Gotovo kao u tajnosti, bez šarenih natpisa, sponzora, publike i navijanja 35 natjecatelja prošlog vikenda našlo se kako bi održalo svojevrsnu utakmicu koju je prije dva tjedna grubo prekinula pijavica koja je protutnjala njihovim terenom.
A s obzirom na to da su igrači ovog sporta padobranci, njihov teren su, kako će to, iako zvuči poprilično poetski, u biti sasvim točno opisati jedna od natjecateljica, 35-godišnja Adela Štimac, zračne visine, ponekad čak i sami oblaci. Iz drugog pokušaja prošlog je vikenda na aerodromu Lučko održano državno prvenstvo u formacijskom padobranstvu, i to nakon što im je prvog vikenda listopada pijavica ne samo prekinula natjecanje nego i napravila popriličnu štetu na samom aerodromu.
Vježbaju na tlu na kolicima
– Mnogima su skokovi iz aviona samo još jedna stvar koju žele iskusiti, skočiti s instruktorom, staviti kvačicu da su i tu avanturu u svom životu obavili i to je to. Uglavnom motiv za skok bude ili test hrabrosti i odvažnosti, ponekad čak i dokazivanje među prijateljima, ili pak borba protiv straha od visine s kojom se želite suočiti. Rijetko kome padne na pamet i da je to ozbiljan sport koji ima i nekoliko disciplina te traži i dosta posvećenosti i odricanja kako bi se na natjecanjima ostvario rezultat – govori Adela, inače članica zagrebačkog tima Tandem 1 koji je na natjecanju osvojio drugo mjesto.
Formacijsko padobranstvo koje natjecatelji među sobom nazivaju i “relativ” najjednostavnije bi bilo opisati na idući način – tim od petero ljudi, u kojem se nalaze četiri natjecatelja i jedan snimatelj, skače s visine od 3000 metara nakon čega u idućih 35 sekundi moraju koordinirano napraviti što je moguće više različitih formacija držeći se međusobno za ruke i noge. Sve započinje tako da prije samog skoka svaki tim izvuče pet formacija ili “likova” koje moraju izvesti u tom skoku. Neke od tih formacija čine zvijezdu, slova X ili Y, a tu su i različite vrste trokuta, ali i nekih ne baš toliko pravilnih geometrijskih tijela. Prije samog skoka, ovisno o tome koliko timova skače prije njih, u prosjeku imaju između 30 minuta i 2 sata da uvježbaju formaciju na zemlji.
– Najprije ih ponavljamo s nogama na tlu toliko puta dok nam ne uđu u memoriju i postanu sasvim naučene i automatizirane kretnje. Nakon toga se koristimo kolicima na koja legnemo na trbuh kako bismo bili u položaju u kojem smo dok padamo u zraku pa onda iz tog položaja vježbamo još koliko stignemo – pojašnjava Adela.
Prvaci izveli čak 31 formaciju
S obzirom na to da se pri skoku već svi postave u prvu zadanu formaciju pa onda tako iskaču, to nije bilo moguće učiniti iz male Cessne koju klub inače koristi, pa su skakali iz helikoptera koje im je za tu prigodu ustupilo Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Budući da je peti član tima svojevrsni kamerman, on sam ne sudjeluje u izvođenju formacija, ali je njegova uloga itekako bitna jer ovisno o njegovoj snimci suci kasnije dodjeljuju bodove. On stoji nekoliko metara iznad ostalih i cilj mu je na snimci uhvatiti sve elemente formacije, a to u pravilu znači da se svima moraju vidjeti položaji ruku i nogu jer, ako formacija “pukne” prije vremena, tim gubi bodove. Uz to, između svake formacije svi moraju sasvim pustiti jedni druge i tek potom krenuti tijelima “crtati” novi lik.
– Mi smo u četiri skoka napravili ukupno 18 formacija, a dečki iz tima PK Zagreb 1 čak 31, svaka im čast na tome, zasluženo su osvojili zlato – pohvalila je svoje suparnike Adela Štimac, koja je napomenula i kako se ovakva natjecanja u Hrvatskoj sve do prošle godine nisu održavala još od pomalo davne 2001.
