Izgradnja prototipa zglobnog tramvaja domaće proizvodnje trebala je biti kruna 15-godišnjeg rada stručnjaka tadašnjeg SOUR-a 'Đuro Đaković' iz Slavonskog Broda. Tu smo dobru vijest objavili u kolovozu 1986. godine, a već krajem te godine planiran je početak najavljene proizvodnje novog 'YU tramvaja' - prvog domaćeg, zglobnog tramvaja, koji je trebao biti gotov do kraja 1987. Iako je planirano da će voziti ulicama svih gradova bivše Jugoslavije koji imaju organiziran tramvajski prijevoz, Zagreb, Osijek, Beograd i Sarajevo taj tramvaj nikada nisu dočekali. Zglobni tramvaj iz 'domaće radinosti' ostao je tek mrtvo slovo na papiru.
Slavonskobrodski gigant, Đuro Đaković, bio je jedini jugoslavenski proizvođač tramvaja sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su prestali s proizvodnjom tog vozila po stranoj licenci, te krenuli u osvajanje domaće proizvodnje, no, istovremeno je počeo i prvi, domaći uvoz tramvaja.
Naime, prototip domaćeg tramvaja tih sedamdesetih godina nije prošao, pa se tadašnja država okrenula uvozu. Dok su sve ostale zemlje imale razvijenu vlastitu tehnologiju proizvodnje tramvaja, Jugoslavija je, tada, bila jedina zemlja u Europi koja je uvozila tramvaje, smatrajući ih jeftinijom opcijom od domaćih. ZET je tih godina, kako je pisao naš novinar D. Srijemac, raspolagao s 245 motornih kola, od čega je 102 proizveo Đuro Đaković te 225 tramvajskih prikolica, od čega je njih 140 izašlo iz pogona slavonskobrodske tvrtke. Ostatak je bio uvezen iz Čehoslovačke, pri čemu je presudnu ulogu odigrala cijena – čehoslovačka su vozila, u to vrijeme, bila čak tri i pol puta jeftinija od domaćih. Ipak, detaljnije analize koje su uzele u obzir brojne neophodne rekonstrukcije pruga, osiguravanje rezervnih dijelova na koje se dugo čekalo te otplaćivanje kredita, pokazale su da je domaći tramvaj itekako potreban. Pokrenuta je, stoga, inicijativa za izradu prvih skica i nacrta domaćeg tramvaja, kako je tada pojasnio ing. Pavao Gačić, koji je u to vrijeme bio voditelj projekta i konstrukcije šinskih vozila, u Tvornici opreme i vozila Đure Đakovića.
Od 3500 dijelova samo 2 iz uvoza
Inicijativa za izradu domaćeg tramvaja, u prvom redu za potrebe jugoslavenskih gradova, ponovo je aktualizirana krajem 1982. godine i od tada se u pogonima Đure Đakovića punom parom radilo na izradi projekta domaćeg zglobnog tramvaja. Nakon što su završeni papirnati, pripremni radovi, prešlo se na posljednje pripreme za početak proizvodnje opreme za prvi zglobni tramvaj koji je gotovo u potpunosti, trebao biti proizveden od domaćih dijelova i opreme. Od ukupno 3500 dijelova i sklopova, samo su dva-tri sitnija dijela trebala biti dopremljena iz inozemstva, no i njih se tijekom serijske proizvodnje planiralo proizvoditi u domaćim pogonima. Ne računajući kolektive unutar Đure Đakovića, u izradi prvog domaćeg zglobnog tramvaja, snage 300 kilovata, trebao je sudjelovati i 21 kooperant.
POVEZANI ČLANCI:
Planirano je da će proizvodnja početi krajem te 1986. godine, prvi je tramvaj trebao biti gotov do kraja 1987., a već početkom iduće godine trebao je krenuti i na prva pokusna ispitivanja, najprije na beogradskim prugama, a potom na linijama zagrebačkog ZET-a. Tramvaj je trebao voziti ulicama svih gradova bivše Jugoslavije koji imaju organiziran tramvajski prijevoz – Osijek, Zagreb, Beograd i Sarajevo. Planirano je da će na relaciji između dva stajališta tramvaj postizati brzinu od oko 55 km na sat, a uz 33 sjedeća mjesta, mogao bi povesti ukupno 200 osoba. Analize su tada pokazale da će, samo na prostoru bivše države, do 2000. godine biti potrebno gotovo 200 tramvaja, pisao je tada novinar Večernjaka D. Srijemac. Iako je tramvaj jedan od najsloženijih proizvoda u šinskoj industriji, u tadašnjim pogonima Đure Đakovića, u kojima je u to vrijeme radilo 1100 zaposlenih, mogle su se proizvesti sve tražene količine, a odmah su se počele razmatrati i mogućnosti prodora na inozemna tržišta.
Ukratko - tramvaj je bio tu, ali samo na papiru! Planovi da će se sa skica prijeći na proizvodnju, te da će se za manje od dvije godine putnici već voziti prvim domaćim zglobnim tramvajem, pali su u vodu. Rad na tom projektu rezultirao je tek gradnjom prototipnih motornih kola „JZT-1“, koja su dovršena 1990. godine, no zbog ratnih doganja koja su tada uslijedila, čitav je projekt proizvoidnje tramvaja za potrebe gradova bivše Jugoslavije izgubio smisao.
Juga je bila nakaza od države. Ni tramvaj nije bila sposobna proizvesti. Inače, podsjetnik za čitatelje: SFRJ je 1983. bankrotirala i nije mogla otplaćivati svoje dugove. Valuta je bila podložna golemoj inflaciji, stvarni i službeni tečaj u odnosu na strane valute se nisu poklapali. Broj političkih zatvorenika u njoj je bio veći nego u Čehoslovačkoj, Mađarskoj i Poljskoj koje su imale 3x više stanovnika.