Iako je euforija oko predsjedničkih izbora tek okončana, ona oko parlamentarnih već je započela. Sukobi, prepucavanja, spinanje, peglanje stranačkih i osobnih imidža te nesmiljeno hvatanje rejtinga obilježit će mjesece koji su pred nama. U tom kontekstu valja se još jedanput vratiti na temu koja se histerično nametnula u jeku predsjedničke kampanje, a može se očekivati da će se vrlo brzo ponovno otvoriti. Riječ je o predizbornim anketama oko kojih se digla rijetko viđena dreka koja je najvećim dijelom bila usmjerena u sasvim pogrešnom smjeru.
Senzacionalistički potencijal
Anketama koje su naručile naše nacionalne televizijske kuće, a čije su rezultate prenosili svi hrvatski mediji, zamjeralo se da su posve promašile izborni rezultat. Ta se teza vrlo brzo nekritički provukla kroz velik dio medija i pretvorila u opće mjesto. Time se sugerira da agencije od kojih su ankete naručene ne znaju svoj posao ili da netko namjerno manipulira rezultatima kako bi utjecao na percepciju birača. Međutim, to nije točno. Za anketni kaos na prošlim izborima nisu odgovorne agencije nego prije svega površno, nestručno i senzacionalističko izvještavanje i komentiranje rezultata istraživanja, a onda i izostanak regulacije koja bi reducirala takvu anketnu estradu. Snaga predizbornih anketa proizlazi iz pretpostavke da objavljivanje njihovih rezultata može bitno, ako ne i ključno, utjecati na preferenciju birača. Tako se u znanstvenoj literaturi može naći teza o tzv. bandwagon učinku prema kojoj su se birači skloni prikloniti pobjedniku, odnosno glasati za onog kandidata koji vodi u anketama. Druga teza kaže da birači nisu skloni baciti svoj glas, odnosno glasati za onog kandidata koji nema nikakve šanse za pobjedu ili za stranku koja, primjerice, ne može prijeći izborni prag. Popis potencijalnih učinaka anketa ovime nije iscrpljen iako su mnogi istraživači skeptični i tvrde da je snaga predizbornih anketa u smislu njihova utjecaja na izborni rezultat daleko precijenjena.
U svakom slučaju, i sama mogućnost da rezultati anketa mogu utjecati na javno mnijenje trebala bi biti dovoljna da se njihovoj prezentaciji pristupi odgovorno i krajnje precizno, što u našim medijima uglavnom nije bio slučaj. U tom smislu ovdje valja skrenuti pažnju na nekoliko široko prihvaćenih zabluda i loših praksi. Kao prvo, suprotno raširenom razumijevanju, ankete NISU „predviđanja“ rezultata, kako se to uporno u medijima interpretira, nego stanje stvari u određenom trenutku. Funkcija predizbornih kampanja nije da rezultate anketa potvrde, nego da rezultate do dana izbora promijene! Budući da se u kampanjama situacija najčešće mijenja iz dana u dan, velike svjetske stranke, poput američkih demokrata i republikanaca ili britanskih konzervativaca i laburista, neprestano vrte vlastita dnevna istraživanja kojima mjere učinke svakog povučenog poteza. Konkretno, predizborna anketa koju je u razdoblju od 11. do 18. prosinca provela agencija Ipsos Puls, izmjerila je da bi Ivo Josipović u tom tjednu dobio glasove 46,5 posto birača, a Ivan Vilibor Sinčić 9,2 posto. Josipović je završio prvi krug sa 38,46 posto glasova, a Sinčić sa 16,42 posto, što samo znači da su se u tih deset dana kampanje dogodile stvari zbog kojih se podrška Josipoviću istopila, a Sinčiću povećala. Primjerice, Sinčiću su sučeljavanja, koja su bila zgurana baš u tih deset dana, bila velik vjetar u leđa. Osim toga, on je vjerojatno uspio povući određen postotak Josipovićevih birača kao i onih koji su se u istraživanjima izjašnjavali kao neodlučni. Ili je pokupio one koji su, zgađeni politikom, kazali da neće izaći na izbore, ali su sada s njim dobili svog, protestnog kandidata. Sve to događalo se baš u tih deset dana izborne kampanje. Drugim riječima, ne mogu se rezultati ankete koja je provedena u prvom dijelu kampanje interpretirati kao buduće raspoloženje birača – to je sasvim krivo i tu nikakvu odgovornost ne snose agencije, već isključivo mediji. Izuzetno precizna Ipsosova izlazna anketa, koja od konačnih rezultata odstupa za manje od jedan posto, pokazuje da je ta agencija u stvarnom vremenu vrlo dobro izmjerila raspoloženje birača.
