Neliječeni medicinski sindromi, s kojima se morao nositi, omogućavali su Nikoli Tesli i rijetku sposobnost potpunog izdvajanja iz svakodnevice i povlačenje u vlastiti um. Zahvaljujući tome, analizirao je utjecaje zbivanja u vanjskom svijetu na svoj unutarnji svijet s određenim odmakom od oba ta svijeta, iz neke vlastite, nadređene perspektive. Na neki način, a nakon puno vježbanja, mogao je po želji poprimati ulogu nepristrane treće osobe, koja promatra njega samoga unutar svijeta u kojem se nalazi te povezuje vanjske utjecaje s njegovim postupcima. Tu je shvatio da se ponaša poput robota, programiranog da nizom različitih reakcija, koje čak i ne smatra voljnima, on stalno odgovara na podražaje iz okoline, a u svrhu golog samoodržanja. Pritom navodi da slični refleksi i instinkti postoje i da bi se ljudi bolje snalazili i kretali među drugim ljudima. Poremećaj tih refleksa – prisutan kod nekih očiglednih bolesti psihe – dovodit će ljude u probleme s drugim osobama. Potpuno siguran u te svoje uvide, Tesla je shvatio da će i druge ljude moći uvjeriti u njihovu istinitost ako izradi rudimentarne uređaje. Ti bi uređaji imali nekoliko unaprijed pripremljenih reakcija na podražaje iz okoline. Tesla je shvaćao da će aktiviranje tih reakcija nakon podražaja iz okoline na sve okupljene promatrače odmah ostaviti dojam svijesti i inteligentnog ponašanja uređaja.
Za Teslu je korištenje dronova u ratu trebao biti 'argument' za mir u svijetu
Maštao je o oružju koje bi moglo dosegnuti toliku razornu snagu da ljude zauvjek odvrati od ratovanja
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.