Imamo pobjednički mentalitet, pobjeđujemo i kada ne igramo najbolje, kaže trener Medveščaka Raymond. Svi ga u svlačionici vole jer se ne ponaša kao zvijezda. Na klupi izgleda kao jako strog trener koji igračima ne popušta ni za milimetar. Prošle je sezone medvjede doveo do polufinala.
Imamo pobjednički mentalitet, pobjeđujemo i kada ne igramo najbolje, smatra trener Medveščaka Marty Raymond. Svi ga u svlačionici vole jer se ne ponaša kao zvijezda
Trener Medveščaka Marty Raymond (48) nije tip koji se voli isticati, kod velikih pobjeda uvijek će radije stajati po strani i u prvi plan gurnuti svoje hokejaše. Na klupi izgleda kao jako strog trener koji igračima ne popušta ni za milimetar... No, kada siđe s leda, kanadski je stručnjak beskrajno srdačan i zanimljiv, spreman na šalu i zezanciju.
Prošle je sezone medvjede doveo do polufinala, no ove bi mogao i korak više, pogotovo ako je suditi prema trenutačnim igrama medvjeda koji imaju devet uzastopnih pobjeda.
- Petnaestak sam godina trener, ali nikada nisam imao takav niz pobjeda – priznaje Raymond.
Jeste li uoči početka sezone očekivali ovako dobre rezultate?
- Da, bio sam uvjeren u to. Imamo dobru momčad i znao sam da ćemo s vremenom napredovati. Imamo odlične vratare i odličnu obranu, a i napadači su se probudili nakon što su u početnim utakmicama malo zakazali. Sviđa mi se kemija u momčadi. Imamo pobjednički mentalitet, pobjeđujemo i kada ne igramo najbolje - smatra trener medvjeda i dodaje:
- Iskreno, dolazak NHL-ovca Dustina Jeffreyja puno je pomogao, svojom kvalitetom potegnuo je i ostale. Iako igra u ponajboljem svjetskom klubu, Pittsburgh Penguinsima, Jeffrey je super tip, vrlo skroman. Svi ga u svlačionici vole jer se ne ponaša kao zvijezda. Savršeno se uklopio.
Raymond vjeruje da će momčad još puno puta razveseliti navijače, da će zbog pobjeda opet na ledu svirati tamburice:
- Te su me tamburice nakon utakmice protiv Dornbirna jako impresionirale jer nikad u životu to nisam vidio. Iako već imam dosta godina, puno stvari u Zagrebu vidim prvi put. Hrvati su svjetski inovatori, divno je imati takve navijače.
Možete li navijače razveseliti osvajanjem naslova ove sezone?
- Mislim da imamo dobre šanse, samo da ne bude puno ozljeda. Imamo zaista strastvene navijače i bilo bi ludo podariti im naslov. Ne mogu ni zamisliti kakva bi to fešta bila da osvojimo EBEL. Vjerojatno bi navijači poskidali baš svaki dio opreme s igrača nakon zadnje utakmice.
Slovite kao vrlo strog trener, svjesni ste da vas se igrači boje?
- Da, mislim da sam strog trener kojemu je jako bitna disciplina. Želim da se stvari rade na određeni način koji ja postavim. Srećom, okružen sam pametnim dečkima koji su svjesni da je za uspjeh bitan svaki detalj.
Zna se da je prošle sezone Marty imao problema s disciplinom nekih igrača. Primjerice, Kanađanin Pascal Morency je nakon jednog izlaska pijan pao u kadi te teško ozlijedio glavu, a Rus Slava Truhno često je i na treninge znao doći s “posljedicama” provoda od noći prije.
- Truhno je odličan igrač pa smo mu možda i previše popuštali. Volio bih da sam njegove i Morencyjeve probleme riješio drugačije. Neki su rekli da ih se trebamo odmah riješiti, i s obzirom na sve, možda su bili u pravu, ali teško je zamijeniti igrača kada znaš da boljeg nećeš moći dovesti. Nažalost, na mnoge stvari ne možeš utjecati, ja ih kao trener ne mogu pratiti na izlascima. Zato je na početku sezone najbitnije odabrati prave igrače, sa stavom – rekao je Marty.
Prije dolaska u Medveščak bili ste deset godina trener profesionalne momčadi iz američko-kanadske lige, Bakersfield Condorsa. Tamo ste stekli kultni status.
