Kako su Mađari hermetički zatvorili granicu sa Srbijom, a Njemačka izvršila iznenadni schengenski udar na ideju otvorenih granica, Hrvatska je pred navalom migranata na svoje granice odigrala najinteligentnije što je u danoj situaciji mogla – saplela se i pala. Mora se priznati Vladi da je taj pad odglumila besprijekorno, zbunivši pritom i glavnog i pomoćne suce, iznudivši uz to za sebe priliku za slobodni udarac. Pritom joj nitko ne može prigovoriti da igra prljavo, već svi empatično suosjećaju gledajući koliko je teška ozljeda. I tako se, u ovoj bizarnoj europskoj igri prebacivanja vrućeg migrantskog krumpira s jedne države na drugu, nakon jednog bravuroznog pada, taj krumpir odjednom našao u protivničkom terenu.
Naime, nismo imali puno izbora. Nismo mogli preuzeti na sebe ulogu europske babaroge i pridružiti se orbanovskom klubu, kao što to, čini se, sugerira oporba u svojim kritikama na račun navodne nesposobnosti koju je Vlada pokazala ovom prilikom i alarmirajućim pozivima na potpuno zatvaranje granice prema Srbiji. Nismo se mogli pridružiti ni Srbiji u glumljenju humanističkih "igara bez granica", kao što bi to htjeli naši neodgovorni ljevičari. Stoga je trebalo odigrati inteligentno. Jedino što je Milanovićevoj vladi u toj situaciji preostalo jest opstrukcija igre. Isplanirali smo kaos kako ne bismo bili uhvaćeni u ralje nekontroliranog kaosa – uz natpise "Welcome refugees", u dva smo dana proizveli instant humanitarnu katastrofu, kako bismo u noći na petak elegantno zatvorili granične prijelaze prema Srbiji. Učinili smo to tako njemački i civilizirano.
Sada je jasno što je značila premijerova izjava od prije dva tjedna da "nemamo strategiju" ako migrantski val krene kroz Hrvatsku. Strategija je bila u tome da sve izgleda kao da doista nemamo strategiju i da smo se slomili i pali pred migrantskim pritiskom. Dapače, ako gledamo što se događa na terenu, postoji velika šansa da Vlada ovom strategijom iznuđenih faulova iz "slobodnjaka" zabije još koji gol, i na kraju iz ove drame izađe kao pobjednik. Očito je da će kriza biti lokalizirana na istočnu Slavoniju, a migranti koji budu nadalje kontrolirano ulazili u Hrvatsku preusmjeravani na Batinu, odakle imaju par kilometara do mađarske granice i toliko željenog Schengena. To će biti ruta dok Mađari ne podignu zid prema nama. Bijesne reakcije Orbanova ministra vanjskih poslova Petera Szijjarta na taj hrvatski potez pokazuju da su Mađari time zatečeni, ali to je guranje prsta u oko omraženim likovima i računa se kao bod u gostima. Kritike Vučićeva ministra Vulina, također, uvijek su bile dobrodošle i nailazile na odličan prijem u Hrvatskoj.
Dakle, Hrvatska je savršeno civiliziranim izgovorom jednim udarcem ubila dvije muhe – standardne odgovore koje na migrantski izazov imaju i desnica i ljevica. U toj muholovci se našla i hrvatska oporba, koja se prerano istrčala svojim alarmirajućim apelima da se zaštite granice. Milanovićeva strategija pokazala se puno učinkovitijom i realnijom, a da pritom ne iritira nikoga osim onoga koga treba iritirati. Glasači desnice mogu biti zadovoljni, jer se ipak pokazalo da Vlada poduzima konkretne korake kako bi zaštitila nacionalni interes. Internacionalna ljevica je također omamljena i blokirana ovim potezom, jer nikoga ne može optužiti za fašizam, niti pak postoji opasnost da netko uperi prst u Hrvatsku kako se nehumano odnosi prema migrantima. Dapače, mi migrantima očito pomažemo i otvorili smo im kanal preko kojeg mogu, bar jedno vrijeme, efikasno doći do svog krajnjeg cilja.
Ne treba zaboraviti da se ovaj migrantski val poklopio s početkom predizborne kampanje. I pred manjim izazovima padale su puno sposobnije vlade od Milanovićeve. Stoga treba čestitati premijeru na ovakvom potezu i nipošto ne opstruirati njegovu strategiju opstrukcije. Naročito nakon njegove konferencije za novinare, na kojoj je izložio da je upravo ovaj inteligentni plan kontroliranog planiranja kaosa, kako ne bismo upali u potpuno nekontrolirani kaos, strategija hrvatske Vlade. Treba odustati od deplasiranih prigovora za nesposobnost i nesnalaženje, treba shvatiti da će nas migrantska kriza još dugo pratiti i da je za takav izazov nemoguće imati jasno definiran plan, već se treba oslanjati na improvizaciju i inteligentno reagiranje u danom trenutku. A što se predstojećih izbora tiče – pa, svakoj vladi pred izbore dobro dođe jedan rat, a ovo je Milanovićev rat, koji je on odlučio dobiti, njegovi Falklandi, a na jučerašnjoj konferenciji za novinare mogli smo čuti i njegov pobjednički govor.
>> Mađari prevoze izbjeglice iz Hrvatske prema Austriji
Sve priče o izbjeglicama čitajte u našem specijalu Izbjeglička kriza
uskoro slijedi autogol