Kao drugo, mediji često ekstremno pojednostavljuju rezultate anketa kako bi oni bili što atraktivniji, pa i pod cijenu točnosti. Primjerice, u nas se nikad ne prikazuje raspon rezultata, odnosno ona famozna „standardna pogreška“ koju svi spominju, a malo tko zna što ona zapravo prikazuje. Znači, ako je u istraživanju javnog mnijenja Ivo Josipović dobio 46 posto glasova, uz standardno odstupanje od 3,5 posto, onda je ispravno kazati da se njegov rezultat kreće u rasponu između 42,5 i 49,5 posto. Pogledamo li vizuale s nedavno održanih izbora u Grčkoj, uočit ćemo da se na ekranima prikazuju upravo takvi rasponi, a ne egzaktni brojevi koji se onda u decimalu uspoređuju sa stvarnim izbornim rezultatima. Ozbiljne inozemne televizijske kuće, znajući koliki je senzacionalistički potencijal izbornih anketa, strogo propisuju pravila njihove prezentacije. BBC tako u svojim internim smjernicama, između ostalog, kaže da vijesti ne mogu započeti rezultatima izbornih anketa, da televizijske grafike moraju jasno prikazivati standardno odstupanje te da svaki prilog o anketama mora jasno navesti i događaje koji su se dogodili otkad je istraživanje provedeno, a koji su u međuvremenu mogli utjecati na raspoloženje javnosti. U smjernicama se posebno upozorava na jezik kojim se izvještava o anketama pa tako stoji kako u prezentaciji rezultata „anketama ne treba davati veći kredibilitet nego što one zaslužuju“ te kako se nikako ne smije govoriti da ankete „dokazuju“ ili čak „pokazuju“ već samo „sugeriraju“. Na kraju, novinari često nisu dovoljno stručni da bi mogli adekvatno interpretirati rezultate. Oni to i ne trebaju biti, no medijske kuće bi tada trebale angažirati kvalificirane stručnjake koji će na pravi način prezentirati i objasniti rezultate. Vratimo se još jedanput BBC-u koji u tom smislu kaže da rezultate istraživanja ne smiju interpretirati ljudi iz agencije koja je provela istraživanje kao ni novinari medijske kuće koja je istraživanje objavila. Drugim riječima, da bi interpretacija bila sasvim vjerodostojna, treba je povjeriti neovisnom stručnjaku.
Naravno, anketama se i te kako može manipulirati ili pokušati manipulirati, i to najčešće ako ih neka politička opcija koristi kao gerilsko oružje. No takvi slučajevi u nas još uvijek uglavnom ostaju daleko od medija, a ako u njih i dospiju, onda su mahom komični i marginalni poput kultnog istraživanja nepostojeće agencije „Best“ provedenog na nepostojećem uzorku od fantastičnih 4180 ispitanika, koje je utvrdilo da Željko Kerum uvjerljivo vodi u utrci za gradonačelnika Splita, što je građanima objavljeno preko plaćenog oglasa u Slobodnoj Dalmaciji.