- Ne bih rekao da sam legenda, ali igrali smo dobro pa je navijačima bilo žao što idem. No, otišao sam zato što sam trebao novi izazov. I moj predsjednik mi je rekao da je to možda ono što trebam. Bilo je vrijeme da probam nešto novo, da postanem bolji trener. Ovdje u Zagrebu ima puno prepreka i novih stvari, puno sam više naučio nego što bih naučio da sam ostao.
Udomaćili ste se već u Hrvatskoj?
- Obožavam Hrvatsku, ovo je zemlja u koju se lako zaljubiš. Ljudi su fenomenalni, vrlo su strastveni, brižni su i vole davati. Moja žena uživa, a to je najvažnije.
Priznaje da je bio skeptičan prije dolaska u Zagreb.
- Moje znanje o Hrvatskoj baš i nije bilo veliko. Znao sam za rat jer pratim politiku, a moji su roditelji dolazili ovamo na odmor i stalno mi govorili da su ovdje najljepše plaže. Bili su u Dubrovniku i Splitu pa su mi pričali o tome. No, educirao sam se, saznao neke stvari.
Jeste li u nekom trenutku požalili zbog dolaska?
- Bilo je teških trenutaka, nekada sam nečime i razočaran, ali nikada nisam požalio. Dapače, jako sam sretan što sam donio tu odluku.
Jeste li znali da su Medveščakovi navijači toliko strastveni?
- Svi govore da su oni najbolji i to ponekad zvuči kao ponavljanje, no zaista je tako. Vjerujte mi, ja sam puno toga prošao i vidio, ali na ovakve navijače nikada nisam naletio. Usprkos teškoj ekonomskoj situaciji, oni nas prate čak i na gostovanjima.
Raymondu je pomalo neshvatljivo da uspješan klub poput Medveščaka teško pronalazi sponzore. Kaže da bi u Americi oni sami dolazili u klub. No, svjestan je situacije...
- Sada sam dovoljno dugo tu da znam da je ekonomija u lošem stanju, da jednostavno nema novca. Pitanje je može li se to riješiti u bliskoj budućnosti. Ako se to riješi, hokej može imati divnu budućnost.
Kanadski trener kaže da mu je Zagreb doslovno ušao pod kožu...
Već razumije hrvatski jezik
- Dvije stvari posebno volim u Zagrebu. Volim otići do centra jer ima dosta odličnih restorana i popiti čašu vina sa ženom. Druga stvar koju posebno volim jest ići na Sljeme. Prošle godine, kad je bilo puno snijega, s djecom smo proveli lijep dan kao nikada u životu – otkriva trener Medveščaka i dodaje:
- Volim grad i njegovu atmosferu, kada petkom navečer sve postane živo, ljudi se dotjeraju i izlaze...
Pa dobro, ima valjda i neka stvar koja vam ide na živce?
- Uh, parking! Nevjerojatno je kako brzo dođe pauk dok parkirate na nedopuštenom mjestu te kako brzo redari naplaćuju kazne na parkiralištima. Popustite nam malo – apelira Marty.
U Medveščaku je tijekom ovih dviju sezona doživio mnogo lijepih stvari, no jednu je posebno istaknuo.
- Najljepši trenutak dogodio se na utakmici protiv Linza prošle godine. Gubili smo s tri gola razlike, a na kraju smo pobijedili. Publika je u tom trenutku poludjela od sreće, navijači su ostali pjevati dugo nakon utakmice. Nadam se da ćemo sličnih trenutaka imati u doigravanju ove godine.
Prepoznaju li vas Zagrepčani na ulici?
- Da, često. No, zadivljujuće je da mi ne prilaze kad sam s obitelji, nego samo kad sam sam. Najčešće mi kažu da radim dobar posao, da igramo odličan hokej. Neki dan sam bio u trgovačkom centru i dvoje ljudi mi je prišlo, jedno za drugim, pa smo čavrljali desetak minuta o hokeju.
Volite li hrvatsku hranu?
- Itekako, jako je ukusna. Sada kada je moja obitelj tu ne idem tako često u restorane, ali kad sam u početku bio sam, stalno sam bio u njima.
Raymonda posebno vole konobari zbog dobrih napojnica koje daje.
