U posljednjih desetak godina kao novinarka sam popratila na desetke okruglih stolova o pravima žena i demografskoj politici koja je usko vezana uz ta prava, no do danas zaključci tih rasprava ostaju isti, a konkretnih pomaka nema. Žalosno je da je većinu tih rasprava organizirala politika koja jedina tražene mjere može provesti, ali ništa ne poduzima.
Žene trebaju imati ista prava na poslu poput svojih muških kolega, mora se ukinuti tzv. stakleni strop. Termin je to koji je prije 20 godina uveo ugledni list Wall Street Journal kako bi opisao prepreke s kojima se žene suočavaju u napredovanju u svojoj karijeri i koje ih sprečavaju da dosegnu vrh korporacijske hijerarhije. Postoji i termin "ljepljivi pod" koji kao da žene drži priljubljenima na nižim hijerarhijskim razinama i ne dopušta im izdizanje.
Uloga žene važna je i u demografskoj politici koja nam je u Hrvatskoj neophodna ako kao nacija ne želimo polagano izumirati. I tu se godinama govori isto – treba omogućiti ženama pravo na punu porodiljnu naknadu cijelu godinu nakon poroda, učvrstiti im radna prava da ne ostaju bez posla dok su na porodiljnom, osigurati bolju i kvalitetniju skrb po vrtićima koji će pratiti novo, dulje radno vrijeme većih poduzeća...
I svi sve ove zaključke godinama ponavljaju, međutim, bez obzira na to koje se političke elite izmjenjivale na vlasti, ništa ne poduzimaju. Ni koji mjesec nakon što su otišli u oporbu, SDP-ovci su u saborsku proceduru uputili zakonske izmjene kojim bi se omogućila puna rodiljna naknada cijelu godinu nakon rođenja, ne samo prvih šest mjeseci. Pohvalno, ali teško je ne zapitati se gdje je taj prijedlog bio posljednje četiri godine dok su obnašali vlast.
Predložili su i jednokratnu naknadu za rođenje djeteta od 8000 kuna, što je na tragu i predizbornog obećanja šefa HDZ-a Tomislava Karamarka i naknadi od 1000 eura. U prvim danima ove Vlade, prvo je rečeno da za to neće biti dovoljno novca, no na koncu će on ipak biti osiguran.
Pohvalna je i ta mjera, u ovako teškim životnim uvjetima za većinu građana, a posebice onih mladih koji bi trebali raditi na hrvatskom natalitetu, no pitanje je koga će jednokratnih 1000 eura potaknuti na rađanje. Što taj novac, koji će zasigurno olakšati nabavku ključne opreme za pridošlicu u obitelji, uistinu znači ako niste sigurni hoćete li imati posao nakon poroda? Što znači 1000 eura ako nećete moći naći vrtić koji će vam dijete čuvati do 18 sati, a oba roditelja do tada rade i nisu blagoslovljeni baka servisom u blizini?
Hrvatska ima ozbiljan problem s demografskom slikom, sve političke elite to već godinama i priznaju, ali i dalje se ništa ne mijenja. I pitanje je kada će, jer tematska sjednica ili okrugli stol na temu prava žena i simbolični cvijet koji na Dan žena podijele svojim sugrađankama, ne mijenja ništa. Vrijeme je, gospodo političari, da prijeđete s riječi na djela, jer demografska slika Hrvatske je iz godinu u godinu sve lošija. To nije tema koja se tiče samo žena, nego svih nas jer je pitanje kako će se za 15 godina isplaćivati mirovine kada nam narod izumire, a ne radimo ništa konkretno osim vatrogasnih mjera.
>> Tko da se bori za prava žena dok one rade ‘dvije’ smjene?
>> 5 razloga zašto i dalje trebamo Međunarodni dan žena
