Ono što je bilo najavljivano i očekivano dogodilo se ove subote. Mons. Dražen Kutleša postao je novim zagrebačkim nadbiskupom. Pričalo se o toj suboti 15. travnja naveliko po crkvenim kuloarima, a na kraju su najnestrpljiviji bili svjetovni mediji, koji nisu mogli dočekati subotnje podne i službenu objavu Apostolske nuncijature preko Izvještajne katoličke agencije, nego su je plasirali nekoliko sati ranije. I povukli tako i druge pravednike za sobom u kršenju embarga, koji, budimo iskreni, pomalo i gubi svoj smisao u eri digitalnih super brzih medija i društvenih mreža i aplikacija za komuniciranje, gdje svatko može živjeti svoju minutu-dvije ekskluzivnosti.
No i ta ishitrenost pokazatelj je nekoga stanja, odnosno, kao da je želja za promjenama u crkvenom vrhu prioritetna i važna te se nesvjesno priželjkuju promjene i novi kurs koji će odrediti novo crkveno vodstvo.
Još za objave Kutlešina imenovanja nadbiskupom koadjutorom zagrebačkim dalo se naslutiti da će do promjene na Kaptolu doći brzo. Odnosno, da se neće čekati još godinu dana da kardinal Bozanić navrši 75 godina za kanonsko umirovljenje. S time da je dolazeće proljetno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije (HBK), koje se odvija upravo ovaj tjedan, zacijelo bilo ključno u određivanju datuma preuzimanja nadbiskupske službe, jer se predsjednik HBK mons. Dražen Kutleša kao nadbiskup koadjutor nalazio u svojevrsnom pravnom vakuumu zato što pomoćni biskupi i koadjutori ne mogu biti na čelu te institucije.
Sve je to elegantno izbjegnuto subotnjom objavom, a sav se sklad u cjelini pokazao upravo na početku spomenutog proljetnog zasjedanja na ozarenim licima bivšeg i novog zagrebačkog nadbiskupa. Licima koja su pred fotoreporterima odisala radošću i zajedništvom i na kojima se nisu mogli uočiti tragovi narušena zdravlja zbog kojega je ubrzan odlazak kardinala Bozanića u prijevremenu mirovinu.
Mons. Kutleša skliznuo je tako u zagrebački prostor vrlo elegantno i bez nekih dodatnih trzavica. Zapravo, u kratkom dvomjesečnom razmaku od imenovanja do preuzimanja službe nisu se stigla ohladiti pera komentatora, koji su uglavnom samo mogli ponoviti ono već izrečeno, ali se zato s druge strane ohladila ogorčenost zagrebačkih crkvenih krugova, koji ponovno nisu uspjeli iznjedriti svojega nadbiskupa, nego je kandidat došao sa strane.
Koliko god je ta ogorčenost kaptolaša zagorčala kaptolski život kardinalu Bozaniću, na Kutlešu ne bi trebala imati većega utjecaja. Ponajviše jer je, kao neki tumor, sama sebe izjela tijekom vremena ubivši supstancu na kojoj se progresivno širila, ali s druge strane i zbog Kutlešine osobnosti i garda, kojim će vrlo brzo demontirati strukture koje mu se ispriječe u provedbi njegovih planova. A o kojima će javnost znati malo ili ništa, baš kao što se ništa nije doznalo u njegovu rješavanju slučaja Dajla ili komplikacija na splitskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Sve je obavljeno u tišini.
Ta će tišina zacijelo obilježiti i početak Kutlešine ere na zagrebačkom Kaptolu. Primjetna je od samoga nerazmetljivog starta, tihih obilazaka pojedinih župa i svetišta, diskretnih susreta sa svećenicima ili pak neoglašavanja na dan objave jedne od najvažnijih vijesti u njegovu životu. U njegovom stilu naprosto nema potrebe ni za kakvom bukom ni pompom i to će tako i dalje ostati.
S druge strane, isturena pozicija zagrebačkog nadbiskupa tražit će od njega i unutarcrkvene i javne intervencije. Možda čak i političke i društveno angažirane. Prilike u kojima živimo toliko su promjenjive i stubokom mijenjaju ustaljene društvene odnose, da će se od snažnih crkvenih lidera tražiti prava riječ u pravo vrijeme. I bit će zanimljivo vidjeti kako će novi zagrebački nadbiskup odgovarati na te izazove, koji će ga uvelike definirati u očima javnosti i u vjerničkom korpusu.
Kardinal Bozanić silovito je krenuo s "grijehom struktura" čim je došao, što je dalo krila ljevici u rušenju HDZ-ove vladavine, a njega samoga previše opteretilo u samome početku, pa je kasnije bio prinuđen tražiti kompenzacijske prostore i zavjetrinu iz koje se nije trebalo previše izlagati. Njegov pak prethodnik kardinal Kuharić bio je posve drugog formata, a Kuharićev prethodnik kardinal Stepinac još posebnijeg. Kakvog je formata novi zagrebački nadbiskup Kutleša imat ćemo priliku vidjeti u nadolazećem vremenu kojega se slobodno može od ove subote zvati "Kutlešinom erom", baš kao što su njegovi prethodnici na zagrebačkom Kaptolu obilježili svoje vrijeme u kojemu su živjeli i djelovali.
na veselje koga je riješio slučaj Dajla?