Diktat političke korektnosti nije, srećom, Europi oteo Božić.
Prosječna hrvatska obitelj dočekuje ga okružena obitelji i prijateljima uz koje zaboravlja egzistencijalne probleme i živi bolje i smije se više nego inače. Božić je simbolika dobra u čovjeku ali i dio kulturalnih odrednica europskog društva, koje tada postaje humanije prema znanima i neznanima. Iako s Božićem dolazi i potrošačka groznica, kojom se hrani kapitalizam nagrizajući simboliku tog blagdana, dok god nas Božić “tjera” na to da učinimo dobro djelo i usrećimo nepoznato dijete ili čovjeka, obitelj, prijatelje i sami sebe, ništa se ne može mjeriti s njim.
– Prosječna hrvatska obitelj u vrijeme božićnih blagdana živi bolje nego inače. Ne kaže se uzalud da je Božić najljepši blagdan u godini. Objedinjuje sve ono što nas čini sretnima – družimo se više nego obično, posjećuju nas članovi obitelji i prijatelji ili mi njih i poklanjamo. Po svim znanstvenim dokazima to je ono što nas najviše usrećuje – da smo u dobrim i harmoničnim odnosima s bližnjima i da trošimo na druge, a ne na sebe.
Vrijeme Božića ispunjeno je okićenim prostorima, svečanim ugođajima i pjesmom – kaže prof. dr. Ljiljana Kaliterna Lipovčan, znanstvenica s Instituta Pilar, koja se bavi kvalitetom života. I priče prosječnih hrvatskih obitelji za Večernji list pokazuju da se sreća novcem ne da kupiti i da im je nitko i ništa ne može pokvariti, barem u vrijeme Božića. Istina, napominje Kaliterna Lipovčan, božićni ugođaj može kod nekih ljudi izazvati i suprotni efekt, ali nada se da će okruženi dragim ljudima prevladati loše raspoloženje. Iako su naši građani u prosjeku manje zadovoljni životom od građana EU, kraj godine je uvijek prilika za nadu da će sljedeća biti bolja.
– Božić je uoči nove godine, pa nam to ulijeva optimizam, jer se nadamo da će nam biti bolje i planiramo aktivnosti kojima ćemo si život pokušati učiniti kvalitetnijim. Hoće li nam to uspjeti, razmišljat ćemo iduće godine... Treba uživati u ovim danima, u druženju s ljudima koje volimo. Neće nas mimoići siječanjsko triježnjenje, jer ćemo sigurno potrošiti bar malo više nego što mislimo, ali ako trijezne glave obilazimo blještave dućane, šok neće biti prevelik – zaključuje prof. Kaliterna Lipovčan.
Za kraj napominje da nas materijalne stvari ne usrećuju trajno, jer sve što kupimo za par dana ili mjeseci bude staro i zaboravljeno. Usrećuju nas, kaže, iskustva, poput ručka u dobrom društvu ili putovanja, koja ostaju zapamćena kao lijepa uspomena.
>>'Molimo se da za Božić dobijemo novu hrvatsku Vladu'
Za Božić živimo bolje i trošimo više?! Hm, hm, hm, kako tko. Što se tiče moje malenkosti, ja za Božić niti živim bolje niti trošim više jer je meni Božić svaki dan, i to jednostavno zato što me obitelj voli (kao i ja nju) a prijatelji poštuju (kao i ja njih). Možda mi nitko neće vjerovati, ali meni i mojim bližnjima Božić nekako više dođe kao spomendan Isusova rođenja i dolaska Boga u ovaj jadni i žalosni svijet, koji je takav jedino zbog toga što ga mi sami neprestance činimo takvim, a ne prigoda za nerazumno i neobuzdano trošenje. Znam da sam zbog toga trn u oku trgovcima svih fela, ali ne mogu si pomoći. Možda sam toliko nazadan, štoviše zatucan, da nisam kadar ni shvatiti ni pratiti suvremene trendove beskruplozne i krajnje neukusne komercijalizacaije Božića, a u posljednje vrijeme i Adventa. Valjda nećemo doživjeti i to da se i korizmeno vrijeme počne komercijalno iskorištavati. Ne bi li bilo bolje da se prihvatimo komercijalizacije onih već više od milijun hektara obradive a zapuštene zemlje u Hrvatskoj?. Kaj vrli gospo'n Jakovina Tićo i ekipa oko njega misle o tome?