Varaždin i Varaždinsku županiju kao da je zahvatio val nostalgije. Na vlasti je ponovno dvojac Čehok – Čačić. Obojica s instinktom vođa i jakim osobnostima.
Radimir Čačić bio je župan od 2005. do 2008., no tada kao HNS-ovac, a Čehok je tada bio u HSLS-u.
Danas je Čačić šef Narodne stranke – Reformista, i kao novi varaždinski župan s velikom pozornošću prati što se događa sa strankom u čijem je stvaranju sudjelovao.
Gospodine Čačiću, u drugi krug provukli ste se kroz ušicu igle i potom uspjeli pobijediti HNS-ova kandidata Predraga Štromara unatoč njegovoj prednosti od 15 posto. Što je presudilo?
Presudila je činjenica da sam protiv stranačkih blokova ušao u drugi krug. Tog trenutka utakmica je bila riješena. Sve ozbiljne ankete jasno su rekle da vodim protiv Štromara. Nakon ipak relativno visokog utjecaja ideoloških sukobljavanja u prvom krugu, u drugom krugu ostaju samo ljudi, osobe sa svojom energijom, vizijama, rezultatima i retorikom, i tu Štromar objektivno nije imao šanse.
A koliko vam je pomoglo malo noćno “tvitanje” Ivana Vrdoljaka na kraju kampanje?
To me podiglo za dva posto.
Dva posto?
Da, točno dva posto.
U petak ste simbolično zapalili svijeću HNS-u. Kako gledate na ovo što se događa stranci u stvaranju koje ste i sami sudjelovali?
Stranku smo stvarali 90-ih na temeljima ljudi s jakom karizmom, ugledom i potpuno jasnom slikom ljudskih i političkih vrijednosti. Samu jezgru činili smo Dragutin Haramija i ja. Mi smo je pokrenuli, razgovarali sa Savkom Dabčević-Kučar i Mikom Tripalom. To je, dakle, otpočetka bila stranka jakih ličnosti, što je i jedino moguće za centar koji drukčije ne može opstati. Lijevo i desno su ideologije, i tu možete imati lidere ili bolje reći vođe stranaka koji nemaju snagu, ali masa je tu. U HNS-u smo imali smo jasnu poziciju i poruku. Ljudi često zaboravljaju da HNS nikad u povijesti sve do 2011. nije koalirao sa SDP-om. Tada sam potpisao sporazum sa Zoranom Milanovićem da bi se nakon toga taj koalicijski sporazum jednostavno ponavljao na izborima 2015. i 2016. Stranka je, bez obzira na to što je izgubila vodstvo, snagu, rezultate i projekte, i dalje momentom inercije funkcionirala. Međutim, taj moment nestaje. Gotovo je, nema više snage. Stranka se svela na sitnu trgovinu i sad je došla čak i do toga da prodaje tuđe glasove. Tuđe se glasove u politici prodavati ne smije!
Preslaganje u Hrvatskom saboru ili novi izbori?
Moj je osobni stav da ova Vlada treba opstati jer za Hrvatsku nisu dobri novi izbori. Nisu dobri za građane. No, ja na taj stav imam pravo jer sam izašao na izbore i dobio jedan mandat, a ne devet. Evo, sad sam na izborima za župana dobio pet puta više glasova nego prije osam mjeseci na parlamentarnima, ali velik dio gubitka podrške tada je bila posljedica ideoloških sukobljavanja. Na sjeveru je, i to je činjenica, pretežno biračko tijelo centra i lijevog centra. Kad HNS izađe na izbore i dobije devet mandata na listi sa SDP-om, HSS-om, Laburistima... ne može i ne smije varati svoje glasače. Za Hrvatsku je dobro da ih prevari, ali za stranku je to samoubojstvo.
Kako se snašao SDP u svemu tome?
SDP se potpuno izgubio i promašio cijelu tu priču. Ni lokalni ljudi, a ni nacionalno nisu razumjeli što se tu stvarno događa. Tako su i prošli. Oni nemaju snažnih ličnosti pa da mogu dobiti izbore na osobu. SDP unatoč ozbiljnoj i snažnoj podršci na sjeveru to nije uspio pretvoriti u mandate.
Mi smo dobili uvjerljivo najveću županiju na sjeveru, Varaždinsku, imamo tri dožupana, dok SDP ima župana u Krapinsko-zagorskoj. HNS ima župana u Međimurskoj, Matiju Posavca koji s HNS-om suštinski nema ništa bitno. On je dobio izbore na svoje ime i prezime u koaliciji s Reformistima. To je bio jedini slučaj da smo imali koaliciju centar – centar.
Što mislite, hoće li Ivanu Čehoku optužnice smetati u vođenju Varaždina?
Njegova je odluka bila da se kandidira i on se s tim mora nositi. Njegova je najbolja osobina da želi da se stvari pokreću, a za to prije svega trebate htjeti i ne smijete biti činovnik.
Govorili ste da županije treba ukinuti i da župani nemaju što raditi... Sad ste vi izabrani za župana. Što ćete raditi?
U Hrvatskoj su samo dvije županije pokazale da župani mogu napraviti strahovito velike projekte i pomake, ali ne zato što im to daje formalna funkcija župana, nego zato što sami imaju viziju, snagu, autoritet i natprosječnu energiju. Veliki projekti događali su se u vrijeme kad sam bio župan. Najvažnija promjena nastala je u budžetskom potencijalu, činjenica da smo postali dio Europske unije i da danas stvarne šanse za razvoj nisu samo, ili pretežno, u koordinaciji s državom. Pravi potencijal danas je Bruxelles. Pravi novac za ljude s vizijom i snagom postali su europski fondovi koje Varaždinska županija nije koristila. Nisu, zapravo, puno više ni druge županije. Na žalost. Za nekoga tko zna što je menadžment i što su projekti otvara se veliki prostor.
Sve o preslagivanju Vlade čitajte OVDJE.
Sve o lokalnim izborima čitajte OVDJE.
Varaždin i Varaždinsku županiju kao da je zahvatio val nostalgije za prošlim vremenima. Povijest se, kažu građani, ponavlja. Kako vi to tumačite?
Bilo je to u Varaždinskoj županiji vrijeme snažnog, dinamičkog rasta, projekata i inovacija poput modela javno-privatnog partnerstva koji sam uveo, gradnji škola, besplatnog prijevoza za učenike, centara izvrsnosti, garancijske agencije i cijelog spektra raznih aktivnosti. Čehok je riješio slobodnu zonu i sudjelovao u puno projekata vezanih uz županiju, a i sam je imao svoje projekte koji su u ono vrijeme bili prepoznati u hrvatskim razmjerima.
No, posljednjih osam godina imali smo mrtvilo. Ništa.
Došli smo do tragične razine da smo županija s najnižim plaćama u Hrvatskoj iako smo najveći hrvatski izvoznik. Imamo strukturu gospodarstva s niskom dodanom vrijednošću i ništa od projekata u obrazovanju i zdravstvu...
Bilo je vrlo logično, gotovo neizbježno da građani to sankcioniraju, što su na prošlim izborima i učinili. Ljude koji su, na žalost, svoju funkciju u izvršnoj vlasti shvatili kao mogućnost da opstaju, a da ništa ne isporuče građanima, ti su građani na izborima smijenili.
"Fanđo" se javil .......a on o moralu i etici