Podrhtavanja tla u Zagrebu primirila su se, ali i dva mjeseca nakon katastrofalnog potresa još uvijek drhte stanovnici studentskog doma Cvjetno naselje, ondje privremeno smješteni nakon razornog potresa koji je uništio njihove domove. Ovamo su pristigli s Medvedskog brega, Markuševečkog Popovca, Čučerja, Đorđićeve ulice, Marulićevog trga, Trga dr. Franje Tuđmana, sjedinjeni u nevolji, ljudi svih generacija. Prema posljednjim podacima, njih je 514, no to je samo broj.
Njihova imena i prezimena, kao i sudbine, do javnosti dopiru tek kada onamo pristignu novinarske ekipe kako bi zabilježile njihove potresne ispovijesti, život u izolaciji na nekoliko kvadrata kamo su smještene čitave obitelji s malom djecom i bolesnim bakama i djedovima, kamerom ovjekovječile suze koje im se, u toj nemoći, kotrljaju niz lica. Ovi ljudi tek su vrh ledene sante od ukupnu 26 tisuća građana koji su prijavili štetu od potresa, a sve njih politika je upravo ostavila na cjedilu. Premijer sada već tehničke vlade, Andrej Plenković, tvrdi drugačije. Na dan raspuštanja vjerojatno najgoreg saziva Hrvatskog sabora, izvijestio je javnost o prenamjeni 141 milijun kuna “za one najpogođenije građane”.
Financirat će se, dodao je, popravak krovova, zabatnih zidova, dimnjaka i bojlera tamo gdje su oštećenja najveća, a na kritike stoga što Zakon o obnovi Zagreba nije donesen, kazao je da se “takav zakon koji će stvoriti pravni okvir ne može donositi u kratkom roku” jer zahtijeva javnu raspravu i doprinos svih onih koji o tome nešto mogu i žele kazati. Pa, ipak, recentna prošlost govori da se moglo i moralo drugačije. Kada su u proljeće 2014. Slavoniju pogodile katastrofalne poplave, s epicentrom u Gunji, ondašnja je Vlada Zorana Milanovića promptno, samo tri dana kasnije donijela Odluku o proglašenju katastrofe za područje Vukovarsko-srijemske županije.
Dva tjedna nakon poplava bili su poznati nacrti zakona, a tri tjedna kasnije, točnije 11. lipnja, u saborsku proceduru ušao je Prijedlog zakona o saniranju katastrofe u Vukovarsko-srijemskoj županiji. No, ne samo Milanovićeva, upravo je i Plenkovićeva vlada pokazala da se ugroženima pomoći može hitro i preko noći. Riječ je o zakonu poznatom pod nazivom “lex Agrokor”, čije je pisanje utanačeno početkom ožujka 2017. godine. Na vladi je prihvaćen koncem istog mjeseca, a u Saboru usvojen 7. travnja. Oba spomenuta zakona – i zakon za pomoći poplavljenoj Cvelferiji kao i borba za očuvanje radnih mjesta i gospodarstva nakon pada giganta – napisana su i usuglašena, pa i donesena unutar mjesec dana.
Plenkovićevoj vladi ovoga puta ni dva mjeseca nisu bila dovoljna, a poput pljuske u lice građana stradalih u potresu zvuči njegova izjava da je HDZ uplatio 1,1 milijun kuna za Grad Zagreb, te da su se članovi Vlade u stopostotnom iznosu odrekli svoje plaće za ožujak. “E, to je kredibilitet i pružanje ruke iz solidarnosti građanima”, poentirao je premijer, a premda se tako činilo, nije to bio vrhunac licemjerstva kakvom su Zagrepčani proteklih dana svjedočili. Na dan raspuštanja Sabora, gradonačelnik Milan Bandić je – skriven iza dobronamjerne japanske veleposlanice Misako Kaji i naslonjen na hvale vrijednu akciju koju su inicirale Blanka Vlašić, Iva Majoli i Ivana Brkljačić – u studentskom domu Cvjetno naselje očajnima ljudima bez krova nad glavom dijelio košulje.
“Samo zajedno možemo obnoviti Zagreb”, riječi su najdugovječnijeg prvog čovjeka grada koje bi Zagrepčani trebali dobro upamtiti barem do lokalnih izbora na proljeće, a pokoju o “kredibilitetu i solidarnosti” aktualne vlade, građani Zagreba imaju prilike izreći već za koji tjedan.
Unatoč pozamašnoj sumi koja je uložena u opremanje, dogradnju i izgradnju novih stambenih objekata Gunja je sad skoro bez pučanstva. Austrija, Njemačka a ponajviše Irska ppstale su nove destinacije radišnih šokaca iz Slavonije.