Neslužbene informacije o tome da nema dovoljno potpisa za pokretanje dvaju referenduma – o osporavanju Istanbulske konvencije te izmjenama izbornih pravila – nisu mogle iscuriti u nepovoljnijem trenutku za Vladu. Iako se već grade teorije da je vlast tempirano i namjerno potpuno zaoštravala situaciju uoči (antivladinog) prosvjeda u Vukovaru, želeći tu desnu ekipu koju smatra okosnicom organizacije prosvjeda prokazati kao falsifikatore potpisa i lažljivu družinu, ostat ćemo pri tezi da tajming nije mogao biti lošiji.
Dapače, zaprepašćuje da se netko u državnom aparatu uopće usudio u medije pustiti još nepotvrđene informacije jer je HDZ-ova vlast sasvim opravdano pod pritiskom budući da se unaprijed izjasnila protiv obaju referenduma, a njen je aparat trebao biti objektivan i nepristran u provjeri na knap prikupljenih potpisa građana za te referendumske inicijative. Informacije su dospjele u javnost baš u trenutku kada je država suočena s curenjem informacija o tajnim policijskim istragama zbog čega je u središtu afere i drugi čovjek HDZ-a Milijan Brkić. Osim toga, sada se razotkriva kako je baš ta ista država, u čije bismo institucije valjda slijepo trebali vjerovati, 2011. godine u potpunosti zataškala slučaj (kvazi) elitne prostitucije kako bi zaštitila razne političare i moćnike od javnosti koja nije smjela doznati koji to visokorangirani državnici, ministri i ini seks dobivaju za novac.
Sve je bila laž
I kako se priča o zataškavanju afere s prostitucijom sve više raspliće, tako je sve jasnije da je država tada upregnula policijski, obavještajni, državno-odvjetnički te sudski aparat kako bi se skandal s političarima i prostitutkama riješio doslovno u dva dana – priznanjem i sudskom nagodbom uhićenog makroa i njegovih djevojaka kako bi se izbjeglo svako svjedočenje ili nedajbože daljnje razvlačenje uglednih muškaraca koji moraju platiti zadovoljstvo i riskiralo da po sudovima njihova imena postanu javna.
>> Pogledajte što je Milijan Brkić izjavio nakon ispitivanja u DORH-u
Dakle, Vlada koja se već za prikupljanja potpisa o pokretanju dvaju referenduma kroz izjave premijera Plenkovića i njegovih ministara izjasnila da je protiv obiju referendumskih inicijativa, sada dodatno opterećena kompromitacijom državnih institucija, nije nimalo vjerodostojna da bismo vjerovali kako su, gle čuda, baš zaposlenici te iste države pod palicom ministra uprave Lovre Kuščevića u agenciji Apis (vlasništvo dijele država i Grad Zagreb) i uz nadzor komisije koju je izabrao taj isti ministar utvrdili da nema dovoljno potpisa za neželjene referendume.
Tim je gore jer se država dovela u situaciju da je povjerenje u nju i njene institucije minimalno, a vjerojatno zaista nema dovoljan broj valjanih potpisa jer ih je za obje inicijative prikupljeno tek neznatno više od potrebnih 10 posto birača, što iznosi nešto više od 374.000 potpisa. Osim toga, postojale su sumnje da se potpisi pribavljaju i na nezakonite načine.
Izjave ministra Kuščevića, koji se snebivao jer su inicijative “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj” inzistirale da potpise ne provjerava zainteresirana država kroz Ministarstvo uprave i agenciju Apis, nego makar neovisnije Državno izborno povjerenstvo, o tome da se ne smije sumnjati u institucije države sada zvuče posve smiješno jer država posljednjih dana pokazuje svu raskoš svojih grijeha i potvrđuje zašto joj baš ne bismo trebali vjerovati. Čak nismo pripomenuli kako je, opet gle čuda, nestao baš državnoodvjetnički spis o aferi s prostitucijom i kako su navodno iz sudskog spisa eliminirane stranice s najzanimljivijim imenima muškaraca upletenih u tu aferu.
Osim toga, i u aferi SMS pokazuje se da šofer kumski povezan s Milijanom Brkićem koji je vozio ministra Tolušića barata povjerljivim informacijama i sada sjedi u pritvoru jer je osumnjičeniku Franji Vargi, koji je opet povezan s Brkićem i bivšim šefom HDZ-a Karamarkom, dojavio da je pod tajnom istragom policije. Dakle, opet su reprezenti države povezani sa sumnjivim tipovima, konkretno Vargom, koji je uhićen jer je Zdravku Mamiću, a vjerojatno i Ivici Todoriću, za njihove kaznene procese izradio lažnu SMS korespondenciju.
