt
20:07 10.04.2018.

Bolje nego švicarska.

Avatar Moodleen
Moodleen
20:04 10.04.2018.

Lepa Suzana, Virovitica je v Podravini, pa je on onda, valjda, Podravec. Kužiš?

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije