U vrijeme kada su se mnogi Vukovarci odlučivali ići put Zagreba tražeći bolju budućnost, Zagrepčanka Marija Budimir odlučila se za suprotan smjer. I nikad nije, kako kaže, požalila. Nakon udaje za vukovarskog branitelja došla je živjeti u Vukovar.
– Vukovar je oduvijek bio u mom srcu, a posebno početkom ratnih stradanja. Ovamo smo se preselili za stalno godine 2001. – kaže Marija, koja je danas ravnateljica OŠ Siniše Glavaševića. Sviđaju joj se Vukovarci, kaže da su topli, srdačni i uvijek spremni pomoći, ali poslije svega proživljenog još uvijek pomalo zatvoreni i opterećeni prošlošću.
– Vukovar se mora više okrenuti prema budućnosti – kaže Marija i dodaje da grad mora puno bolje iskoristiti Dunav, blizinu autoceste i granica, idealnu klimu...
Martina Komšić, diplomirana logopetkinja, rođena Vukovarka, djetinjstvo je provela izvan rodnog grada. Poslije godina progonstva, školovanja i sređenog života u Velikoj Gorici, odlučila je sve to ostaviti i vratiti se u svoj grad.
– Volim Vukovar i ovdje želim ostati živjeti. Rata se posebno ne sjećam jer mi je tada bilo šest godina. Na sreću, vrlo brzo smo otišli – rekla je Martina. Prvi put poslije rata Vukovar je posjetila 1998. te uživo vidjela slike koje je do tada gledala samo na televiziji. Unatoč tomu zov Vukovara bivao je sve jači te je bilo samo pitanje dana kada će se vratiti. Iako je grad znatno obnovljen, Martini nedostaje plivalište, kino, pizzerija...
Voditelj Instituta Ivo Pilar u Vukovaru, Dražen Živić, svojim radom nametnuo se kao osoba čije se mišljenje, osobito o Vukovaru, sluša i cijeni. – I danas je mnogo problema, ali kada se zna kroz kakvu su kataklizmu grad i njegovi građani prošli, to i nije čudno. Ipak, gradu slijede bolji i svjetliji dani – kazao je Živić i dodao – O Vukovaru se mora pričati svuda i uvijek i oko grada stvarati pozitivna atmosfera.
Uvijek se moraju isticati pozitivne stvari, govoriti o pogodnostima za ulaganje pa i jamčiti investitorima za uložena sredstva. Samo tako će se ovdje uložiti novac – rekao je Živić. Ističe da Vukovar za kontinentalni dio Hrvatske mora biti ono što Jadranu znači Dubrovnik.
Vukovarci imaju i najmlađu dogradonačelnicu u Hrvatskoj. Danijela Stanković (25) s obitelji se u grad heroj vratila 1999. godine.
– Grad se zaista digao iz pepela, ali mislim da se moglo i moralo više učiniti – kaže Danijela Stanković. Kao jedan od problema vidi i još uvijek podijeljene vrtiće i škole.
– Podjele i dalje postoje, ali su kod mladih mnogo manje. Oni se sve više druže, bave sportom i gledaju na budućnost neopterećeni nekim stvarima. Samo tako možemo krenuti naprijed – zaključila je D. Stanković.
Ma što gledati? Idi, bre!