Premda se skrila u nepreglednom mravinjaku uličica na brdima iznad Banje Luke, kuću obitelji Dragičević nije teško prepoznati. Nakon što je policija rastjerala prosvjednike okupljene u skupini "Pravda za Davida" s glavnog gradskog trga, sve memorabilije - poput predimenzionirane drvene stisnute šake, mramornog anđela, vaze s plastičnim cvijećem, dogorjelih svijeća, uokvirenih stihova i fotografija s likom stradalog mladića - pronašle su svoj novi dom upravo ispred obiteljskog doma iz kojeg je 21-godišnji David Dragičević jedne noći u ožujku prošle godine krenuo na put bez povratka.
Točno 280 dana poslije njegov otac Davor postao je lice s policijske tjeralice, otkako mu se u nedjelju nakon prosvjeda u središtu grada gubi svaki trag. Posljednji put viđen je oko 23 sata blizu džamije Ferhadija, a prethodno je bio uhićen, baš kao i njegova bivša supruga Suzana Radanović, Davidova majka, koja je u njegovu odsustvu svojevrsna glasnogovornica pokreta. Kućna vrata otvorila je odjevena u crninu koju sa sebe ne skida već deset mjeseci. Nakon kratkog rukovanja u hodniku posegnula je za pismom zataknutim za dovratak na ulaznim vratima, naslovljenim na nju i njezina bivšeg supruga.
Evo, sad će doći policija
- Stalno nam ostavljaju pisma, poruke, haj'mo vidjeti tko nam ovoga puta piše - rekla je kratko pa otvorila pismo i počela čitati naglas uglavnom nepismene i uvredljive rečenice, no mirnoću je nakratko izgubila tek kada je anonimni autor pisma, provokator, njezina pokojnog sina nazvao "kopiletom razvedenih roditelja". Glasno je opsovala i potom se počela ispričavati.
- Počela sam psovati, od bijesa. Toliku nemoć osjećam da mi ne preostaje ništa drugo nego psovati - rekla je gužvajući pismo pa potom sjela u prostrani dnevni boravak.
Tu najčešće boravi proteklih dana, otkako je iz svog doma u Austriji, gdje živi s dvoje djece i drugim suprugom, stigla u Banju Luku na božićne i novogodišnje praznike da bi, umjesto da se s djecom i roditeljima okupi oko blagdanskog stola, sudjelovala u prosvjedima koji ne jenjaju još od smrti njezina sina. Ima li vijesti o Davidovu ocu Davoru, koji je nestao nakon optužbi iz Dodikovih medija, prema kojima Dragičević sprema državni udar?
- Znam koliko i vi, iz medija. Od nedjelje s njim nemam nikakvih kontakata. Mislim da policija zna gdje je on, ali ne mogu tvrditi. Jednostavno ne znam - kaže 42-godišnja Suzana. I ona je, kao i svi ostali, čitala da se Dragičević navodno krije u zgradi britanske ambasade u Sarajevu, što je britanski ambasador Matt Field demantirao.
- I ja sam također čula da je Davor ponudio uvjete za svoju predaju, da mu ne bude određen pritvor. Ne znam je li to istina i ne znam gdje je, ali potpuno razumijem što se krije. Biste li se vi predali na njegovu mjestu? Da ga zatvore, rastrgali bi ga. Jednog dana bismo čuli da se objesio plahtom. Ja njima ništa ne vjerujem, kao ni Davor. I kome da prijavim njegov nestanak? Prijavila sam nestanak djeteta pa sam ga našla mrtvog - kaže Suzana Radanović dodajući da je "policija uništila sve od dokaza što je mogla uništiti".
Što se zapravo dogodilo njezinu sinu?
- To me jedino ne pitajte, ne mogu o tome. Ne znam. Nekome je smetao. Tako mučiti dijete... pa moj je otac bio šest mjeseci zarobljen u Travniku pa ga nisu tako mučili - kaže dodajući da njezini roditelji žive nedaleko odavde, a i djeca su joj trenutačno kod njih. Trudi se ostati sabrana zbog 13-godišnje Teodore koju je rodila u braku s Davorom i trogodišnjeg Andreja kojeg je dobila u drugom braku sa Zoranom iz Vinkovaca, hrvatskim državljaninom s kojim živi u Austriji. No, kada borave u Banjoj Luci, svi borave pod ovim istim krovom, bivši i sadašnji suprug i sva njezina djeca. Zalazi li u Davidovu sobu?
- Ne. Ne mogu. Vrata su zaključana od prvog dana - kratko je rekla pa se prisjetila događaja koji su prethodili tragediji.
- Ne znam zašto se to zlo dogodilo, ništa loše u životu nisam učinila. U sretnijim danima radila sam u Srpskim šumama, a Davor je konobario. Gledali smo sebe, politika nas nije zanimala. Odgajali smo djecu i smatram da smo ih super odgojili. No, Davor i ja razveli smo se prije pet godina kada je Davidu bilo 17. S obzirom na to da je tada išao u treći razred srednje škole, ostao je s ocem u Banjoj Luci, a onda je nakon mature izvadio vizu i došao k meni u Austriju. Međutim, nije mu se svidjelo i vratio se u Banju Luku te upisao fakultet. E, to si ne mogu oprostiti. Ja sebe krivim jer ga nisam spriječila. Nije se smio vratiti u Banju Luku - zastala je, teško pronalazeći riječi, no njezine riječi prekinuo je telefonski poziv.
