Doktor sociologije i povratnik iz Australije Vice Vincent Batarelo, doktor filozofije i povratnik iz SAD-a Stjepo Stephen Bartulica, liječnica i poduzetnica Željka Markić, akademski glazbenik i profesor violine Ladislav Ilčić te socijalni radnik i stručnjak za neprofitne udruge Krešimir Miletić izveli su u proteklih nekoliko godina pravu malu „konzervativnu revoluciju“. Oni su najveći „krivci“ što je prije nekoliko mjeseci Judith Reisman bila glavna zvijezda u Hrvatskoj i što je skupljeno više od 700.000 potpisa za referendum o zaštiti heteroseksualnog braka, bez njihova angažmana Ustavni sud nikada ne bi ukinuo sporni zdravstveni odgoj ministra Željka Jovanovića. Iako su „uzdrmali“ Hrvatsku, o njima se zna vrlo malo, a i ono što se zna često je iskrivljena slika u medijskom zrcalu, što sam se i sam uvjerio dok sam radio ovu reportažu.
Plemićki korijeni
Mediji već godinama predstavljaju Ladislava Ilčića, predsjednika udruge Grozd i političke stranke Hrast, kao zatucanog konzervativca koji se bori protiv masturbacije i zalaže za uvođenje „talibanskih“ katoličkih zakona pa sam se gotovo bojao susreta s njim u kavani Lisinski. Međutim, dočekao me je uglađeni gospodin i intelektualac s kojim se može zanimljivo razgovarati o svemu bez obzira na to slažete li se s njim ili ne. Taj akademski glazbenik potječe iz ugledne varaždinske obitelji. Odrastao je u velikoj obitelj s petero braće i sestara. Svi su visokoobrazovani, a neki od njih imaju i doktorate. O svom obiteljskom pedigreu Ilčić nerado govori i nema ni traga nekakvoj nadmenosti. Tek na moje inzistiranje otkriva da mu majka ima plemićke korijene i dolazi iz poznate obitelji Keglević. Usput dodaje da mu je još djed bio pravnik, a baka diplomirala matematiku. Otkud onda takve predrasude o njemu u javnosti?
– Svi koji me osobno poznaju imaju sasvim drugačiju sliku o meni od percepcije koju o meni stvaraju mediji – kaže Ilčić žaleći se na medije koji ne mogu shvatiti da građanski intelektualci mogu zastupati katoličke vrijednosti.
Iako je njegov život glazba, odlučio se aktivirati u nevladinim udrugama jer je osjetio da je potrebno napraviti nešto dobro te da on može pomoći. Ne voli da ga se naziva konzervativnim aktivistom jer se to u javnosti percipira kao nešto nerazumno i zaostalo, a vrijednosti koje on promiče – a to su brak, obitelj, poštenje i radišnost – jako su potrebne hrvatskom društvu. Iako ne skriva da ima dobre kontakte s Katoličkom crkvom, odbija optužbe da on i njegovi prijatelji rade na „daljinsko upravljanje“ biskupa i svećenika. Pitam ga zašto se kao katolički intelektualci nikada kritički ne osvrću na stanje u Crkvi?
– Kada imam primjedbe na rad Crkve onda to radim na konstruktivan način i u izravnom kontaktu s biskupima i svećenicima – odgovara Ilčić. Smatra da je podjela na ljevicu i desnicu prilično nategnuta i da zapravo vodeće stranke imaju veliku korist od toga.
– Postojanje Hrasta i akcije koje smo pokrenuli na političkoj sceni značajno pridonose profilaciji stranaka – ističe Ilčić dodajući da je do osnivanja Hrasta došlo zato što nisu bili zadovoljni ponašanjem HDZ-a. Iako HDZ pokazuje naznake promjena Ilčić još nije siguran je li to deklarativno ili su promjene stvarne. Uvjeren je da će ljudi će s vremenom uvidjeti da zagovornici kršćanskog svjetonazora zaista cijene slobodu razmišljanja, za razliku od takozvanih liberala koji u biti propagiraju liberalni totalitarizam.
– Mi imamo mišljenje o tome što je dobro, ali to ne znači da ljude na bilo koji način kanimo tjerati da se tako ponašaju – ističe Ilčić.
Dr. Stjepo Bartulica ima pravu američku biografiju, ne samo zato što doista dolazi iz Amerike u kojoj je rođen prije 43 godine. Stjepin otac je podrijetlom iz Splita, a majka iz Hercegovine i, što je zanimljivo, prva je rođakinja legendarnog vukovarskog liječnika i kasnije ministra dr. Jurja Njavre. Upravo je Njavro pomogao mladom Stjepi kada je 1992. došao u Hrvatsku. Bartulica je odrastao u tipičnoj američkoj obitelji iz više srednje klase jer mu je otac bio ugledni psihijatar u St. Josephu u državi Missouri. Svi njegovi prijatelji iz djetinjstva su Amerikanci jer u susjedstvu nije bilo Hrvata. Odgojen je u katoličkom duhu, a njegovi roditelji su glasali za republikanca Ronalda Reagana jer su bili antikomunisti.