>> Pogledajte kako je GI predala potpise za referendumska pitanja
Za koga ja drukam?
Država si je dodatno zakomplicirala situaciju jer ministar Kuščević, pod izlikom navodnog kaosa koji bi se time stvorio, nije dozvolio da pregledu i prebrojavanju prikupljenih potpisa prisustvuju i neovisni promatrači, što su tražile dvije referendumske inicijative. Iako ni u čemu ne podržavaju organizatore tih inicijativa, tu su ideju podržali i GONG, ali i prof. dr. sc Branko Smerdel, predstojnik Katedre za ustavno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu.
– Kada sam rekao da promatrači trebaju biti prisutni prebrojavanju potpisa, odnosno da je nadzor tog procesa baš u interesu Vlade, onda su me neki pitali za koga ja to drukam. I drukam li za Željku Markić. Ne drukam ni za koga, ali jasno da je bio potreban nadzor, i svaki student ima pravo uvida u svoj ispit. Novine su sada objavile kao da je gotova stvar da nema dovoljno potpisa, a ministar se koprca i sav se zapetljao zbog tih neslužbenih informacija. Ali još ništa nije gotovo. No najvažnije jest to da mi uopće nemamo uvjete za održavanje poštenog referenduma otkad je na snazi pravilo da se na državnom referendumu odlučuje većinom izašlih birača umjesto da je referendum valjan ako je za njega bila većina onih koji su glasali, ali pod uvjetom da je na referendum izašla natpolovična većina upisanih birača, kao što je to na lokalnoj razini – rekao nam je Smerdel.
>> Pogledajte kako je Nikola Grmoja okupirao govornicu u Saboru nakon vijesti o nedostatku potpisa za referendum
No on smatra, kada bi i bio utvrđen dovoljan broj potpisa, da bi i prvo pitanje na referendumu o izmjeni izbornih pravila palo na Ustavnom sudu, ali i na europskom sudu, jer pitanje mora biti koncipirano na način da se na njega odgovori s da ili ne.
– To prvo pitanje mudrijaški je isprepleteno kao hrvatski pleter; pa je u njemu sedam pitanja od elektroničkog glasanja, izbornog praga, do broja zastupnika... Naravno da bismo za neka od tih pitanja bez problema bili za, pa tako i za elektroničko glasanje, ali ljudi, primjerice, uopće ne znaju da je kod takvog glasovanja najveći problem sigurnost – napomenuo je Smerdel. Doc. dr. sc.
Mato Palić, profesor ustavnog prava na osječkom Pravnom fakultetu, koji se javno izjasnio da podržava referendum o izmjeni izbornih pravila, uz ogradu da još ne znamo službene rezultate prebrojavanja potpisa, kaže da je skeptičan prema načinu na koji se utvrdilo da su neki potpisi nevažeći.
– To što je neki potpisnik referendumske inicijative strani državljanin ne znači automatski da njegov potpis ne vrijedi. Naime, ako on uz strano ima i hrvatsko državljanstvo, onda je njegov potpis pravno valjan. Drugo, kako Apis zna tko su bili potpisnici referenduma o ustavnoj definiciji braka ako neslužbene informacije kažu da je dio potpisa tobože prekopiran iz potpisnih knjiga o definiciji braka? Te je potpise tada kontroliralo Ministarstvo uprave. Osim toga, nema pravne regulative koja bi propisala kada neki potpis nije valjan. Što u slučaju da potpisnik od 13 brojeva OIB-a omaškom fula jedan, a sve je ostalo točno napisano? – pita se doc. Palić. On smatra da se Ministarstvo uprave potpuno nepotrebno kompromitiralo kada su odbili nadzor prebrojavanja potpisa.
– Da su postojali promatrači i da je utvrđeno da nema dovoljno potpisa, obje referendumske inicijative bile bi razoružane. Ovako je bačena sjena sumnje na cijeli proces – rekao je Palić.