Ankete kao gerilsko oružje
Isto tako, metodološke pogreške zaista mogu utjecati na točnost istraživanja koja provode relevantne agencije. Primjerice, izlaznost birača vrlo je teško anketno izmjeriti i pogrešni podaci o izlaznosti mogu poremetiti sve ostale vrijednosti. No na posljednjim predsjedničkim izborima to jednostavno nije bio slučaj i za dojam o „fulanim“ istraživanjima krivi su prije svega mediji koji su, u svojoj iscrpljujućoj utrci za publikom, prezentaciju anketa potpuno trivijalizirali i koji, s druge strane, vjerojatno nemaju dovoljno znanja da ankete interpretiraju na pravi način.
Brojne zemlje EU ne objavljuju ankete nekoliko dana prije izbora, embargo u Luksemburgu počinje mjesec dana prije izbora, u Italiji i Grčkoj 15 dana
Konfuzija vezana uz predizborne ankete i njihovu prezentaciju u nas nije od jučer. Ona traje barem desetak godina, još otkad se Boris Mikšić na predsjedničkim 2005. pobunio da je okraden jer je konačni rezultat odstupao od rezultata izlaznih anketa. Obaveza je u tom slučaju odgovornih institucija obrazovati i medije i građane za adekvatno procesiranje i razumijevanje predizbornih istraživanja. Zbog toga su, kao i zbog one početne pretpostavke da ankete mogu bitno utjecati na raspoloženje i preferenciju birača, mnoge zemlje uvele embargo na objavljivanje predizbornih anketa, i to ne kao kod nas, 24 sata prije izbora, koliko traje izborna šutnja, nego puno ranije. Velik broj zemalja Europske unije zabranjuje objavljivanje izbornih anketa nekoliko dana prije izbora, a u pojedinim zemljama ta zabrana traje i znatno duže. Primjerice, u Luksemburgu embargo na objavljivanje anketa počinje mjesec dana prije izbora, u Italiji i Grčkoj petnaest dana prije izbora i tako redom. To znači da u tom razdoblju nije dopušteno objavljivati nikakve rezultate istraživanja javnog mnijenja. Međutim, u doba Facebooka i Twittera teško da je potpuni embargo moguć, a mnogi stručnjaci drže da zabrane nisu ni sasvim demokratične. Baš zbog toga međunarodna tijela preporučuju da je cijelu stvar s anketama najbolje riješiti razvijanjem visokoprofesionalnih standarda u izvještavanju o predizbornim istraživanjima te definiranjem jasnih naputaka o izvještavanju o anketama unutar samih medijskih kuća.
Državno izborno povjerenstvo, koje je u nas zaduženo za unapređenje izbornog procesa, pitanje izbornih anketa nikad nije stavilo na stol. Nikada nije raspravilo o mogućnosti uvođenja zabrane na njihovo objavljivanje, nikada nije potegnulo pitanje obrazovanja medija i javnosti za razumijevanje anketa – uglavnom, nikada nije pokušalo uvesti reda. DIP će reći da to nije u njegovoj nadležnosti. A u čijoj onda jest?
Bilo bi najjednostavnije da su fulale agencije – više ih ne bi angažirali i problem riješen. Međutim, stvar je puno složenija: fulali su mediji koji se bi morali promijeniti svoj način rada, odnosno, morali bi naučiti kako preuzimati, interpretirati i adekvatno prezentirati podatke. Fulao je i DIP koji je ponovno zabio glavu u pijesak. Parlamentarni izbori pokazat će hoće li se netko trgnuti ili ćemo u blaženom neznanju dočekati još jedan anketni kraval i ponovno otrpjeti besmisleno mantranje o tome kako agencije ili ništa ne znaju ili neprestano nekome pakiraju.
>> Ipsos Puls: Predizborna istraživanja točno su izmjerile sve važne trendove
Nema krivca! To je bila direktna naredba bivšeg predsjednika da ga se na svim portalima,medijima ističe kao najpopularnijeg političara ne bi li osvojio još jedan mandat.Svi znamo da kontrolira medije,točka.Obilo mu se o glavicu!