Država Izrael nastala je prije točno 70 godina, a već 1950., dvije godine poslije njezina nastanka, dodijeljena je prva Nobelova nagrada za mir pregovaraču između Židova i Arapa. Dobio ju je američki diplomat Raphael Johnson Bunche. Poslije su dodijeljene još četiri Nobelove nagrade za mir vezane za izraelsko-arapske sukobe.
Židovski san
Nakon holokausta u Drugom svjetskom ratu Židovima je konačno omogućeno imati državu. Izraelski predsjednik Reuven Rivlin objasnio je zašto se slavi 70. obljetnica osnivanja Izraela. Ostvaren je, prvi put u dvije tisuće godina, “san Židova da imaju svoju domovinu”, kaže Rivlin. Izrael je jedina demokratska država na tim prostorima, kaže Rivlin. Vjerojatno su se i zbog toga Židovi iz cijelog svijeta, a ponajviše iz Sovjetskog Saveza, doseljavali u Izrael. Kada je 1948. osnovana, Država Izrael imala je 806 tisuća stanovnika, a sada ih ima 8,8 milijuna, među kojima je 75 posto Židova (od kojih se 67 posto rodilo u Izraelu), a gotovo 25 posto su Arapi. Dva su službena jezika, židovski i arapski. No, sada ima i mnogo Židova kojima je glavni ruski jezik. Skupština UN-a 29. studenog 1947. usvojila je dokument kojim se predviđalo stvaranje izraelske države na 56,4 posto teritorija, na kojem je bilo 500.000 Židova i 400.000 Arapa, te arapske (palestinske) države na 42,8 posto teritorija s 800.000 Arapa i 10.000 Židova. Jeruzalem i okolica, odnosno 0,8 posto teritorija sa svetim mjestima triju religija, trebao je biti pod upravom UN-a. Između prosinca 1947. i svibnja 1948., odnosno proglašenja izraelske države, bilo je snažnih arapsko-židovskih sukoba. Obje strane htjele su za sebe zauzeti što veći teritorij u odnosu na onaj koji im je dodijeljen odlukom UN-a. Izrael se 14. svibnja 1948. (što je 18. travnja po židovskom kalendaru) proglasio neovisnom državom, odnosno dan prije nego što je to proglasio UN, a 15. svibnja 1948. britanske su snage potpuno povučene s tih teritorija. Istog dana, 15. svibnja, vojske Egipta, Sirije, Libanona, Iraka i Transjordanije napale su tek nastalu izraelsku državu.
Bez dogovora
Izraelska je vojska zaustavila arapske vojnike. Posljedica toga rata je i 711.000 arapsko-palestinskih izbjeglica s prostora izraelske države i oko 600.000 židovskih izbjeglica koji su morali napustiti svoje domove u arapskim državama. No, drugi izraelsko-arapski rat izbio je 1956. (tada je Čehoslovačka, kao produžena ruka Moskve, naoružavala Egipat, a Velika Britanija, SAD i Francuska pomagali su Izraelu). Onda je 1967. izbio rat između Izraela i Egipta, koji je trajao šest dana, tijekom kojih je izraelska vojska porazila egipatsku. Izraelske su se snage povukle 1983. s egipatskog teritorija Sinaja. Izbijali su i drugi sukobi, a i mirovni sporazumi. Očekuju se i novi sporazumi i, dakako, novi Nobelovci. No dok i u arapskim državama ne budu demokracije, teško će se doći do dogovora.
Izrael je cudu 20. stoljeca.Dokaz da zajednistvo i cvrsta volja uvijek pobjedjuju. Epska prica o proganjanom malo narodu koji se vraca na izvoriste,u obecanu zemlju. Danas je Drzava Izrael nuklearna i ekonomska sila, jamac da zidovski narod nikad i nitko vise nece ugroziti.