Podsjetio je kako je državni tajnik tog ministarstva još na okruglom stolu GONG-a, na početku prebrojavanja potpisa, rekao kako je utvrđeno da su glasali mrtvi i novorođene bebe. Pita se odakle državnom tajniku već tada te informacije ako je kontrolu potpisa radio Apis. Napominje i da sama provjera potpisa nije jedini korak u odlučivanju hoće li biti referenduma, nego da svoju riječ u svemu ima i Ustavni sud koji mora filtrirati referendumska pitanja, a u konačnici rezultati glasanja na referendumu odlučuju prolazi li neki referendum.
– Kad sve skupa sagledam, teško se mogu oteti dojmu da su državna tijela po političkoj odluci Vlade odlučila već na prvom koraku, dakle provjeri potpisa, srušiti obje referendumske inicijative – zaključio je Palić.
Ni premijer Plenković nije zadovoljan što su iscurile neslužbene informacije o nedovoljnom broju potpisa jer je očito svjestan delikatnosti situacije, a i ministar Kuščević bezuspješno pokušava sanirati situaciju ograđujući se da će službene podatke o broju potpisa imati tek sredinom idućeg tjedna. U Hrvatskoj su dosad provedena svega tri referenduma – onaj o hrvatskoj samostalnosti, o pristupanju EU (zbog kojeg je mijenjano pravilo da odlučuje većina izašlih, a ne većina uz uvjet da je glasalo više od polovice upisanih birača zbog straha da referendum ne propadne) te referendum o ustavnoj definiciji braka koji je, kao i inicijativu o izmjeni izbornih pravila, organizirala ekipa Željke Markić.
Apsurdno je upravo to što, upozorava Smerdel, za državne referendume ne vrijede pravila kao i za lokalne referendume, za koje vrijedi da je referendum valjan samo ako se odazvalo više od polovice upisanih birača pa lokalni referendumi i ne uspijevaju jer i na redovne izbore teško izlazi više od polovice registriranih birača. Međutim, pravna regulativa referenduma općenito je iznimno loša i potrebno ju je mijenjati.
Tako uopće nije propisano u kojem roku inicijative moraju državnim tijelima predati prikupljene potpise pa se oni nerijetko predaju tek mjesecima kasnije, što otvara sumnju da su neki potpisi možda naknadno prikupljeni, odnosno izvan zakonskih 15 dana. Nije propisano ni u kojem roku država mora provjeriti potpise kao ni tko točno provjerava potpise. Pa država može otezati i manipulirati kada joj odgovara da taj posao obavi.
Velika je primjedba i na broj potrebnih potpisa da bi se referendum uopće održao. Prikupiti deset posto potpisa birača, nešto više od 374.000 u 15 dana, nije nimalo jednostavno (u Europi je to 5 posto u mjesec dana, što je GONG predlagao da bude i u Hrvatskoj). Ministar Kuščević nedavno je mijenjao odredbu o tome da donacije za održavanje referenduma, jednako kao i donacije strankama, moraju biti javne i poznate, a ne kao dosad anonimne.
Kad se bolje promisli...
Međutim, tu je izmjenu proveo kroz Zakon o financiranju političkih stranaka, a ne kroz Zakon o referendumu. U svojem je ministarstvu zbog toga imao prigovore jer je to naznačilo smjer da se širi zahvati u regulaciju referenduma ne kane provesti. Profesor Smerdel je u tekstu za Jutarnji list pisao, po uzoru na The Economist, o referendumaniji u nizu europskih zemalja zbog stagnacije očekivanog demokratskog razvoja, štoviše i njegove regresije.
Tako ni Hrvatska nije imuna na sve češće posezanje za referendumskim inicijativama, bilo ih je 14 od samostalnosti, pa tim više čudi da to oruđe u rukama tzv. naroda nije precizno regulirano. Kada se bolje promisli, država koja unaprijed osporava referendume, svjesna da se na njima mogu mijenjati ili zaustavljati odluke vlasti, teško da bi referendum regulirala na način da on bude jednostavniji za održavanje.
Puno je vjerojatnije da se status quo održava upravo kako bi referendumske inicijative bilo što teže ostvariti. Kada građani gube povjerenje u institucije vlasti i kada vlast u pravoj mjeri ne predstavlja volju naroda, onda sve više zahtjeva za referendum ne čudi, dapače refrendumanija je sasvim prisutna i u Hrvatskoj...
>> Pogledajte kronologiju afere lažni SMS-ovi
Zašto se bivši članovi saveza komunista i njihova mladunčad poistovjećuju s državom, da je iste odstraniti kao karcinom država bi taj čas ozdravila.