Tko bi rekao da je taj Božo Petrov u stanju biti tako, ispada, drzak i bezobrazan. Ne samo da se ne ispričava “vidovitom” Tomislavu Karamarku već još i provocira, a kako se izblamirao!?
Zamislite, usudio se navijati za Hrvatsku govoreći kako u arbitraži protiv MOL-a dobro stojimo istodobno dok je Karamarko kao prvi čovjek hrvatske politike i drugi čovjek Vlade, navodno lijepo govorio, ponovimo to još jednom jer je jako važno – i mi i Mađari trebamo se povući iz arbitraže jer mi ne stojimo dobro.
Dakle, Karamarkov genijalni plan podrazumijevao je kako će MOL zbog toga što dobro stoji odustati od tužbe kako bi mi povukli našu tužbu s kojom stojimo još lošije nego kad smo je podnijeli.
Iako, da nije Ustavni sud propitivao ispravnost postupaka redovnih sudova u predmetu Ina-MOL, učinio bi to Europski sud za ljudska prava, s dalekosežnim posljedicama za naše pravosuđe ali i gospodarstvo s obzirom na simbolički značaj slučaja bivšeg premijera.
S tim da smo već kod podnošenja tužbe znali da unatoč tada ključnom dokazu - nepravomoćnoj presudi našeg suda u predmetu Ina-MOL - čak i ako postane pravomoćna, arbitražni sud može suditi drugačije. Kao što i naši kazneni sudovi sada mogu presuditi drugačije od arbitražnih sudaca.
Možda je Karamarko znao puno više nego bilo tko drugi ili se jedini usudio to javno i izreći, koliko god to bilo rizično i koliko god zvučalo izdajnički u tijeku spora govoriti da u njemu ne stojimo dobro. Ali, ako imaju ikakve dvojbe, bi li arbitražne suce to ponukalo da ipak presude za stranu koja je sumnjala u povoljan ishod spora ili bi podlegli ponuđenom alibiju?
Zanimljivo je da se sada baš nitko nije sjetio stoga tražiti Karamarka da se ispriča naciji zbog gubitka arbitraže već se štoviše inzistira na isprici njemu!? I još da bi se trebao vratiti na čelo HDZ-a!? Ma dajte, uozbiljite se! Kakav god bio ishod arbitraža, Karamarko je otišao s čela HDZ-a prije svega zbog toga što unatoč jedva dobivenim izborima nije uspio sačuvati saborsku većinu.
Ostavku na državnu dužnost podnio je jer nije znao upravljati potencijalnim sukobom interesa pa i njegove teze o arbitraži, koliko god bile razumne, u javnosti nisu percipirane kao vjerodostojne. Dakle, to što se sada “karamarkistima” čini da je bivši šef HDZ-a bio u pravu, samo još više ističe važnost pravovremenog upravljanja potencijalnim sukobima interesa.
Petrov populistički pretjeruje kad govori da bi po Karamarkovom Ina bila posve u rukama MOL-a, ali Karamarko jest odgovoran što mu javnost, pa ni Petrov i Most, nisu vjerovali. Iako je Ustavni sud bio puno oprezniji te dopušta da je ipak moguće dokazati koruptivnu pozadinu ugovora Ina-MOL, nije prošao tako dobro kao Karamarko jer u ustavnim sucima nalaze i krivce za gubitak arbitraže dok nikome ne pada na pamet da im tepa: “a lijepo su vam govorili ustavni suci”.
Za razliku od onih koji ignoriraju stajališta Ustavnog suda ili ih pripisuju teorijama zavjere, “vidovitom” Karamarku odnosno pravnim ekspertima koji su ga brifirali, ona su govorila kako s dokazima možda i ne stojimo najbolje.
Odnosno, da je razumno i u interesu Hrvatske prekinuti s Milanovićevim protumađarskim “domoljubljem” jer je i nagodba s MOL-om moguće rješenje. Premda se Karamarko nije izričito ogradio, nije fer sada tvrditi kako je govorio da loše stojimo u arbitražama.
On je zapravo govorio o tomu kako bi nas u slučaju gubitka arbitraža odšteta mogla stajati milijarde kuna, te da nisu zanemarivi ni troškovi odvjetničkog društva koje nas zastupa. Karamarko je naciju zapravo pokušao motivirati da zbog rizičnosti arbitraža, razmislimo i o pokušaju nagodbe, što je u ovako složenim slučajevima kao s Inom, u pravilu i najpovoljnije rješenje.
Grijeh od Petrova nije što je širio optimizam u pogledu ishoda arbitraže, štoviše, to je bilo državnički i politički razumno, već jedino ako odbija bilo kakve razgovore o nagodbi s MOL-om.
Dakako, dok je ishod arbitraže u Ženevi bio još neizvjestan, naš pregovarački potencijal s MOL-om bio je nešto jači nego što je danas kad se s gledišta troje arbitražnih sudaca u Ženevi nema dovoljno dokaza da su sporni ugovori Ina-MOL posljedica koruptivnih aktivnosti.
Ali, ako je MOL onda imao razloga da pregovara, ima ih i danas. Osim ako su posve uvjereni da su dokazi na njihovoj strani, kao što je to, ako stvarno jest, Petrov u našem slučaju. Samo u tom slučaju neće pristati na nagodbu, ni Plenkoviću kao što ne bi ni Karamarku.
Uostalom, čak i da dobijemo arbitražu u Washingtonu, naš problem s MOL-om neće biti riješen, nego će biti tek nešto manji. S druge strane, gubitak te arbitraže za svaku stranu je ogroman.
>> 'Da se slušalo Karamarka, Ina bi danas bila kompletno u MOL-ovim rukama'