- Nisam milijunaš, ali mislim da je pošteno dati napojnice tim ljudima koji daju sve od sebe. Naporno rade svaki dan, imaju malu plaću, a svejedno su uvijek nasmiješeni i trude se sa mnom govoriti engleski.
Je li bolja hrvatska ili ženina kuhinja?
- Ne želim odgovoriti na ovo pitanje jer bih mogao upasti u nevolju.
Sa suprugom i dvoje djece, kćeri Anna Michelle (3) te sinom Paxtonom (5), živi u stanu nedaleko od Doma sportova.
- Više ne moram mijenjati pelene jer su djeca odrasla, ali svejedno ima puno posla s njima i nemam previše slobodnog vremena – kaže Marty i dodaje: - Obitelj je zadovoljna životom u Hrvatskoj, a meni je to najvažnije. Žena je stekla puno prijatelja. Sada kada nismo u Americi moramo se puno više osloniti jedno na drugo i to je divan osjećaj, bolje smo upoznali jedno drugo.
U sezoni nemate puno slobodnog vremena, kako ga koristite?
- Volim otići u teretanu i trenirati, ne samo na spravama, nego i boksati, tako izbacujem frustracije. Isto tako volim biti s obitelji, jednom tjedno otići u restoran, prošetati gradom.
Jeste li naučili koju hrvatsku riječ?
- Znam riječi poput hvala, dobar dan, dobro jutro, bok, kako si, ali znam i ružne riječi, koje saznam u vožnji gradom. Uh, Hrvati su baš agresivni vozači... Ma trudim se naučiti jezik jer ljudi cijene kad otpočnem razgovor na hrvatskom. Nekad razumijem što pričaju, ali im odgovorim na engleskom.
Svi u klubu ističu da ste radoholik, sto posto u hokeju...
- Ponekad sam i previše u hokeju, tjedno i 80 do 100 sati. Dolazim u klub ujutro u 6.30, a ne odlazim prije 14.30 sati. Tu su još i dani kad se igra utakmica, pa pripreme uoči utakmice...
No, to ipak ne možete usporediti sa svojim prijašnjim poslom kad ste bili policajac?
- Klub u Phoenixu gdje sam bio trener bankrotirao je, a predsjednik kluba mi je to zaboravio reći, tako da smo jedan dan doslovno ostali bez stana. Odjednom više nije bilo hokeja, stana, ničega. Radeći kao trener upoznao sam mnoge ljude, a među njima i policajce koji su mi tada rekli da upišem policijsku akademiju. U početku sam radio za jednu zaštitarsku tvrtku i tako je to sve krenulo. Bilo je to teško vrijeme za mene, jer taman sam se razvodio od prve žene. Moj djed je bio šef policije, rođak mi je policajac i mislim da je to generalno divan posao, ali sumnjam da ću ga opet raditi. Sada sam stariji, a raditi u smjenama uz obitelj nikada nije lako.
Ne voli “Svi vole Raymonda”
Ipak, neke stvari iz policijskog posla “ostale” su dio vašeg ponašanja.
- Ponekad koristim policijske metode u hokeju, a iskreno, volio bih da ih mogu koristiti i više. Tu mislim na disciplinu i red. U Francuskoj sam doživio da me huligani provociraju pa sam morao brojiti do 10 da se smirim. Ma nasiljem se ništa ne rješava – kaže Marty.
Koju glazbu, automobile, filmove, TV-serije volite?
- Najviše volim slušati U2, AC-DC, kanadski bend Rush, Carlosa Santanu. Dok sam bio mlađi, bio sam na mnogim koncertima AC-DC-ja. Fascinirali su me jer potpisuju autograme 5-6 sati nakon koncerta, volim takve pjevače kojima je stalo do fanova.
Najdraži automobil?
- Ferrari! Baš sam neki dan na ulici vidio model koji želim, no bojim se da je preskup za mene.
Najdraži film?
- “Iskupljenje u Shawshanku” s Morgan Freemanom. Volim i ratne filmove poput “Spašavanja vojnika Rayana”, filmove koji govore o prijateljstvu i karakteru... Najdraža serija mi je pak “Zločinački umovi”.
A serija “Svi vole Raymonda”?
- Haha, možda je nelogično zbog mog prezimena, ali ne volim je - zaključio je simpatični Marty Raymond.