S druge strane linije bili su Suzanini roditelji koji su je obavijestili da je na njihovoj adresi, gdje je i prijavljena, upravo traži policija.
- Sad će oni - rekla je koji trenutak prije nego što će odjeknuti ulazno zvono. I, doista, dvojica policajaca pokušala su joj uručiti poziv za saslušanje u prostorijama policije u četvrtak u devet sati ujutro. U njihovoj prisutnosti, međutim, najprije je kratko nazvala odvjetnika.
- Da potpišem? U redu, pozdrav - rekla je nakon konzultacija pa potpisala poziv nakon čega su se policajci udaljili. Na pozivu se navodi da je se sumnjiči za kazneno djelo neovlaštenog snimanja pa nam potom tumači da je riječ o događaju otprije nekoliko dana ispred kuće patologa Željka Karana, nakon čega je patologova kći izjavila da je pretrpjela šok kada su im tijekom prosvjedne šetnje zvonili na interfon na ulazu u zgradi u kojoj stanuju.
- U tom trenutku Karan je nazvao Dodika, netko ga je snimio i tu tonsku snimku jučer sam objavila na Facebook-profilu naše grupe. Jučer objavila, danas dobila obavijest o saslušanju! Ažurni su, nema što. Zašto nisu toliko ažurni u slučaju rješavanja ubojstva mojega sina? - zapitala je Suzana glasno. Potom smo kratko komentirali kako se čini da je Dodikov režim uspio obezglaviti, pa i razbiti grupu "Pravda za Davida", no Suzana se nije složila.
- S trga su nas potjerali, ali svaki dan u 18 sati palimo svijeće ispred obližnjeg hrama. Policija nas tjera i otamo, ali mi ćemo se vratiti. Srpska pravoslavna crkva zatvorila nam je vrata. Uoči prosvjeda jednostavno zaključaju vrata. Ali mi ćemo za pomoć zamoliti banjalučkog biskupa Franju Komaricu. Pa ako nam i on zatvori vrata, otići ćemo pred džamiju. Pa ako nas i otamo potjeraju, okupljat ćemo se ovdje ispred kuće - energična je Suzana koja dodaje da su priče o politizaciji skupa i optužbe za suradnju s opozicijom s ciljem rušenja Dodikove vlasti, pa i državnog udara potpuno neutemeljene.
- Ja sam od prvog dana bila za politiku, ali Davor nije dao. Čak sam mu savjetovala da se kandidira kao neovisni kandidat, sigurna da će pobijediti. Bila sam od prvog dana svjesna da se bez volje Milorada Dodika ubojstvo mojeg djeteta neće riješiti, a što je to onda nego politika? Sada govore i pišu o čelnicima opozicije koji se promoviraju po našim skupovima... pa što je mene za to briga tko se promovira? Ja bih i s crnim vragom za svoga sina - kaže Davidova majka.
Narod mora nešto učiniti
Kakvi su mogući scenariji raspleta ove mučne priče, pitamo je.
- Kako kaže jedan moj prijatelj: ako ostane po njihovu... bit će puno Davida po livadama. Strah me za Davora, strah me za djecu, za svu našu djecu, za narod, za budućnost. Ovo je čista anarhija, policija doslovno lovi ljude po ulicama. Pokušajte samo zastati na Trgu Krajine, porazgovarati s prijateljicom, odmah će vas legitimirati, potjerati. I zato od vlasti više ne očekujem ništa. Oni su toliko bahati da od njih ne očekujem ništa, a najmanje pravdu. No, očekujem od naroda da nešto učini. Za moje dijete je kasno, ali očekujem i da stranci, Europska unija, vide što se ovdje događa. Da svijet to napokon vidi. Nadam se njihovoj pomoći. Nešto će se promijeniti jedino ako se još više naroda digne. Nije mi na kraj pameti bilo da će dovesti specijalce da tuku narod. Molim vas, napišite da nam samo Europa može pomoći. Pozivam Europu da se uključi, ovdje traje lov na čovjeka - zatražila je Davidova majka.
A ona, tko će njoj pomoći? Teško je narušena zdravlja, ali moli da detalje ne pišemo jer je čeka duga bitka s posve neizvjesnim završetkom. Planirala se vratiti kući u Austriju sljedeći vikend, no sada ne zna kamo je policijski poziv za saslušanje dalje vodi. Ni u Austriji joj ne cvjetaju ruže: kada je nakon Davidova ubojstva u ožujku pohitala u Banju Luku, poslodavac joj je uručio otkaz.
Premda je diplomirana ekonomistica, radila je u restoranu, no sada je na zavodu za zapošljavanje. Utjehu ovih dana pronalazi u tišini nad grobom svojeg sina koji počiva na Novom groblju, nekoliko stotina metara od obiteljske kuće.
- Davor ne može, ali ja redovito odlazim na grob. Ja se borim protiv sistema zbog ubojstva moga djeteta, a da još nisam svjesna da mog djeteta nema. Kažu da nakon smrti voljene osobe postoji pet koraka žalovanja. Ja nisam napravila još ni jedan. Nisu mi dozvolili ni da oplačem svoje dijete...
>> Pogledajte kako je bilo na prosvjedu u Banjoj Luci za Davida Dragičevića
Nobilo je đavolji odvjetnik.