Koliko mikroklima jednoga gradskoga ili izvangradskog naselja utječe na pojavu kriminala? Jesu li neki dijelovi Zagreba zbog socijalnih karakteristika privlačniji za lopove, razbojnike, nasilnike ili ubojice od drugih? Ta su nam pitanja bila povod da istražimo povezanost kriminala i mjesta stanovanja. Kako se "kaznena" statistika po gradskim četvrtima u zagrebačkoj policiji vodi tek od ove godine, analizu smo temeljili na broju prijavljenih djela minulih pet godina po policijskim postajama, koje se ne podudaraju uvijek s područjima četvrti. Rezultati su više nego zanimljivi. U Dubravi, koju većina građana stereotipno doživljava kao opasnu i nesigurnu, lani je bilo najmanje kaznenih djela (10,08) na tisuću stanovnika! Za sumnjičavce, koji upravo Dubravu doživljavaju kao jednu od najopasnijih zagrebačkih četvrti, ističemo kako je ona najsigurnija u svih proteklih pet godina.
- Građani Dubravu percipiraju kao nesigurnu, suprotno policijskim statistikama, koje pokazuju da to objektivno nije tako. Često se događa da se građani osjećaju nesigurnima ondje gdje naše statistike pokazuju da je sigurnost na višoj razini ili obrnuto. Dubrava je prostor na kojem nema puno kriminaliteta, ali je u komunalnom smislu neuređena, ima puno odlagališta divljeg otpada, opustošenih prostora, neuređenih površina, parkova.... zbog čega se u njoj građani ne osjećaju sigurnima. To je tzv. subjektivna sigurnost - pojasnio nam je načelnik Ureda načelnika PU zagrebačke Krunoslav Borovec.
Dubrava je i kulturološki šarolika, pa i to utječe na predrasude o njoj.
- Ondje živi šaroliko stanovništvo s obzirom na podrijetlo, domaći stanovnici koji niz godina žive u Dubravi, građani koji su došli s Kosova odnosno Janjeva, te s područja Bosne i Hercegovine. Među njima postoje razlike i u običajima i u kulturnom naslijeđu, zbog čega zaziru jedni od drugih, pa i to utječe na osjećaj sigurnosti građana. No, to su još pretpostavke i tek bismo istraživanjem javnog mnijenja mogli utvrditi koliko koji od tih elemenata utječe na subjektivnu sigurnost građana - istaknuo je Borovec.
Poslije Dubrave najmanje prijavljenih kazenih djela lani je zabilježeno u Velikoj Gorici, njih 11,16 te Sv. Ivan Zelina njih 14,13 na tisuću stanovnika. Najnesigurnija zona stanovanja u Zagrebu je pak Trnje, u kojem se lani na svakih 1000 stanovnika dogodilo 40,60 kaznenih djela.
- Na Trnju je dnevno velika fluktuacija stanovništva, koju uvjetuje velik broj ondje smještenih državnih institucija i javnih ustanova, blizina Autobusnoga i Glavnog kolodvora, povezanost s velikim prometnicama, što sve zajedno uzrokuje rast kriminala. Primjerice, tako je lopovima lako ukrasti auto na Trnju jer mogu brzo nestati na velikim prometnicama - pojasnio je Borovec.
Brojka od 34,88 kaznenih djela na 1000 stanovnika u Centru je očekivana, jer je on kao središnja poslovna zona i mjesto kojim dnevno prolaze mase različitih socijalnih slojeva svugdje u svijetu u vrhu po kriminalu. No, za razliku od svjetskih trendova prema kojima u centru stanuju uglavnom niži socijalni slojevi, kod nas Centar još obožavaju bogataši, pa i cijene stambenih "kvadrata" nisu u skladu sa sigurnošću. U vrhu su po kriminalu i Maksimir i Peščenica, s lani zabilježenih 27,14 kazenih djela na 1000 stanovnika.
- Razmatrati kriminalitet na Maksimiru i Peščenici i donositi zaključke vrlo je teško, jer je to po karakteristikama različit prostor, koji pokriva staru gradsku urbanu jezgru i naselja poput Kozari boka i Petruševca, gdje nije riješena ni osnovna infrastruktura. I dok na temelju statistika o kriminalu općenito, provalničkim krađama, razbojstvima... možemo odrediti jesu li neki dijelovi grada ugroženiji od drugih, nije moguće dovoditi u vezu ubojstva ili silovanja sa stanovanjem, jer je tih najtežih kaznenih djela razmjerno malo. Kad je riječ o zlostavljanju djece, nasilju u obitelji... tamna brojka vrlo je velika, pa ono što bilježi policija više govori o tomu koliko je određena sredina spremna reagirati na tu vrstu kaznenih djela, a manje o tomu koliki je njihov stvarni broj.
