Hrvatska, posebice vladajući HDZ, s velikim su očekivanjima pratili predizborne ankete 2005. koje su Merkel, ”Kohlovoj djevojčici s istoka”, kako su je zvali, davali velike šanse. Pobjeda CDU donijela bi – vjerovali su – novi vjetar u odnosima Hrvatske i Njemačke koji su od idiličnog “Danke, Deutschland” početkom 90-ih, kad je njemačka lokomotiva pogurala priznanje Hrvatske, krenuli nizbrdo nakon što je kancelar Helmut Kohl zamjerio Franji Tuđmanu politiku prema BiH, a ni socijaldemokrat Gerhard Schroeder nije donio otopljavanje odnosa.
Oštar monitoring
Premijer Ivo Sanader imao je dvostruki razlog da zadovoljno trlja ruke – koalicija CDU-CDS mogla bi pogurati Hrvatsku na europskom putu i razbiti britansku suzdržanost, a usto je osobno poznavao Merkel. Mnogi su ostali iznenađeni kad se pokazalo da se Njemačka drži po strani i da se angažirala tek pred kraj pregovora. Francuski diplomati otkrivali su da je tada Njemačka razbila njihov oštar prijedlog monitoringa. No Merkel nije, za razliku od mađarskog premijera Vikora Orbana ili poljskog Donalda Tuska, inzistirala na tome da Hrvatska mora u EU. Bili su pragmatični, zahtijevali da Hrvatska ispuni svoje obveze, što su ponavljali i tijekom ratifikacije. A Njemačka je ratificirala zadnja. Ona je svoj interes u ulasku Hrvatske u EU vidjela u ulaganjima, a njima Berlin nije bio zadovoljan.
Okopnjela podrška
Merkel je 2007. “odradila” kampanju za HDZ, točnije Sanadera, no podrška je okopnjela 2009. zbog skandala s Hypo leasingom, a ubrzo se okrenula nasljednici Jadranki Kosor. Iako su izbori 2011. doveli na vlast političku opciju s druge točke političkog spektra, odnosima nisu pomogli ni skandali vezani za hrvatsko jednostrano mijenjanje dogovorenog u pregovorima, ali ni činjenica da je vlast “zanemarila” Njemačku – lobiranje je počelo kasno. Upravo su Nijemci, a ne “problematični” Englezi ili Nizozemci, dizali glas protiv Hrvatske jer su je vidjeli nepripremljenu, a novu Rumunjsku ili Bugarsku nisu si htjeli dopustiti. Ima tu i političkog oportunizma – dobar dio građana Njemačke osjeća se kao krave muzare s bailoutima i politikom “šaljite nam novac”. Slučaj Josipa Perkovića – a posljednja događanja kulminacija su trakavice koja se vuče godinama – također nije dao Nijemcima sigurnost da će Hrvatska poštovati vladavinu prava.
>>'Niste fer, Njemačka se najviše borila za Hrvatsku'
