Kada padne mrak nad Buču, žene iz ukrajinske dobrovoljne jedinice, poznate kao "vještice iz Buče", izlaze na zadatak. Ova skupina, gotovo isključivo sastavljena od žena, štiti ukrajinsko nebo od ruskih dronova koji preplavljuju zrak, dok se sve više muškaraca šalje na bojišta.
S obzirom na to da se dronovi često ispaljuju iz Rusije u valovima, njihov zadatak je oboriti što više njih prije nego što dođu do glavnih obrambenih položaja. Noćne smjene omogućuju im da usklade svoj rad u obrani zemlje s dnevnim poslovima, s obzirom na to da među njima ima učiteljica i liječnica, a tu je čak i manikirka. Mnoge od njih smatraju da im sudjelovanje u ovoj jedinici pomaže da se nose s osjećajem bespomoćnosti koji su doživjele tijekom okupacije Buče na početku rata. Priče o hororu tih tjedana – uključujući ubijanje, mučenje i otmice – počele su se pojavljivati tek nakon što su ukrajinske snage oslobodile to područje krajem ožujka 2022.
"Imam 51 godinu, težim 100 kg, ne mogu trčati. Mislila sam da će me poslati kući, ali su me primili!" prisjeća se Valentina, veterinarka koja se pridružila jedinici za obaranje dronova ovog ljeta i sada koristi nadimak Valkyrie. "Mogu raditi ovaj posao. Oprema je teška, ali mi žene možemo to učiniti." Valentina to pokazuje nekoliko sati kasnije kada se aktivira zračna uzbuna diljem regije, čemu je svjedočila ekipa BBC-ja.
Njezina jedinica naglo napušta šumsku bazu, a terensko vozilo vozi se prema središtu polja. Tim od četiri žene izlazi van kako bi postavio svoje oružje. Mitraljezi koje koriste pripadaju drugoj eri: dva Maxima iz 1939. godine, a kutije s municijom ukrašene su crvenim zvijezdama iz sovjetskog doba. Sergij, jedini muškarac u timu, ručno ulijeva flaširanu vodu kao rashladnu tekućinu. To je jedina opcija koja im je dostupna jer je najbolja oprema Ukrajine već na prvoj liniji, a neprekidno traže dodatnu podršku od svojih saveznika. Iako je oružje staro, izvanredno je održavano, a Vještice se ponose time što su od ljeta oborile tri drona.
VEZANI ČLANCI:
Njezina prijateljica Inna također je u ranim 50-im godinama i upravo je na jednom od svojih prvih zadataka: "Da, ovo je strašno. Ali isto je bilo i s porodom, a ipak sam to učinila tri puta." Ova profesorica matematike povremeno se mora žuriti iz šume kako bi stigla na nastavu: "Odjeću držim u autu. I cipele s visokom petom. Kad nastava završi, vraćam se u auto, presvučem se na brzinu i krećem u akciju. Muškarci su otišli, ali mi smo tu. Što Ukrajinke ne mogu? Mi možemo sve."
Negdje na horizontu pojavljuje se svjetlost druge grupe koja pretražuje nebo u potrazi za potencijalnom opasnošću iznad svoje patrolne zone. Nema dostupnih javnih podataka o ukupnom broju dobrovoljnih jedinica ni o tome koliko žena sudjeluje. Međutim, dok Rusija gotovo svake noći ispaljuje dronove napunjene eksplozivima, ove žene doprinose stvaranju dodatnog štita oko velikih gradova.
S položaja u polju, Julija na svom tabletu prati dva drona. Lete iznad susjedne regije, tako da nema neposredne opasnosti za Buču, ali mitraljezi će ostati na mjestu dok ne završi uzbuna. Zapovjednik ove jedinice je korpulentni pukovnik Andrij Verlati, koji se upravo vratio iz Pokrovska, gdje se vode žestoke borbe. "Tu su vatrometi, neprekidno", uz osmijeh govori Andrij.
Pod njegovim je zapovjedništvom bilo oko 200 ljudi u mobilnim jedinicama protuzračne obrane u regiji Buča, koji patroliraju tijekom noćnog policijskog sata, mnogi od njih nesposobni za punu vojnu službu. Zatim je Ukrajina revidirala svoj zakon o mobilizaciji, hitno joj je trebalo više vojnika i mnogi iz pukovnikove postrojbe iznenada su postali podobni za služenje na bojišnici. "Oko 90% mojih ljudi je završilo u vojsci, a još 10% se sakrilo, razbježali se kao štakori. Jedva da je itko ostao, samo ljudi bez nogu ili pola lubanje", otvoreno kaže Verlati. Imao je izbor: popuniti postrojbu muškarcima ispod dobi za mobilizaciju ili regrutirati žene. "Prvo smo u šali odlučili okrenuti se ženama. Nije bilo puno povjerenja u njih unutar oružanih snaga. Ali to se promijenilo", kaže Verlati.
Hodajući po razbijenom staklu i ruševinama u vojnim čizmama, s puškom u ruci, 52-godišnja Anja još je jedna vještica volonterka: "Pod okupacijom sam osjetila potpunu besmislenost svog postojanja. Nisam mogla pomoći drugima, niti sam se mogla obraniti. Htjela sam naučiti koristiti oružje kako bih mogla biti od neke koristi."
Kasnije te večeri u njihovoj bazi u šumi jedna žena se još više otvara i dijeli jezivu priču. Kada je Buča zauzeta, ruske su snage išle od kuće do kuće. Silovali su i ubijali. Onda se jednog dana pronio glas da okupatori dolaze pobiti djecu. "Tog dana sam odlučila da nikad neću oprostiti Rusima", povjerava se ova žena. Prvi put je osjetila olakšanje kada je počela učiti kako braniti sebe, svoju obitelj i svoju zemlju. "Dolazak ovamo mi je stvarno pomogao. Zato što više nikada neću sjediti kao žrtva i biti uplašena."
FOTO Rusiju 25 godina vodi ovaj čovjek: Zovu ga diktatorom i ratnim zločincem, a privatni život krije kao zmija noge
Držite se Ukrainci.