Kao skijaša i majku dvoje djece izuzetno me obradovala vijest o noćnom skijanju na Crvenom spustu na Sljemenu. Za osvjetljenje Crvenog spusta utrošeno je 1.000.000 kuna. No, s druge strane, ta me vijest djelomice razočarala. Isplativost cijelog projekta vrlo je upitna. Ne želim ovdje navoditi koji sve uvjeti moraju biti zadovoljeni da bi se skijaške staze na Sljemenu mogle zasnježiti umjetnim snijegom, kako bi skijaška sezona trajala dovoljno dugo da bi bila isplativa. O tome smo već mnogo čitali, slušali i gledali. Zapravo, pišem iz neskijaškog razloga.
Moj 12,5-godišnji sin vaterpolist je u klubu Medveščak. Trenira već sedmu godinu, u nemogućim uvjetima i nemogućim terenima na Zimskom plivalištu Mladost. Istih tih sedam godina na roditeljskim sastancima slušamo kako se pokušava u proračun Grada Zagreba ugurati natkrivanje olimpijskog bazena na Šalati. Prošle su nam godine mjerodavni iz kluba tvrdili da su uspjeli, ali to ipak nije bila istina. Iznos koji je osiguran za to ne pokriva ni pola troškova.
Na kraju, znate li koliko novca treba za natkrivanje bazena, za balon na Šalati. Jednako koliko i za osvjetljenje Crvenog spusta na Sljemenu. A što je isplativije? Ulagati u one najmlađe, plivače, skakače, vaterpoliste, koji će umjesto na ulici ili pred televizorom biti u bazenu, trenirati i baviti se sportom, ili? A jedna žalosna brojka kaže da se u Hrvatskoj samo 10 posto djece bavi sportom.