– Došao sam u Hrvatsku jer sam želio nešto učiniti. Nisam znao što, ali sam želio pridonijeti borbi za slobodu. Sjećam se kako sam bio uzbuđen kada sam dobio domovnicu – kaže Bartulica. Zaposlio se u Ministarstvu vanjskih poslova 1992. godine i tamo ostao 13 godina. Tečno govori engleski, talijanski i njemački, dok se u odličnom hrvatskom još uvijek osjeti američki naglasak. Nakon odlaska iz Ministarstva vanjskih poslova boravio je na rimskoj Gregoriani na kojoj je stekao i doktorat iz političke filozofije. Zatim se vraća u Zagreb i osniva udrugu Centar za obnovu kulture. Trenutačno na Katoličkom sveučilištu predaje političku filozofiju. Priča mi kako je upravo njegova udruga organizirala veliku proslavu 20. godišnjice pada komunizma na kojoj je glavni gost bio Lech Walesa. Pitam i njega kakve on ima veze sa službenom Katoličkom crkvom.
– To jako zanima ljude. Naglasio bih da nisam produžena ruka službene hijerarhije – ističe Bartulica dodajući da je član njegove udruge bio i profesor Banac. Bartulica se angažirao u civilnom društvu jer mu smeta zloporaba političke moći. Drastičan primjer takve zloporabe je gotovo revolucionarno uvođenje zdravstvenog odgoja u škole.
– Zdravstveni odgoj sam doživio kao zloporabu moći jer je uveden kao obvezni predmet, a kao roditelj duboko se ne slažem s četvrtim modulom. U njemu je riječ o novoj spolnoj-rodnoj ideologiji, a ne o znanosti – kaže Bartulica. Iako je konzervativnih političkih uvjerenja i praktični katolik, Bartulica je savjetnik za vjerska pitanja predsjednika Ive Josipovića, koji je agnostik i ljevičar. Priznaje da je to novost na političkoj sceni.
– Suradnja je vrlo otvorena i dobra. Mnogi bi rekli da nisam podoban, ali ja sam jako zadovoljan tom suradnjom. Shvaćam svoju ulogu kao još jednu priliku da služim i pokušavam dati predsjedniku uvid u život vjernika, a pogotovu u život katoličkih vjernika – ističe Bartulica. Sigurno je i on dobrim dijelom zaslužan što predsjednik Josipović, za razliku od Milanovića i Jovanovića, ima razumijevanja za otpore koje su se pojavili kod građana prema nametnutom zdravstvenom odgoju.
– Važno je njegovati demokratsku kulturu, jer ne moramo dijeliti isto mišljenje o svim pitanjima, ali možemo uvijek dobro surađivati. To je novo i neobično za Hrvatsku – kaže Bartulica.
Vice Batarelo postao je poznat u Hrvatskoj kada je njegova udruga Vigilare dovela Judith Reisman u Hrvatsku. On je, kao i Bartulica, također početkom devedesetih došao u Hrvatsku iz Australije. Kaže da nije nosio pušku, ali je pomogao u obrani Hrvatske. Nakon Domovinskog rata zaposlio se u Institutu Ivo Pilar u kojemu ostaje do 2008. godine kada prelazi u Caritas. Trenutačno je predstojnik Ureda za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije. Prvu akciju pokrenuo je 2008. kada se na HTV-u usred bijela dana prikazivalo neprimjeren program. Pozvao je prijatelje da pišu protestne mailove HTV-u. Nekoliko tisuća mailova zasulo je HTV koji se ispričao, a poznati urednik Đelo Hadžiselimović dobio je opomenu pred otkaz. Zatim je pokrenuo uspješnu akciju protiv reklame Red Bulla koja je ismijavala vjerske osjećaje. Svoj aktivizam vidi kao participaciju u demokraciji iz konzervativne perspektive.
– Lijevo liberalne nevladine udruge imale su osjećaj da jedino one mogu govoriti uime civilnog društva i da jedino one predstavljaju civilno društvo, što je vrlo opasno – kaže Batarelo koji je nedavno stekao doktorat iz sociologije. On i Bartulica donijeli su aktivizam iz Novog svijeta na koji uspavani Europljani nisu navikli. Pogotovu je to neobično za zemlju koja je 45 godina bila pod komunističkom vlašću. Batarelo i njegovi prijatelji dobro komuniciraju s medijima, a kako bi plasirali svoje ideje služe se vrlo vješto i društvenim mrežama.
– Važno je u demokraciji imati i drugu stranu, a to je naročito važno kada ta druga strana ima ogromnu većinu, koja je do sada bila šutljiva, ističe Batarelo dodajući da se zbog nasilnog uvođenja spolnog odgoja stvorila kritična masa koja je pokrenula „šutljivu Hrvatsku“. Batarelo je posebno kritičan prema nekim ministrima za koje kaže da su bahati i arogantni.
