Vrhunski hrvatski internist, endokrinolog, dr. Mario Škugor dulje od dva desetljeća radi na Klinici Cleveland, koja se ubraja među najbolje u svijetu i, uz klinike Mayo, John Hopkins i Harvard, među četiri najprestižnije u SAD-u. Direktor za edukaciju u Klinici Cleveland prošli se tjedan odazvao na 9. međunarodnu konferenciju zdravstvenog turizma u Crikvenici potvrdivši svojim dolaskom da su ambicije kvarnerskih turističkih profesionalca u toj tržišnoj niši itekako utemeljene.
– Da, Kvarner ima sjajnu lokaciju, tradiciju u zdravstvenom turizmu, angažirane i ambiciozne ljude, a činjenica da se ova konferencija održava devetu godinu govori koliko su ozbiljno tome pristupili – kaže dr. Škugor.
Turizam se pomalo oporavlja od prvog koronašoka. Može li se medicinski turizam možda i prije nego ‘obična’ turistička putovanja vratiti na prijepandemijske brojke?
Teško je reći, u Americi su radili anketu među onima koji se bave zdravstvenim turizmom, a procjene o oporavku su od jedne do šest i više godina. U našoj klinici pak strani su se gosti, nakon što godinu i pol nitko nije dolazio, počeli vraćati brže nego smo očekivali. Povratak je počeo kad je počeo rasti broj cijepljenih i vjerojatno slijedi razdoblje pojačane potražnje prije nego što se sve stabilizira.
Zdravstveni turizam je do pandemije imao iznadprosječne stope rasta, hoće li sva putovanja u budućnosti uključivati neki oblik brige o tijelu i zdravlju?
Možda ne u bliskoj budućnosti. Ali, stvari se mijenjaju, mlade generacije puno više pozornosti posvećuju zdravlju nego moja i starije generacije. Vjerujem da će rasti broj onih koji žele više od odmora i zabave, koji će od putovanju očekivati i brigu o fizičkom i mentalnom zdravlju, zdravstvenu edukaciju, zdravu hranu i slično.
Koliko je korona promijenila turističke navike Amerikanaca?
Prvo je, kad se nije moglo preko granica, sve stalo, a potom su ljudi počeli putovati unutar zemlje. Međutim, izbjegavalo se hotele s bazenima, plaže na Floridi poznate po gužvama, kasina i Las Vegas i slično. Mnogi su se okrenuli prirodi i mjestima na kojima se može boraviti na osami, bez maski. Recimo, samo smo moja obitelj i ja u proteklih devet mjeseci obišli šest američkih nacionalnih parkova.
Kakve su trenutačno COVID brojke u SAD-u i koliko je ljudi cijepljeno?
Situacija se popravlja, smrtnost se smanjuje. Vrhunac smo imali sredinom listopada. Procijepljeno je 60 posto stanovništva starijeg od 12 godina, među starijima od 65 godini oko 85 posto. Ima velikih razlika među državama. Recimo, na Rhode Islandu i području New Yorka procijepljenost je oko 85 posto, a u Louisiani i Mississippiju manje od 50 posto. U Ohiju, gdje ja živim, cijepljenih je 62 posto.
Imate li objašnjenje za slab odziv na cijepljenje građana u Hrvatskoj?
Nemam, ne živim tu, ali mogu reći kako su nastali otpori prema cijepljenju u Americi. Tamo je to pitanje dosta politizirano, u početku su iz službenih izvora stizale nekonzistentne poruke. Recimo, kad je trebalo početi nositi maske, imali smo nestašicu jer ih se čuvalo za medicinsko osoblje. Tada to, međutim, nije jasno rečeno i u ljude se uvuklo nepovjerenje. Također, stručnjaci se razlikuju u svojim procjenama, a umjesto da sjednu i postignu konsenzus, svatko je govorio individualno, pa su neke poruke ispale kontradiktorne.
Sličnih situacija ima i kod nas, pa, evo, i posljednjih dana od predstavnika vlasti čujemo da nema smisla nositi maske... Što na to kažete?
S maskama je situacija jasna. Pogledajte Japan, maske se disciplinirano nose, COVID je pod kontrolom. Ništa nije savršeno, pa ni maske. Ali, sigurno smanjuju prijenos virusa. Je li to 20, 60 ili 90 posto, u biti je nebitno. Pa i da pomažu pet posto, opet se isplati nositi ih.
Kako se vaša klinika nosi s pandemijom?
