Vlada je jučer Saboru poslala prijedlog Nacionalnog programa športa 2019.-2026., kojim namjerava unaprijediti uvjete za razvoj sporta i skrb o sportašima, osigurati racionalno upravljanje u sportu i upravljanje sportskom infrastrukturom.
Vlada upozorava na potrebu snažnijeg javnog financiranja sporta, za koji se u Hrvatskoj izdvaja oko 0,28 posto BDP-a. U tu svrhu razmotrit će se zakonske izmjene kojima bi se prihod od igara na sreću odvojio od prihoda od sportskog klađenja, koji se usmjeravaju u rad s djecom. Radi poticanja masovnijeg bavljenja sportom još od vrtićke dobi predviđa se zapošljavanje kineziologa u vrtićima, jer Vlada procjenjuje da se organizirane sportske aktivnosti u predškolskim ustanovama ne provode redovito ni sustavno. Procjenjuje se i da je broj sati tjelesne i zdravstvene kulture u školama nedovoljan, zbog čega se preporučuje njegovo povećanje.
Najuspješnije i najmasovnije sportove u Hrvatskoj proglasit će se sportovima od nacionalnog interesa, a nacionalni savezi nadležni za takve sportove izravno će se dodatno financirati iz državnog proračuna, za što će se novac davati za razdjelu Središnjem državnom uredu za sport.
Predviđen je i novi zakon o sportu koji će urediti stipendiranje sportaša 1. i 2. kategorije, a visina stipendije bit će određena posebnom odlukom. Isti zakon propisat će i uvođenje radnopravnog statusa za profesionalne sportaše, a planirano je i usklađivanje propisa iz sporta s onima iz područja radnog i mirovinskog zakonodavstva. Profesionalizacija se predviđa i kada je riječ o statusu trenera, kojih samo 11,1 posto ima ugovor na neodređeno vrijeme.
Točno, fali rekreativno bavljenje sportom u svim dobima, statistika govori da se redovito rekreativno bavi sportom 7% Hrvata, malo više od Bosanaca i Srba, duplo manje od Slovencov i Europljana. A o pozitivnom učinku bavljenjem sportom nije potrebno ni pisat, što za zdravlje što za estetiku.