– Najviše udaraju po Bartulici i meni jer mi dišemo demokraciju od prvog dana. Ovi ministri i lijevo liberalna elita ne mogu nas preveslati kada je riječ o tome što je to demokracija – tvrdi Batarelo, dodajući da on i Bartulica imaju jako dobre kontakte te da mogu doći do bilo koga. Kao primjer dobrih veza po svijetu navodi dolazak Judith Reisman.
– Da u Hrvatskoj nema tolerancije najbolje se vidjelo po dolasku Judith Reisman kada se dogodio tipičan orkestrirani neokomunistički napad prepun zastrašivanja i omalovažavanja. Tako su operirali 50 godina, a tako su htjeli i sada – ističe Batarelo dodajući kako sada primjećuje određeni strah kod vladajuće elite.
– Moja je poruka da se ne trebaju plašiti, ali da su sada pravila drugačija. Neki novi dečki i cure su došli u grad. Ovo je jako dobro za demokraciju. Pobijedili smo strah. Mi se ne bojimo – kaže Batarelo ističući da je njegova udruga isključivo građanska, a to što je on vjernik i katolik, njegova je osobna stvar. Bitno je da plaća poreze i da poštuje zakone ove zemlje.
– Diskriminacija je i ugrožavanje ljudskih prava što netko stalno ističe da sam ja katolik. To je kao da ja onima koji nisu vjernici stalno govorim da su ateisti – zaključuje Batarelo.
Dopredsjednik stranke Hrast dr. Krešimir Miletić jako je aktivan na društvenim mrežama. Poznat je po svojim oštrim i tvrdim stavovima i vrlo često sudjeluje u „razmjeni mišljenja“ s drugom stranom. Diplomirao je socijalni rad, oženjen je i otac četvero djece.
– Apsurdno je da se neke udruge legitimiraju kao zagovornici demokracije i ljudskih prava, a zapravo sve rade ne bi li onemogućile građane da se izjasne na referendumu – ističe Miletić koji kao i Ilčić iznosi tezu da je HDZ razočarao dio konzervativnog biračkog tijela. Uvjeren je da je HDZ spreman pod određenim pritiscima odreći se temeljnih kršćanskih vrijednosti. Miletić često polemizira s gay aktivistima koji ga često nazivaju homofobom.
– Što se tiče odnosa prema homoseksualcima, mi poštujemo sva ljudska prava svakog građanina. Svaki čovjek treba pošteno i odgovorno prihvatiti posljedice svojih životnih odluka.
Snažne veze s Crkvom
Ako netko izabere život s osobom istog spola, onda treba prihvatiti činjenicu da se u takvoj vezi ne može roditi dijete i zasnovati obitelj – ističe Miletić, dodajući da homoseksualna zajednica ne može biti jednaka heteroseksualnoj zajednici.
– Ako netko želi pogled na more, kupit će kuću na moru. Neće kupiti kuću u planini i tvrditi da je diskriminiran što ne vidi more – slikovit je Miletić. On smatra da treba otvoriti raspravu o svim bitnim pitanjima u društvu pa i o zakonu o abortusu koji je donesen u komunizmu.
S predstavnicom građanske inicijative “U ime obitelji” Željkom Markić razgovarao sam nakratko u hotelu Westin nakon press konferencije na kojoj je objavila da je njezina inicijativa prikupila oko 700.000 potpisa za raspisivanje referenduma o zaštiti braka. Smatra da bi pojavljivanje s ostalim aktivistima moglo štetiti njezinoj inicijativi pa je odustala od razgovora. Željka Markić ima zanimljivu biografiju. Diplomirala je medicinu, ali nikada nije radila u struci. Kako dobro govori nekoliko stranih jezika, tijekom Domovinskog rata radila je kao producentica za CBS, BBC i RAI. Bila je novinarka i kratko urednica na HTV-u. Potom je tri godine uređivala Dnevnik Nove TV. Trenutačno je vlasnica tvrtke za ispitivanje lijekova i prevođenje. Otac Željke Markić je liječnik Marije Živković koji vodi Obiteljski centar i ima odlične veze s Katoličkom crkvom.
>>Zapisano u Ustavu: Odluka s referenduma obvezujuća
>>'Čekali smo da prođu izbori za Europski parlament i lokalni izbori'
marije zivkovic ni likar nego ekonomist, prije toga je zavrsio klasicnu gimnaziju u zagrebu, brat mu je bio urednik il direktor u vjesniku i bar u mladosti, ko i on sam, iskreni i uvjereni socijalist, obiteljski centar je vise manje humanitarna organizacija za pomoc obiteljima kojim triba socijalna pomoc i to sve ima jako malo veze s ovim hadezeovskim neoliberalnim mladoturcima kojima je jedini cilj njihove balkanske operacije poslat sto vise obitelji u obiteljski centar pljackajuc u korist globalnih investicijskih fondova ono malo sto je jos ostalo za opljackat ovdi, sto se tice finih manira skorojevica lacija ilcica, bilo bi najbolje poc u had pitat sjene zrtava eskadrona smrti kolko im se svida njegova psihoticna i neukusna malogradanstina u stilu joseph mengele