Ulazi se s maskama, mjeri se temperatura i svakog se pita ima li kakvih simptoma. Pacijenti ne moraju biti cijepljeni, ali prije svakog zahvata s anestezijom pacijenta se testira. Pacijenti iz inozemstva, pak, moraju biti cijepljeni, a docijepiti se mogu i kod nas. Zaposleni, naravno, nose maske, preporuka je da se cijepe, a to je učinilo nas više od 90 posto. Oni koji se nisu cijepili, testiraju se dvaput tjedno.
Vaša klinika živi i od zdravstvenog turizma, tko su i odakle pretežito korisnici?
Većina su pacijenti iz okolice, a oko tri posto iz inozemstva. I to mahom iz zemalja Bliskog istoka, ali i iz Azije te Južne Amerike. Stranci, međutim, donose između sedam i devet posto prihoda. Godišnje, inače, imamo oko 7,5 milijuna pacijenata.
Možete li usporediti zdravstvenu skrb u Hrvatskoj i SAD-u?
Mana američkog sistema jest da nemaju svi zdravstveno osiguranje kao u Hrvatskoj. Ali, nitko ne umire na ulici zato što nije dobio potrebnu zdravstvenu skrb. Tko dođe u hitnu, dobije besplatnu pomoć.
Naravno, sve se to naplati kroz povećane premije nama koji plaćamo zdravstveno. Treba reći i da u Americi ima ljudi koji jednostavno ne žele plaćati zdravstveno. Znam čovjeka od 52 godine, vlasnik je tvornice, ali ne uplaćuje zdravstveno, smatra da je zdrav. U slučaju ozbiljne bolesti može se bankrotirati, ali to uistinu ne mora uvijek biti posljedica okrutnosti sustava. Prednost prema hrvatskome zdravstvenom sustavu je, pak, što je puno bogatiji, ima novca i za inovacije, pa mnoge i dolaze iz SAD-a.
Hrvatska ima velike ambicije u zdravstvenom turizmu, što vidite kao najveće prednosti, a što kao najslabije točke?
Mogućnosti su velike. Hrvatska ima odličnu lokaciju, klimu, a posljednjih je godina prepoznata i kao jedna od najpopularnijih turističkih destinacija u svijetu. I to je apsolutno zasluženo. Hrvatska je prelijepo mjesto. Kad sam bio mlad, mislio sam da je to pretjerivanje. Sad znam da nije tako. Hrvatska danas ima i stručnjake za zdravstveni turizam. Rekao bih da još nedostaje definirani proizvod, pa da se svijetu može objaviti da Hrvatska ima na svjetskom nivou kozmetičku medicinu ili očnu medicinu ili, recimo, rehabilitaciju, u kojoj smo jaki.
Amerikanci dosta putuju u inozemstvo radi raznih zdravstvenih usluga, može li im i Hrvatska biti interesantna?
Može, s tim da Amerikanci najviše gledaju kvalitetu i da je povoljno. U Americi implantat jednog zuba stoji 2500 dolara, umjetni kuk koji, recimo u Maleziji mogu dobiti za 6000-7000 dolara, kod kuće ih košta 33.000 dolara. U Americi je, inače, zdravstveno osiguranje vezano za zaposlenje i velike kompanije za to izdvajaju puno novca, pa one same potiču zaposlenike na zahvate u inozemstvu. Zato bi se trebalo predstaviti i direktno tim kompanijama. Naravno, važan je i relativno jednostavan dolazak, a to u slučaju SAD-a mogu biti i čarter letovi.
Sve više liječnika napušta Hrvatsku, je li vama povratak opcija?
Znate kako to ide, kad vam djeca odrastu u stranoj zemlji, nemate razloga ni motiva vraćati se. Ali, moja djeca strašno vole Hrvatsku i o povratku bismo supruga i ja razmišljali kad bi se ona eventualno vratila. Nije to tako ni nerealno. Dvoje odrasle djece mog kolege, koji radi na Klinici Mayo, preselila su se u Hrvatsku. I tu su sretni i zadovoljni. Kada se umirovi, vratit će se i on.
Svatko, tko je živio u Americi zna kako je okrutno tamo se razboliti. Vodi vas u bankrot. Socijala medicine u Hrvatskoj je ogromna i mi to svi plaćamo, što je kako treba. Ljudi, nažalost nisu toga svjesni i po svemu pljuju. Susjeda gospodina Sumeta ima ovdje daleko veća medicinska prava, ma kako god joj mala bila mirovina, od prosječnog Amerikanca!!!